Kiltovi na vjetru https://blog.dnevnik.hr/lunachick
četvrtak, 28.11.2013.
Mali vodič za preživljavanje u Škotskoj!
Nakon par mjeseci života ovdje usvojila sam neka nepisana pravila o dragoj mi Škotskoj! Ako se ikad odlučite živjeti u ovoj zemlji, evo tri osnovne činjenice:
1. Odjebi tange, majice bez rukava, lagane jaknice, balerinke, tajice i vestice. Ako nemaš škotski anti-cold weather gen, najebo si! Nakon prvih par dana, pogledam ja kroz prozor – vani lagani Armagedon, kiša i vjetar u korporaciji. Velim ja dragom: Jooooj, nemremo nikud! (jer Hrvatima se baš ne hoda po takvom vremenu), a on će meni uz lagani cerek:“Haha, loše vrijeme? Kakvo loše vrijeme? Pa da Škoti tako razmišljaju, ne bi nikada izlazili iz kuće! Put your boots on and don't moan!“ I fakat nakon par mjeseci – kupila ja svoju prvu parku! Naime, smatram to modnim promašajem koji svaku ženu pretvori u Michelin logo, užas jedan! Ali, kaj je – tu je, stisla zima pa nemreš špilat modu. Ujutro, kad vodim yogu od 7am najžilavijim ženama u Škotskoj, obučena sam ko eskimska mlada, ali se nadam da ću polako i ja steći tu otpornost na vremenske uvjete. Iako se još uvijek ne mogu naviknuti na curičke koje hodaju u laganim minjakima i onim porno-Ceca Veličković šuzama s rupom na prstima...pobogu, ne da imaju gen za hladnoću – njihovim žilama kola fakin antifriz! (vidi sliku!)
2. Ne preračunavaj cijene u kune ako ne želiš zaraditi preuranjeni srčani udar! Prvih par tjedana čudila sam cijenama se ko picek glisti. Mislim, dajte najte – mala kava 20 kuna, krafna – 10 kuna, loša pizza – 60 kuna, jadan sendvič – 30 kuna? Kad kreneš u grad – platiš dnevni prijevoz (oko 30 kuna), popiješ kavu, pojedeš sendvič i eventualno kupiš neke osobne potrepštine (bem ti mengu) – jednostavno zaboravi preračunavanje jer, kako kažu, standard je tu jednostavno bolji pa se sve to nekak izjednači. Ali iskreno, trebalo je podosta vremena da lagano zaboravim na našu jadnu hrvatsku kunu i koliko bi ona vrijedila ovdje. Kada sam nekim ljudima spomenula koliko sam zarađivala u Hrvatskoj, redovito sam uhvatila njihov „joj koja bogica“-pogled pa sam im morala objašjavati kako je to u Hrvatskoj više-manje ok plaća. Jedino što nisu nikako odobravali bila je činjenica da je prekovremeni rad kod nas rijetko plaćen. Toga tu jednostavno nema. Na to se ONI čude ko picek haggisu! Ako radiš – za to si i plaćen! E, ta mi se odmah svidjela! Mi Hrvati nerijetko se svrstavamo u dobre radnike u stranom svijetu, ali to je samo zato jer su nas u vlastitoj zemlji „naučili redu“ i onoj poznatoj, recesijskoj: „stisni dupe i radi, ima podosta jadnika na biro-u koji bi bili sretni na tvom radnom mjestu!“
3. Zaboravi organsku prehranu (ako ti je želudac naviknut na fine, friške mamine poslastice, povrće iz vlastitog vrta i pečenog, domaćeg piceka)! Kvazi-organska hrana je skupa ko vrag! Kažem kvazi-organska jer mi ni taj picek ne zgleda ko da je bil na tom škotskom vjetru i da je ikad piknul koju svježu travku. Povrće u trgovinama je gotovo redovito vakumirano, bez okusa i s kratkim rokom trajanja. Luk ne peče za oči kad ga režeš, a police u šoping centrima krcate su mesom sumnjive kvalitete, slatkišima svih vrsta i oblika i reklamama koje se zaklinju na organsko porijeklo proizvoda. Ako i pronađeš „farmer's market“ na nekom neuglednom uglu u gradu, pripremi se platiti duplu cijenu za sličan proizvod, ali barem ima organski štih i prodavači su nerjetko neki polu hipici koji sigurno pjevaju krastavcima u vrtu da bolje rastu. Hm, da... Hvala Bogu da se tu i tamo nađe poljska trgovina s proizvodima koje odmah prepoznajem pa kad mi tijelo počne vrištat od umjetne hrane – jedem poljsko kiselo zelje i domaći pekmez od hipi-tete z placa. Neki dan me mama spasila pa je poslala veliki paket pun finih proizvoda z lijepe naše. Koje li sreće! Zato – budite happy i uživajte u malim stvarima u domovini poput bakinog pekmeza od šljiva, maminog piceka i kave u lokalnom bircu za 8 kuna koju možeš piti na terasi i uživati u toplom jesenskom danu. Toga tu NEMA!
