Znala sam sve već odavno, mjesecima sam osjećala njezin miris po tebi, na tvojim sam usnama vidjela trag njenog karmina. Nisam to htjela priznati ni samoj sebi. Mislila sam, ako te pustim, ako te budem zavodila, ako ti dam sve i prije nego što budeš tražio, da ćeš shvatiti što imaš i da ćeš prekinuti to. Uviđala sam da te polako gubim, ali nisam mogla odustati. Svaki put kada bi mi javio da imaš obaveza, da nećeš doći znala sam da si sa drugom. Izgleda da ti je ona dala sve što ja, valjda, nisam mogla da ti pružim. Na početku se vidjelo da ti nije drago što to radiš, sve si činio da se, na neki način, iskupiš. Samim time si mi pokazao da nisi vjeran, žena to osjeti. Osjetila sam i kada si počeo voljeti nju, polako si njoj predavao svaki djelić sebe, meni više nisi pokazivao svoje osjećaje, nisi mi govorio ništa, povlačio si se. Imala sam te, kao da te nije ni bilo... Gradio si zid oko sebe, a ja nisam mogla, nisam imala snage da pređem taj zid, niti da ga srušim. Svi moji pokušaji da ti priđem bliže su završavali kobno za mene, njoj je to samo pomagalo da ti bude sve bliža. Između nas se počeo stvarati taj prazan prostor koji nismo imali čime ispuniti, pa si ga ti odlučio popunjavati svađama. Polako si činio sve samo da te prestanem voljeti, tražio si grešku u svemu samo kako bi mi pokazao koliko malo vrijedim. Nisi znao jednu stvar, žrtva uvijek voli svog krvnika. Što si me više vrijeđao, ponižavao i mučio to sam te više voljela. Uživao si bacati me na dno, a onda si se ispričavao, obećavao si da se više neće ponoviti. Ja sam ti slijepo vjerovala, pitam se da li bi te ona voljela toliko da zna koliko si meni boli nanio zbog nje. Nadam se da njoj nećeš učiniti isto, voli ju, nemoj njoj učiniti ono što si meni činio. Molim te nemoj nikada zaboraviti koliko sam te voljela, ona ti toliku ljubav neće pružiti, nije upoznala sve tvoje strane. Ja jesam i bez obzira na njih još uvijek te volim...