Eto došao je i taj zadnji dan ove godine. Otkucavaju zadnji sati, a ja i dalje želim samo tebe. Vidim te svuda, kao da sam luda. U svakom kutku si ti, u svakoj prostoriji, u svakom uzdahu, u svakom koraku... Kao da bez tebe nema ni mene. Svi kažu, preboli ga već jednom, kao da je to tako lako. Kada sam sama kao da čujem tvoj glas,već mislim da ludim. Ponekad mi se učini i da si tu, kao da koračaš prema meni, osjetim tvoje dodire. Znam da je to nemoguće, ti više nisi tu. Nitko ne može učiniti da rana zacijeli, nisam sigurna da će ikada zacijeliti. Trebao bi sada biti tu kraj mene, kao što si uvijek i bio. Da sam barem mogla poći sa tobom. Kažu da vrijeme liječi sve, ali to vrijeme je spor lijek. Što više vremena prolazi to mi je teže, sve više primjećujem koliko si mi potreban. Trebam te da otopiš led na mome srcu, da mi vratiš osmijeh na lice, da vratiš smisao mom životu. Ni sama ne znam kako ću preživjeti ovaj kraj...