četvrtak, 21.11.2013.
Izgubljeni u prijevodu i lošem nogometu!
Škotsko-hrvatski nogometni spektakl u Glasgowu! Pa naravno da to nisam propustila!
U meni je odmah proradila nostalgija pa sam cijelo jutro prije tekme pjevala ko pijani BBBoy: Kako je dooobrooo viiiidjeti te ooopeeeeet!!! Kupili mi karte na „hrvatskoj strani“ i uputili se u rodni grad Jimmy Somervilla i mjesto s navećim brojem neliječenih alkoholičara! Čim smo sišli s vlaka, pored svakog pub-a – hrvatske zastave, šahovnice, majice Karlovačke pivovare i pijani hrvatski uzvici tipa:“Hrc, jebo te, di su pive??“ Aaaahhh, ko da sam doma! Dragi je cijelim putem do stadiona morao slušati moje „simpatične“ poluagresivne ispade poput: Kako ćete spušiti! Stigli Hrvati da vas skrše! Odite doma i pokrite se kiltom po glavi!
Oko stadiona, poznata slika – dvadesetak Hrvata piša uz ogradu, auti prolaze, majke pokrivaju oči djeci...a naši navijači u pijanom raskoraku, zalijevaju pristojne škotske vrtove uz poznate hitove Tompsona! Dragom sam dala naputak da šuti ako ne želi zaradit šljivu jer je valjda jedini predstavnik neprijatelja u našim redovima. Dečki oko nas zaudarali su na kulenovu seku i autobus, a provela sam i dobar dio tekme u prijevodu nogometnih povika tipa:“Štimac Turčine, napuši se k...!“ Naime, dragi mi ima turske korijene pa se pitao zašto spominju Tursku u navijačkom divljanju? Haha, eee, to seže daleko u povijest kada smo izmislili onu: „O ljudi, o Turci!“ Kao - Turci nisu ljudi jer su nas sve, u jednom mračnom razdoblju, pokušali nabiti na kolac pa ih dan danas ne volimo.
Da skratim, ubrzo smo počeli tražiti razloge zašto smo uopće ovdje. Tekma je doslovce izgledala ko da Arsenal igra protiv Draganovca! Naravno da se ostatak stadiona okuražio i, na minus nešto, Škoti su počeli skidati majice i skakati šarenim u kiltovima. Koji spektakl! Prvo zabijanje škotske ekipe navelo me na nekontrolirano prostačenje kojeg se ne bi posramio ni najstariji grobar u mom selu, koje se stopilo sa ostalim kreativnim psovkama hrvatskih navijača, dok se dragi samozatajno smješkao. Uljez! Rekla sam mu nek skine taj smrdljivi osmjeh s face jer ću početi vikati: Škooot, on je Škooot!!!
Dečki oko nas spuštali su bogove Mamiću, Štimcu, Čorluki, Modriću, spominjali Vukovar, pedere, kurve pa opet Turčine, i tako do situacije s bakljom. Hm, naravno da Hrvati moraju nekako skrenuti pažnju na sebe, ako nikako – onda bacanjem baklje na ogradu koja je oštetila dobar dio reklamnih panoa. Dragi me samo u čudu gledao dok sam (ponesena situacijom) vikala: Evo vam ga!! Tooo! A zapravo nisam nasilna osoba – malo sam se zarazila navijačkom groznicom! Kaj, pa samo su jednu bakljicu hitili, kaj sad ovi šonje od policajaca tu bulje u sve nas ko da smo neki uber-nasilnici, jebo vas taj fejk law and order! Dragi mi je, na to, samo uputio pogled tipa: Who are you?
Zapravo, u očima pristojnih navijača – zaista jesmo brutalci (sjetite se samo nedavnog bacanja banane na tamnoputog igrača). Hrvati ko Hrvati, niti jedan poraz ne može proći bez psovki, baklji i zapišavanja zelenih površina. Fakat smo „in your face“ narod, kako nas ovdje opisuju.
