Lullaby i doživljaji

Tek što smo se riješili nogometne groznice, navijanja, galame i živčanjenja na svaki loš potez igrača ili loše suđenje sudaca, evo ti i rukometne groznice.
Nekako u to vrijeme svi nekako postanu veliki sportaši i galamđije. Rasprave o utakmicama ne prestaju. Još za vrijeme nogometnog ludila, zaobilazila sam sve kafiće u širokom luku i jedva čekala da dođe neko normalno razdoblje kada se neće sve vrtjeti oko nogometa i rukometa.
Mislim, u redu je voljeti neki sport i sve to štima. Ali kada se izlazak u grad svede na blejanje u televizor, trošenje novaca na litre i litre pive, tada to meni gubi smisao.
Osobno smatram kako u tom slučaju, komotno možeš ostati doma,pogledati utakmicu na miru pa tek onda u grad.
Da se razumijemo, volim ja sport, čak sam igrala dosta dugo i košarku i odbojku,ali nema mi gorega kada dolazi subota u vrijeme nogometnoga/rukometnoga prvenstva. Ja i moje kolegice potrošimo pola dana na spremanje, feniranje i šminkanje kako bi zbarile nekog zgodnog frajera. Obavezno oblačimo jednu od svojih brojnih ljetnih haljinica,izbacujemo dekolte kako bi udovoljile muškom pogledu,šminkamo se, feniramo, obuvamo svoje štiklice i dolazimo u centar plijeniti poglede....a ono....nitko te ni ne primjeti. Svima pogled uprt u plazma televizore postavljene, k'o zavraga u svakom mogućem kafiću. Obilazimo okolo-naokolo po gradu bezuspješno pokušavajući naći neko slobodno mjesto. Iscrpljene od silnog hodanja po gradu, u štiklama od najmanje 10 cm, uspjevamo ugledati slobodno mjesto u najvećoj birtiji u gradu.
No, nema veze, neće nitko ni primjetiti gdje smo se smjestile. Riješivši jednu prepreku naišle smo na drugu. Slobodan stol se nalazi na drugom kraju kafića i moramo proći ispred tv ekrana. Pola sata stojimo, odlučujemo koji je pravi trenutak da na brzinu projurimo, no komentator stalno viče: "Evo ga, evo ga...." i ne daj Bože da zaklonimo ekran baš u trenutku kad je naš igrač pred suparničkim golom i ima priliku zabiti gol, iliti Bože sačuvaj da zaklonimo ekran baš u trenutku kad je lopta pred našim golom. Uspismo tako, jedva jedvice uhvatiti trenutak kad se lopta nalazila negdje na sredini igrališta te odjurismo do stola. Još smo usput čule potihi komentar: "Kud sad tu prolazite". Ajme meni...
Inače, da je normalna subota bez nogometa i rukometa, frajeri bi slinili negdje za nama i molili Boga da sjednemo za stol pored njihovog. Ovako smo sjele, u nadanju da će utakmica što prije završiti pa da život nastavi normalno teći svojim tokom. Konobara smo čekale jedno pola sata, jer čovjek nije smio propustiti napete prilike. Uspjesmo mi tako naručiti i piće, ali i dočekasmo i kraj utakmice. Laknulo nam je....
Naše zadovoljstvo nije dugo trajalo, budući da je naša repka uspjela pobijediti protivničku, te su se razgovori za susjednim stolovima nastavili voditi oko nogometa i ostalih sportskih igara.
Preselile se mi uskoro u drugi kafić,ali situacija je bila ista. Uskoro smo shvatile da tu večer neće biti ništa od lovine, spakovale se i put pod noge na spavanac.
I eto ti danas, rukometno prvenstvo...No, ovaj put sam se pokušala prilagoditi situaciji te sam sjela i s cimericama i kolegom odgledala utakmicu. Vikali smo, urlali i psovali i priznajem da je to, reklo bi se, jedan dobar ispušni ventil. Moglo se komotno reći da sam bila glasnija od svih njih. Živcirala se na svaki promašeni gol, na loše suđenje suca,ali i bila najglasnija pri zabijenom golu....to....to...samo tako.....ajde...ajde....
Kad bolje razmislim, nije to baš daleko od seksa! Početak je isti, ulazak u igru polagano, nešto kao predigra, zatim postaje sve napetije da bi na kraju došli do nekog olakšanja iliti vrhunca u slučaju da nam je repka pobijedila, ili razočaranja/glumljenja orgazma u slučaju da smo popušili tekmu.
No, da skratim.....vi koji trenutno nemate seksualne aktivnosti, gledajte što ćešće nogometne i rukometne tekme, odmah ćete se osjećati bolje!
Lullaby

