Mačja Posla

Pozdrav mačurlijo.
Danas ću vam pričati o mom prijatelju...sjećate se, spomenuo sam ga u prvom postu.Da, Koko, crni mačak koji je drugi došao u naš dom. Ali, tužni smo, jer Koko više nije tu.
Tužna je to priča koja je ostavila crnu sjenu u našim srcima. Naš dragi prijatelj je otišaoi ostavio nas u tuzi, ali i srca ispunjenih srećom što smo bili počašćeni njegovim društvom.
Bio je majstor za neke stvari, ali lutanje i potraga za srećom, odvojili su ga od nas, ali ne iiz naših srca. Ostao je sa nama kao uspomena koja ne blijedi. Krasna uspomena.

Samo nekoliko riječi za njega, in Memoriam.
Prekrasan crni mačak, sa baršunastom dlakom i pametnim očima. Kada Vas je gledao, izgledalo je kao da razmišlja o vama. Doslovce ste se mogli zapitati o čemu razmišlja.
Svoj je topli dom pun ljubavi našao jedne ljetne sparne večeri, kada je nakon tri tjednapripitomljavanja u podrumu, konačno dozvolio da ga se primi u naručje i ponese doma.
Zanimljivo je da je tu noć, gazdaricina crna maca Koki otišla u svoj zadnji lov. Ma zamislite, sve tužne priče i sve crne mace.
Ja sam prvi koji nije bio crn. Da Koko, on je donio utjehu mojoj gazdarici slijedeći dan kada je Koki nastradala. Mali razigrani mačić, penjao se po stablima kao vjeverica.
Bio je tako vješt u penjanju, da mu nije bilo ravnog. Ja sam jednom pobjegao na stablo od nekog bezobraznog đukca (da bar samo jednom), i satima poslije mi je trebalo
skupiti hrabrosti i sići. Sva sreća da me nisu svo to vrijeme ostavili samog.Stalno su bili ispod stabla i hrabrili me da siđem. No, Koko, on bi to začas obavio. Kažem vam
mačurlijo, bio je kao vjeverica. ne vjerujete? E pa vjerujte, jer jedne zimske noći kada je počeo po malo skitati po noći (tada se još nije udaljavao iz susjedstva),
gazda ga je ugledao kako trči za vjevericom. Tko zna što je bilo u njegovoj glavi, ali bio je kao vjeverica. Elegantan, brz i spretan.Ali uvijek je ostao nepovjerljiv prema svim
nepoznatim ljudima. Malo kome je dozvolio da mu se približi. Imao sam čast biti jedan od onih kome je dozvolio. Izrastao je u krasnog velikog mačka nikad sitog. Gazda ga
je prozvao SchwarzenKatzenegger.Da vidite samo kako je bio jak. I još samo jedna o njemu. U čemu je bio poseban? E, poseban je bio u pokazivanju zahvalnosti za svu
ljubav koja mu je pružena. To još nisam nikada prije a ni poslije vidio. A kažu da je prije nego sam ja došao, dosegao svoj vrhunac zahvaljivanja. Pa kako to? Došao bi se
maziti tako milo i toplo, i išao bi od gazdarice do gazde na smjenu, dok mu ne bi bilo dosta. A oni? Njima nikada nije bilo dosta. Pogotovo gazdarici. Koko je jako volio spavati
na stolu iza njezinog laptopa dok je ona radila ili u njezinu krilu. Ali sve je to nestalo u trenutku kada se gazda ispružio na kauču. To vam mačurlijo, ne mogu opisati. To je
trebalo vidjeti. U trenutku bi se stvorio i on na kauču i fešta od maženja bi počela. Bilo je tu ponekad i režanja i s jedne i s druge strane kada bi krenulo u krivom pravcu, ali
dok je išlo u pravom....mačurlijo, neopisivo, garant......eto.
Jo, mačurlijo, ako se pitate zašto me ne vidite oko našeg doma, moram vam reći da me gazdarica odvela sa sobom na selo. Ne znam što da vam kažem, ali sada pomalo
razumijem tu želju našeg Koko prijatelja za lutanjem. Selo je puno maca i ja ne znam na koju bi stranu. Često me moraju doći tražiti i doslovce odvlačiti doma. Gazdarica misli
da bi me trebalo smiriti. Ali znate li kako? Ona bi mi otfikarila moje dragulje. Ma zamislite vi to. A tek sam prošao jednu gadnu operaciju nakon što me je jedan divljak tako šutnuo,
da mi je sve poremetio u nutrini. Pa ti vjeruj ljudima. A svi su me u Zgb voljeli u tom neboderu gdje sam stanovao. Osim naravno tog divljaka koji me je šutno. Koko im uopće nije
vjerovao ali je nastradao na drugi način. Ne bi o tome sada i ovdje.

Eto, toliko za sada

Ja sam Koko


Želim samo poslati još jedan pozdrav mom prijatelju i nadam se da ćemo se opet sresti ali evo da pozdravim i ekipu koju nisam imao čast upoznati, pa sve redom:
Koki i dvije generacije njezinih mačića, Homer, Jagodica i ostali...mijaouuu svima koji ste uljepšali život mojoj gazdarici i gazdi.

Si ju Koko, si ju mačurlijo
Miki the 'Grof'