|
Tek što smo se riješili nogometne groznice, navijanja, galame i živčanjenja na svaki loš potez igrača ili loše suđenje sudaca, evo ti i rukometne groznice.
Nekako u to vrijeme svi nekako postanu veliki sportaši i galamđije. Rasprave o utakmicama ne prestaju. Još za vrijeme nogometnog ludila, zaobilazila sam sve kafiće u širokom luku i jedva čekala da dođe neko normalno razdoblje kada se neće sve vrtjeti oko nogometa i rukometa.
Mislim, u redu je voljeti neki sport i sve to štima. Ali kada se izlazak u grad svede na blejanje u televizor, trošenje novaca na litre i litre pive, tada to meni gubi smisao.
Osobno smatram kako u tom slučaju, komotno možeš ostati doma,pogledati utakmicu na miru pa tek onda u grad.
Da se razumijemo, volim ja sport, čak sam igrala dosta dugo i košarku i odbojku,ali nema mi gorega kada dolazi subota u vrijeme nogometnoga/rukometnoga prvenstva. Ja i moje kolegice potrošimo pola dana na spremanje, feniranje i šminkanje kako bi zbarile nekog zgodnog frajera. Obavezno oblačimo jednu od svojih brojnih ljetnih haljinica,izbacujemo dekolte kako bi udovoljile muškom pogledu,šminkamo se, feniramo, obuvamo svoje štiklice i dolazimo u centar plijeniti poglede....a ono....nitko te ni ne primjeti. Svima pogled uprt u plazma televizore postavljene, k'o zavraga u svakom mogućem kafiću. Obilazimo okolo-naokolo po gradu bezuspješno pokušavajući naći neko slobodno mjesto. Iscrpljene od silnog hodanja po gradu, u štiklama od najmanje 10 cm, uspjevamo ugledati slobodno mjesto u najvećoj birtiji u gradu.
No, nema veze, neće nitko ni primjetiti gdje smo se smjestile. Riješivši jednu prepreku naišle smo na drugu. Slobodan stol se nalazi na drugom kraju kafića i moramo proći ispred tv ekrana. Pola sata stojimo, odlučujemo koji je pravi trenutak da na brzinu projurimo, no komentator stalno viče: "Evo ga, evo ga...." i ne daj Bože da zaklonimo ekran baš u trenutku kad je naš igrač pred suparničkim golom i ima priliku zabiti gol, iliti Bože sačuvaj da zaklonimo ekran baš u trenutku kad je lopta pred našim golom. Uspismo tako, jedva jedvice uhvatiti trenutak kad se lopta nalazila negdje na sredini igrališta te odjurismo do stola. Još smo usput čule potihi komentar: "Kud sad tu prolazite". Ajme meni...
Inače, da je normalna subota bez nogometa i rukometa, frajeri bi slinili negdje za nama i molili Boga da sjednemo za stol pored njihovog. Ovako smo sjele, u nadanju da će utakmica što prije završiti pa da život nastavi normalno teći svojim tokom. Konobara smo čekale jedno pola sata, jer čovjek nije smio propustiti napete prilike. Uspjesmo mi tako naručiti i piće, ali i dočekasmo i kraj utakmice. Laknulo nam je....
Naše zadovoljstvo nije dugo trajalo, budući da je naša repka uspjela pobijediti protivničku, te su se razgovori za susjednim stolovima nastavili voditi oko nogometa i ostalih sportskih igara.
Preselile se mi uskoro u drugi kafić,ali situacija je bila ista. Uskoro smo shvatile da tu večer neće biti ništa od lovine, spakovale se i put pod noge na spavanac.
I eto ti danas, rukometno prvenstvo...No, ovaj put sam se pokušala prilagoditi situaciji te sam sjela i s cimericama i kolegom odgledala utakmicu. Vikali smo, urlali i psovali i priznajem da je to, reklo bi se, jedan dobar ispušni ventil. Moglo se komotno reći da sam bila glasnija od svih njih. Živcirala se na svaki promašeni gol, na loše suđenje suca,ali i bila najglasnija pri zabijenom golu....to....to...samo tako.....ajde...ajde....
Kad bolje razmislim, nije to baš daleko od seksa! Početak je isti, ulazak u igru polagano, nešto kao predigra, zatim postaje sve napetije da bi na kraju došli do nekog olakšanja iliti vrhunca u slučaju da nam je repka pobijedila, ili razočaranja/glumljenja orgazma u slučaju da smo popušili tekmu.
No, da skratim.....vi koji trenutno nemate seksualne aktivnosti, gledajte što ćešće nogometne i rukometne tekme, odmah ćete se osjećati bolje!
Lullaby 
|
