Prodajem svoje snove

ponedjeljak, 23.01.2006.

Could there be more than this provincial life...?

Dakle. Počela je škola. I?

Aj provat ću opet.... Počela je škola. ... ne ide me. Vidite, mene početak škole uopće ne tangira. Jasno da bi bila bilo di drugo, a ne u školi, ali nije da mi puno smeta. Zasad. Ključna rič.

I tako, u očajničkom pokušaju da mrdnen iz ovog grada i da mi guzica vidi svita, otišla san u subotu u Split. Taj odlazak u drugi, veći, strašni, veličanstveni grad Split bija je toliko dugo planiran, ne bi da idemo u Pariz, a ne uru vrimena vožnje udaljeno samo malo veće selo od ovog našeg. I tako, dogovorile se moja Kata i ja u 11 manje nešto na kolodvoru. Ah da. Navila ja sat u 8 ipo, digla se dvi ure kasnije i otišla na kolodvor. Bus nan je, naravno jer to ne bi bile ja i Kata da ne doživimo neki peh, bija tek u podne, pa dok smo došle do st-a i skinile se s busa, svjetski smo ogladnile.

Cili dan po st-u, sa samo četvrtinom pizze u želucu, završilo je fatalnom večeri po moje zdravlje.

Jer... po povratku iz st-a išlo se ravno na Antenat u Crtaonu. Di je bila sakrivena boca amara, to van neću reć. Ali nakon po ure, boca je ležala prazna u smeću. To je rezultiralo mojin daljnjin žicanjen alkohola u kolega, plus pleson koji nije ni približno bija nalik na plesu, plus uleton u pogo od kojeg mi je cila jebena liva strana tila natučena i modra.

Po mom mišljenju, a to je da suboton nije zdravo doći doma prije 2 ujutro, crtaona je završila prebrzo, pa san odvukla prijateljicu za sobon u grad.

*ubacite scene udarnog vrištenja toxicity-ja sa 4 pijana čovika, ples po docu bez ikakve glazbene pratnje i votku, amara ili šta san već pila*

Nekako, teškon mukon dovukla san se doma, gdje me dočekala moja predraga majčica s famoznin pitanjen: «Znaš li ti koliko je uri?» Ja san doživila šok života kad san pogledala na sat. Ja san bila uvjerena da je najviše 2 ujutro, negdi oko ure i po, kad ono 3 fucking I PO!

(...)

Završilo je nedjeljnom glavoboljom i kavon u pivnici pod snažnin pritiskom trizne ive.

(...)

Iskreno rečeno, uopće mi nije bila namjera tlačit vas postovima o svon životu, sigurna san da su vaši zanimljiviji (pogotovo kenny), ali neman inspiracije. A i kad iman inspiracije... ne da mi se pisat.

Sincerely yours,

LudaKrava

23.01.2006. u 16:57 • 13 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



< siječanj, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Više se ne bojim mraka


Samo naprijed, u noć!

Ruše se zidovi

Blog.hr

Maja

Moje drugo sunce

- želim razumjeti sve jezike svijeta
- želim znati koliko ima zvijezda
- ima li života u svemiru?
- da li smo uistinu ograničeni na ovdje i sada?
- tako smo maleni... svijet je tako veličanstven.


Notturno
Noćas se moje čelo žari,
noćas se moje vjeđe pote;
i moje misli san ozari,
umrijet ću noćas od ljepote.

Duša je strasna u dubini,
ona je zublja u dnu noći;
plačimo, plačimo u tišini,
umrimo, umrimo u samoći.

T. Ujević

Tko, Ja?

Trenutno imam:
- sva obilježja ženskog roda
- 17 godina
- smeđe oči
- motor
- i vozačku!
- kekse u krilu (izmrvila san cili kauč)
- ovisnost o mobitelu i kompjuteru
- mačka
- kriznu situaciju
- karakter (iskreno se nadam)
- hm, da...