Vjerujte, znam da cure ponekad znaju biti glupe što se tiče odabira muških osoba i jedna sam od tih. Nisam previše razumna kad se radi o odabiru dečka za neku ozbiljnu vezu. Znam jedino da se cure užasno pale na muškarčine i "wanna be" frajere. Zaboravite na romantiku, cure ne padaju na to.
Cure u današnje vrijeme ne vole biti samo lovina, već vole i loviti. Nije zanimljivo ukoliko vam se dečko daje na pladnju. Nema onog napetog iščekivanja i očekivanja signala od dotične osobe. A svi znamo kako je u životu s vremena na vrijeme potrebno malo adrenalina. Ljigavac bi bila osoba koja vam neprestano šalje porukice u kojima curu oslovljava sa mačkice, micek, mucek, pucek i ostale umanjenice životinjskog roda. Namjerava vas pošto-poto zbariti misleći kako cure padaju na te njegove sladunjave izljeve. No, toliko glupe baš i nismo. Cure točno znaju i osjećaju kada ih se pokušava zbariti samo kako bi kad-tad došli do nečega.
Nedavno sam upoznala dečka savršenog izgleda i frajerskog držanja. Kako se ono kaže, svidio mi se na prvi pogled. Gledali smo se cijelu večer te smo se na kraju uspjeli i upoznati, razmijeniti brojeve i otići zajedno na piće te se malo bolje upoznati. Taj prvi zajednički izlazak je protekao u najboljem redu i uspjela sam se na par dana odmaknuti od mojih uobičajenih problema jer sam bila zaokupljena razmišljanju o dotičnom dečku. Činio se sasvim ok, onako crn i visok i razgovorljiv. Nije čak bio ni naporan i slao mi more poruka niti je previše zvao, sve umjereno. Savršeno, pomislih. Konačno mogu zaboraviti bivšeg i krenuti dalje.
No, nije to dugo potrajalo. Na drugom, nazovimo to "spoju" imali smo tema za razgovor,ali se malo-pomalo počeo čudno ponašati. Sladunjave izjave i poneki ženskasti pokreti, dobrano su me ohladili od njega. Nisam mu se više javljala niti sam forsirala izlazak pod izlikom gripe i temerature koju sam taman u to vrijeme imala. Nakon par dana dotični pošalje poruku koja mi je došla kao budali šamar i tada sam skužila da dečko totalno nije za mene. Poruke sa ljubljenjem bolnih mjesta, totalna kanta ledene vode! Da se razumijemo, ja volim izmjenu nježnosti,ali sa osobom s kojom sam u vezi i u koju sam, moglo bi se reći, zaljubljena,ali ovo je previše. Prekrižen.



S druge strane, frajerčina će vas stalno držati na tankom ledu i nikada nećete znati na čemu ste i o čemu dotični razmišlja. U tom slučaju ćete imati i previše adrenalina. Čak u tom obujmu da vam prijeti opasnost od odlaska na psihijatriju. Očekujući poruku ili neki signal da vam je dečko živ i zdrav, pokušavate stalno nešto raditi,ali na ništa se ne možete skoncentrirati. Poruke u gluho doba noći od navodnih kolega da i ne spominjem. Ignoriranje vaših poruka i čekanje na odgovor najmanje pola sata pod izlikom da nema vremena jer radi te slučajan susret s njim u kafiću 10 minuta nakon što vam je rekao da neće s vama na piće već da ide spavati. Izbjegavanje bilo kakvog razgovora i pokušaja riješavanja problema u vezi. Sve se to možete nadati od takozvanog frajerčine. No, njihova samouvjerenost i konstantno ignoriranje je ono što cure privlači k njima.
No, smatram da takvi frajeri uvijek dobiju ono što su zaslužili. Nitko nije neranjiv. Jednostavno tražite osobu s kojom možete bez problema pričati, smijati se i zabavljati. Sve ostalo ignorirajte.
Lullaby

Dragi moji,
ušli smo u još jednu godinu, vjerojatno punu razočaranja i pokojeg sretnog trenutka, no dobro, na početku smo. Kao što svake godine nastojimo donijeti neke pametne i korisne odluke, tako sam i ja odlučila promijeniti nešto u svom životu. Riješiti se prijatelja i prijateljica!!
Da, da, dobro ste shvatili...živjet ću sama i nitko mi ne treba. Ma neeee...
Ovako glasi objašnjenje. Odlučila sam se "riješiti" dvoličnih i "takozvanih" prijatelja koji jedva čekaju da ti zabiju nož u leđa prvom prilikom. Mogu vam reći, da se odluke još uvijek držim i osjećam se super! Maknula sam se od osoba koje smatraju da se sve vrti oko njih, da te mogu zgaziti, poniziti i popljuvati i onda kada uvide da im je možda ipak bolje bilo s tobom u društvu, zovu te na kavu i ispričavaju se uz izliku da im je sve "prekipilo" te da im je žao. Brzo se navikneš biti "gadura" i ponašati se onako kako se netko ponaša prema tebi. U par dana sam na lijep i pristojan način sasula u lice sve što im ide i što bi trebali znati. Dosta mi je društva u kojem svi protiv nekoga nešto pričaju,a nitko nema "muda" reći mu to osobno. Napravila sam iskorak nakon kojega sam se osjećala puno bolje i sigurnije u sebe,a osjećam i veće poštovanje od suprotnih strana. Odlučila sam biti iskrena prema sebi i drugima, ali se pridržavam i one: Ne radi drugome ono što ne želiš da tebi netko radi.
Nastavljam dalje. Ostavila sam i dečka i shvatila da ipak mogu i sama živjeti. Uvijek sam smatrala da nisam sposobna biti sama u životu i da jednostavno moram imati nekoga uz sebe, no sada vidim da to nije tako. Osjećam se samostalnijom i hrabrijom. Shvatila sam da me nitko ne može prisiliti na nešto i da samo ja imam pravo donijeti odluku, sviđala se ona drugoj osobi ili ne.
Želim kod svakoga pronaći jednu dobru osobinu koju ću poštovati. Skromnost je ključ uspjeha. Ukoliko previše želiš, lako se možeš razočarati. U suprotnom, željeti samo malo više je lako ostvarivo.
I na kraju, želim biti osoba kakva mi se sviđa i osoba na koju mogu biti ponosna.Lullaby