• Prosjak i zaljubljeni par

nedjelja, 24.01.2016.

ont>

Hladno janursko predvečerje na skoro pustoj šetnici grada podno Trebevića, koji se nadvio nad gradom, sa onom bijelom kapom izgleda kao neka avet koja želi prigrabiti grad u svoje naručje. Na ploćniku ispred ugledne trgovine, netom zatvorene, sjedi sijed čovjek guste i uredne brade sa ogromnim šeširom na glavi.

Preko očiju nosi velike sunčane naočale koje mu pokrivaju dobar dio lica. Želio je da se sakrije iza njih, nadajući se da ga neće nitko prepoznati. Ispred sebe je držao aluminijski lončić, bog samo zna koliko godina star ali čist i uredan, kašiku kojom je lupkao po lončiću sa strane, U drugoj ruci držao je dva komada plastike, valjda odbačene dječije igračke, sa kojom je lagano davao takt tom svom lupkanju. Bijela, čista maramica je ležala pored lončića na kojoj se moglo razabrati nekoliko bijelih novčića od po pet para. Nijedne „žute“ nije bilo.

Pogledao je na lijevu stranu šetnice i zapazi dvoje mladih, zagrljenih i zaljubljenih, kako ga posmatraju. Zamjetio je da mladić nešto tiho objašnjava djevojci pokazujući na njega. Spustio je pogled dole i nastavi da lupka kašićicom po lončiću davajući takt plastikom.

- Žao mi je što nemam ništa sitno da ti udjelim, reče mladić.

- Ništa za to, neka si mi ti živ i zdrav bio.

- Ne, stvarno bih ti dao nešto ali smo siću potrošili, ustvaru bacili, u bunar želja.

- Jeste li šta poželjeli?

- Nismo ništa.

- A dali ste imali šta za poželjeti?

- Nismo, baš kontamo, gledajući tebe, šta bi ti poželio da odeš na bunar želja?

- Ništa.

- Kako ba ništa, pa moraš poželjeti nešto, zašto bi išao na bunar?

- Iz istih razloga kao i vi.

Zagrli djevojku, ona se strese od zime, i krenuše niz šetnicu veselo čavrljajući pored blještavih izloga modnih brendova.

Mom drugu Fudi na spomen.

24.01.2016. u 16:18 • 0 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>