Nakon tekme, moji su se zemljaci u tišini, obješenih faca, uputili prema autobusima, dok su Škoti slavili i pjevali svoju Tourette syndrome-himnu. Iako psovanje ima neko oslobađajuće, terapeutsko djelovanje, smatram da smo nacija s najgorim psovkama ikad. Nikad nisam čula da bilo koji drugi narod u istoj psovci spominje majku, psa, Isusa i snošaj!
“Malo nas je, al' smo govna!“ Kreativna govna!
četvrtak, 14.11.2013.
Škoti nemaju pojma da su škrti!
Eto mene u zemlji mljevenog mesa, spomenika u obliku falusnih simbola i žena u japankama usred zime (moje viđenje Škotske)! Teško je strpat pola života u dva kofera. Mnoge će žene suosjećati sa mnom kada kažem da sam ostavila dvadesetak pari cipela u podrumu od staraca. Kako mi je stari šrkti Podravec, imam osjećaj da će ih kroz neko vrijeme prodati na placu v Koprivnici za 50 kuna po paru! Kad smo već kod toga, da – cura z Podravine udala se za Škota! Završili smo i u lokalnim novinama jer imam šaljive frendove koji se igraju „novinara“ pa su mislili da je smiješno to kak nam djeca budu jako škrta! Kao - Podravci su turbo-šparni Hrvati, ALI koliko sam uspjela skužit, nitko ovdje ne misli da su Škoti škrti!
Mislim, nemrete vjerovat – ali ovi likovi ovdje nikad nisu čuli za izreku: “Škrt ko Škot!“ Neki su se i uvrijedili kad sam im to spomenula! Da fuck? Ne kužim, kaj smo mi Hrvati to zmislili? Ok, ok, dat ću im neko vrijeme da me iznenade, bilo pozitivno ili negativno. Za sada sam fascinirana ženama koje izgledaju ko punašne Amy Winehouse! Omiljena kombinacija im je – cvjetni uzorak zmiksan sa zebrom ili kravom, bose noge u cipelama s tri remenčića na hladnom vjetru i čik v lampama! Bože mi oprosti, ali tu se baš skuži kam to ženski rod ide! O frizurama da ne pričam – natapirane su tak da mogu litru žestice nosit u kosi, da ne skužiš! Jako su glasne i svaka druga fura po dva kikača sa sobom jer Škotska je socijalno osviještena pa primaju dobru pinku za potomke. Djeca su najčešće prelagano obučena za ovo vrijeme, ali nikog to ne je... Mama u japankama, beba bez šala i kape, a ja kraj njih u busu obučena ko da snimam Carsko putovanje 2!
Muškarci su, s druge strane vrlo pristojni i samozatajni. Hm, ja mislila da su to zaista potomci Williama Wallace-a, brutalni, prosti, sexy alfa mužjaci, a kad tamo – ovi ti drže vrata kad ulaziš, srameće se smješkaju na cesti i vele 'pardon me' kad podrignu. Kam ovaj svijet ide? William se okreće u grobu i kak mi se čini – niš ne bu od te škotske samostalnosti! Ovdje je ona čudna bakica koja živi već sto godina (čitaj: kraljica) jako popularna. Usred Edinburga ima vilu veličine pola Hrvatske, a i ovi pristojnjaci je, čini se, vole. Kad smo već kod politike, potpisala sam neku peticiju za ukidanje poreza na spavaće sobe (zanemarite doslovni prijevod). Meni je to zvučalo nekak prebrutalno, pa sam rekla – evo funta dečki i moj potpis! Dragi mi je posle rekel da oni sve te novce zapiju i da te liste uopće ne dođu do gospona Camerona. Hm, još jedna tipična škotska „predrasuda“, kaj ne?
| studeni, 2013 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Veljača 2016 (1)
Svibanj 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (2)
Studeni 2013 (3)
Opis bloga
Nakon podosta godina provedenih u sigurnoj i toploj Lijepoj našoj, ova je žena odlučila ostaviti posao u državnoj firmi, uhodani plesni studio i miran život u podravskoj preriji, strpati 20 kila života u kofer te se uputiti u uzbudljivu avanturu zvanu Škotska! Naravno, ljubav je odigrala glavnu ulogu! Sve ostalo su...nijanse! ;)
Linkovi
Karma Yoga Edinburgh
Plesni studio Jump, Croatia
Karma Yoga Edinburgh - facebook page
Pay it Forward Scotland