Nisam dugo napisala niti jednu depresivnu "epizodu". Ne zato što nisam imala inspiracije nego zato što me takve priče iscrpe. Ostane samo prazna ljuštura i treba mi po nekoliko dana da se oporavim od tih tamnih sjena koje se zavuku. Nije jednostavno pisati tužne priče. Za njih, da bi imale emocija i da bi čitatelju prenijeli te emocije, je potrebno mnogo truda. Ja to osjećam kao da moram nekom čudnom niti "ući" u tijelo lika o kome pišem. Treba jasno vizualizirati situaciju, ubrzati/usporiti ritam svog srca, disanje, zaboraviti na trenutak tko sam i postati netko drugi. Svaki problem moga lika je u tom trenu moj. Svaki raskid, svaka izdaja, svaka i najmanja emocija. Sve se stapa kako bi što bolje mogla dočarati te brodolome. Moj problem je to što kada iskusiš sve emocije i kada ih izneseš na papir vratiš se u svoj um. Vraćaš se u tijelo koje je prethodnih dva, tri, deset sati koliko si pisao imalo svoje potrebe, svoja razmišljanja, svoje osjećaje koje si sve vrijeme isključivao. Kada se vratiš tvoje tijelo i um su u potpunosti iscrpljeni. Grašci znoja te oblivaju, teško dišeš kao da si pretrčao marton, emotivno više ne postojiš, jedino je iskra još tu. Tijelo zahtjeva odmor, i to mu moraš pružiti, ali nikada se ne možeš odmah u potpunosti vratiti. Uvijek ostane tih "tuđih" osjećaja, tih tuđih suza koje te stežu i po nekoliko dana nakon pisanja. Zato je teško obvezati se na pisanje ičega što ima veze sa emocijama, nekad dajemo sebe kako bi pružili ono što nam je poslano. Ni sama nisam sigurna jesam li spremna na tu žrtvu stalnih putovanja, ali nadam se da ću jednom uspjeti doći na odredište...

Nadam se da svi znamo onaj čudan osjećaj. Nije ga lako opisati, nekima ga nije lako ni osjetiti, ali kada jednom upoznate tu vrstu osjećaja on postaje kao droga. Hranite se njime i ne vidite dalje od njega. On je razlog zbog kojeg vam srce preskače kada vidite tu posebnu osobu, on je razlog zašto vam ruke ne prestaju drhtati, on je razlog zašto i kada vidite manu ona nestane... Ne vole svi taj osjećaj, nije uvijek lako s njim, ali svejedno ga odbijamo samo tako pustiti... Magija zaljubljenosti.

Zaljubljena sam u način na koji pričaš. Zaljubljena sam u to što uvijek kratko zastaneš i razmisliš prije negoli progovoriš. Zaljubljena sam u tvoj stav. Zaljubljena sam u tvoje geste. Zaljubljena sam u ton tvog glasa. Zaljubljena sam u tvoju smirenost. Zaljubljena sam to kako ti glas "zaškripi" kada si nervozan. Zaljubljena sam u to što ti oči zacakle kada pričaš o ljubavi. Zaljubljena sam u tvoju sreću. Zaljubljena sam u tvoj glas. Zaljubljena sam u tvoj način razmišljanja. Zaljubljena sam u tvoje znanje. Zaljubljena sam u tvoju "smotanost". Zaljubljena sam u sve sitnice koje primijetiš. Zaljubljena sam u tvoje usne. Zaljubljena sam u tvoje oči. Zaljubljena sam u tvoju kosu. Zaljubljena sam u tvoju kožu. Zaljubljena sam u tvoje tijelo. Zaljubljena sam u tvoju pjesmu. Zaljubljena sam u tebe...


I taj glupi, ludi, smiješni, pomalo blesav osjećaj je ono što me tjera da pišem ovakve, mogu reći, smiješne i lude objave..
Nema srceparajućih raskida i depresivnih priča.
Sve je na koncu samo ljubav.

U životu se susrećemo s raznim ljudima. Neki nam obogate život, a neke poželimo da nikada nismo ni upoznali. Ono najvažnije je da od svake osobe naučimo nešto. Od nekih naučimo kako voljeti, od nekih dobijemo vrijedne savjete, zbog nekih naučimo biti oprezni, zbog nekih upoznamo tugu, zbog nekih sreću.. Ipak, najvrjedniji su oni zbog kojih zavolimo život. Upravo takvu osobu vrijedi čuvati, biti zahvalan što je upravo ta osoba tu za nas, što ta osoba postoji. Kada znaš da bez obzira na sve imaš nekoga s kime možeš uživati u sitnicama. Nekoga s kime možeš popiti kavu i malo popričati, nekoga tko ti pruži zagrljaj kada osjeti da ti je jedan potreban, da te razveseli "najglupljim" pošalicom samo da bi te oraspoložio. Da ti pruži utjehu, da ti zahvali na malim stvarima, da te cijeni upravo onakvim kakav jesi. Nekoga tko ti, iz dana u dan, popravi život i donese neku malu iskru ljubavi u tvoj svijet. Osobu koja ti oboji dane u svom tvom sivilu...

P.S.: Zahvalite onoj osobi o kojoj ste mislili dok ste čitali ove rečenice...