Marketing
Mali vodič za preživljavanje u Škotskoj!
Nakon par mjeseci života ovdje usvojila sam neka nepisana pravila o dragoj mi Škotskoj! Ako se ikad odlučite živjeti u ovoj zemlji, evo tri osnovne činjenice:
1. Odjebi tange, majice bez rukava, lagane jaknice, balerinke, tajice i vestice. Ako nemaš škotski anti-cold weather gen, najebo si! Nakon prvih par dana, pogledam ja kroz prozor – vani lagani Armagedon, kiša i vjetar u korporaciji. Velim ja dragom: Jooooj, nemremo nikud! (jer Hrvatima se baš ne hoda po takvom vremenu), a on će meni uz lagani cerek:“Haha, loše vrijeme? Kakvo loše vrijeme? Pa da Škoti tako razmišljaju, ne bi nikada izlazili iz kuće! Put your boots on and don't moan!“ I fakat nakon par mjeseci – kupila ja svoju prvu parku! Naime, smatram to modnim promašajem koji svaku ženu pretvori u Michelin logo, užas jedan! Ali, kaj je – tu je, stisla zima pa nemreš špilat modu. Ujutro, kad vodim yogu od 7am najžilavijim ženama u Škotskoj, obučena sam ko eskimska mlada, ali se nadam da ću polako i ja steći tu otpornost na vremenske uvjete. Iako se još uvijek ne mogu naviknuti na curičke koje hodaju u laganim minjakima i onim porno-Ceca Veličković šuzama s rupom na prstima...pobogu, ne da imaju gen za hladnoću – njihovim žilama kola fakin antifriz! (vidi sliku!)
2. Ne preračunavaj cijene u kune ako ne želiš zaraditi preuranjeni srčani udar! Prvih par tjedana čudila sam cijenama se ko picek glisti. Mislim, dajte najte – mala kava 20 kuna, krafna – 10 kuna, loša pizza – 60 kuna, jadan sendvič – 30 kuna? Kad kreneš u grad – platiš dnevni prijevoz (oko 30 kuna), popiješ kavu, pojedeš sendvič i eventualno kupiš neke osobne potrepštine (bem ti mengu) – jednostavno zaboravi preračunavanje jer, kako kažu, standard je tu jednostavno bolji pa se sve to nekak izjednači. Ali iskreno, trebalo je podosta vremena da lagano zaboravim na našu jadnu hrvatsku kunu i koliko bi ona vrijedila ovdje. Kada sam nekim ljudima spomenula koliko sam zarađivala u Hrvatskoj, redovito sam uhvatila njihov „joj koja bogica“-pogled pa sam im morala objašjavati kako je to u Hrvatskoj više-manje ok plaća. Jedino što nisu nikako odobravali bila je činjenica da je prekovremeni rad kod nas rijetko plaćen. Toga tu jednostavno nema. Na to se ONI čude ko picek haggisu! Ako radiš – za to si i plaćen! E, ta mi se odmah svidjela! Mi Hrvati nerijetko se svrstavamo u dobre radnike u stranom svijetu, ali to je samo zato jer su nas u vlastitoj zemlji „naučili redu“ i onoj poznatoj, recesijskoj: „stisni dupe i radi, ima podosta jadnika na biro-u koji bi bili sretni na tvom radnom mjestu!“
3. Zaboravi organsku prehranu (ako ti je želudac naviknut na fine, friške mamine poslastice, povrće iz vlastitog vrta i pečenog, domaćeg piceka)! Kvazi-organska hrana je skupa ko vrag! Kažem kvazi-organska jer mi ni taj picek ne zgleda ko da je bil na tom škotskom vjetru i da je ikad piknul koju svježu travku. Povrće u trgovinama je gotovo redovito vakumirano, bez okusa i s kratkim rokom trajanja. Luk ne peče za oči kad ga režeš, a police u šoping centrima krcate su mesom sumnjive kvalitete, slatkišima svih vrsta i oblika i reklamama koje se zaklinju na organsko porijeklo proizvoda. Ako i pronađeš „farmer's market“ na nekom neuglednom uglu u gradu, pripremi se platiti duplu cijenu za sličan proizvod, ali barem ima organski štih i prodavači su nerjetko neki polu hipici koji sigurno pjevaju krastavcima u vrtu da bolje rastu. Hm, da... Hvala Bogu da se tu i tamo nađe poljska trgovina s proizvodima koje odmah prepoznajem pa kad mi tijelo počne vrištat od umjetne hrane – jedem poljsko kiselo zelje i domaći pekmez od hipi-tete z placa. Neki dan me mama spasila pa je poslala veliki paket pun finih proizvoda z lijepe naše. Koje li sreće! Zato – budite happy i uživajte u malim stvarima u domovini poput bakinog pekmeza od šljiva, maminog piceka i kave u lokalnom bircu za 8 kuna koju možeš piti na terasi i uživati u toplom jesenskom danu. Toga tu NEMA!
Post je objavljen 28.11.2013. u 17:54 sati.