Prodajem svoje snove

ponedjeljak, 23.01.2006.

Could there be more than this provincial life...?

Dakle. Počela je škola. I?

Aj provat ću opet.... Počela je škola. ... ne ide me. Vidite, mene početak škole uopće ne tangira. Jasno da bi bila bilo di drugo, a ne u školi, ali nije da mi puno smeta. Zasad. Ključna rič.

I tako, u očajničkom pokušaju da mrdnen iz ovog grada i da mi guzica vidi svita, otišla san u subotu u Split. Taj odlazak u drugi, veći, strašni, veličanstveni grad Split bija je toliko dugo planiran, ne bi da idemo u Pariz, a ne uru vrimena vožnje udaljeno samo malo veće selo od ovog našeg. I tako, dogovorile se moja Kata i ja u 11 manje nešto na kolodvoru. Ah da. Navila ja sat u 8 ipo, digla se dvi ure kasnije i otišla na kolodvor. Bus nan je, naravno jer to ne bi bile ja i Kata da ne doživimo neki peh, bija tek u podne, pa dok smo došle do st-a i skinile se s busa, svjetski smo ogladnile.

Cili dan po st-u, sa samo četvrtinom pizze u želucu, završilo je fatalnom večeri po moje zdravlje.

Jer... po povratku iz st-a išlo se ravno na Antenat u Crtaonu. Di je bila sakrivena boca amara, to van neću reć. Ali nakon po ure, boca je ležala prazna u smeću. To je rezultiralo mojin daljnjin žicanjen alkohola u kolega, plus pleson koji nije ni približno bija nalik na plesu, plus uleton u pogo od kojeg mi je cila jebena liva strana tila natučena i modra.

Po mom mišljenju, a to je da suboton nije zdravo doći doma prije 2 ujutro, crtaona je završila prebrzo, pa san odvukla prijateljicu za sobon u grad.

*ubacite scene udarnog vrištenja toxicity-ja sa 4 pijana čovika, ples po docu bez ikakve glazbene pratnje i votku, amara ili šta san već pila*

Nekako, teškon mukon dovukla san se doma, gdje me dočekala moja predraga majčica s famoznin pitanjen: «Znaš li ti koliko je uri?» Ja san doživila šok života kad san pogledala na sat. Ja san bila uvjerena da je najviše 2 ujutro, negdi oko ure i po, kad ono 3 fucking I PO!

(...)

Završilo je nedjeljnom glavoboljom i kavon u pivnici pod snažnin pritiskom trizne ive.

(...)

Iskreno rečeno, uopće mi nije bila namjera tlačit vas postovima o svon životu, sigurna san da su vaši zanimljiviji (pogotovo kenny), ali neman inspiracije. A i kad iman inspiracije... ne da mi se pisat.

Sincerely yours,

LudaKrava

23.01.2006. u 16:57 • 13 KomentaraPrint#

nedjelja, 08.01.2006.

Kako su ovce pojele ljude... ili kako glupost uvijek pobjeđuje

Budućnosti te dajem da te pazi
dok se svak' na kraju ne osvijesti sam.
Nosi li je sunce? Il' olujno blato?
Ne znam - al' svijet će vidjet' k tome:
Anarhist ja sam! Nikad zato
vladat' neću nit' će vladat' mnome.

Koliko onih što bi s ponosom ustvrdili da su anarhisti, uisitnu zna što ove riječi znače? Koliko njih shvaća što je anarhija? A koliko je tek onih koji o anarhiji ne znaju ništa više od običnih glasina, priča i na osnovu toga misle da je mogu osuđivati?

Neću sad objašnjavati što je to anarhija jer sam sigurna da ljudi koji ovo čitaju znaju o čemu govorim. A oni koji ne znaju: ako vam google može služiti za pronalaženje pornića, onda se možete potruditi da saznate nešto više o omraženoj avm riječi, anarhija.

U biti sam htjela reći da u zadnje vrijeme nailazim na mnoge rasprave i polemike, da ne kažem svađe i vrijeđanje na raznoraznim blogovima, forumima i sl. Ljudi koji 'raspravljaju' se uglavnom mogu podijeliti na one koji se busaju u prsa vičući 'Mi smo anarhisti' i one koji su uvjereni da je anarhija destrukcija i nasilje i tome slično. Needless to say, ni jedni ni drugi nisu u pravu. A onih jadnih 2% nacije koji znaju u čemu je zapravo poanta anarhije stoje u unakrsnoj vatri i nadaju se da ih neće zahvatiti koja zalutala psovka i uvreda.

To nema smisla. Dajte, ljudi, obrazujte se! Čemu vam služi Internet i nova gradska knjižnica? Ja ne kažem da se svi moraju slagati s idejama koje anarhija sadrži i propagira, ali prije nego se nađete pozvanima da protiv nje govorite, prvo saznajte što ona znači. U protivnom, vi ispadate glupi, nasilni i destruktivni. Hvala.

------------------------------

A sad da nastavimo s nekim hepijer stvarima. Još uvik san prihlađena, bolesna, s fibron, oboružana raznim tabletama i receptima (ljekarne, be afraid!) te deset litara čaja! Upravo takva, šmrcajuća, bezglasna, podočnjacima označena, staklenih očiju, bolesna, prihlađena, virozna ja izašla san van. I to ne bilo di van. Na prvi koncert Leta 3 u Šibeniku ikad!¨

...kurcem u čelo...

Bilo je fantastično! Pravi šou. To je sve.

A sad idem po još čaja i jebenog maxflua, pa ćemo sutra opet dalje. Sou meni tings tu du, sou litl tajm tu du it.

Lec go.

Pozdravljan Katu koja se naljutila jer san je zaboravila u novogodišnjen postu. Kate ovo je samo za te.













Pozdrav svima!

Vaša,

LudaKrava

08.01.2006. u 14:25 • 15 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



< siječanj, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Više se ne bojim mraka


Samo naprijed, u noć!

Ruše se zidovi

Blog.hr

Maja

Moje drugo sunce

- želim razumjeti sve jezike svijeta
- želim znati koliko ima zvijezda
- ima li života u svemiru?
- da li smo uistinu ograničeni na ovdje i sada?
- tako smo maleni... svijet je tako veličanstven.


Notturno
Noćas se moje čelo žari,
noćas se moje vjeđe pote;
i moje misli san ozari,
umrijet ću noćas od ljepote.

Duša je strasna u dubini,
ona je zublja u dnu noći;
plačimo, plačimo u tišini,
umrimo, umrimo u samoći.

T. Ujević

Tko, Ja?

Trenutno imam:
- sva obilježja ženskog roda
- 17 godina
- smeđe oči
- motor
- i vozačku!
- kekse u krilu (izmrvila san cili kauč)
- ovisnost o mobitelu i kompjuteru
- mačka
- kriznu situaciju
- karakter (iskreno se nadam)
- hm, da...