Dakle. Počela je škola. I?
Aj provat ću opet.... Počela je škola. ... ne ide me. Vidite, mene početak škole uopće ne tangira. Jasno da bi bila bilo di drugo, a ne u školi, ali nije da mi puno smeta. Zasad. Ključna rič.
I tako, u očajničkom pokušaju da mrdnen iz ovog grada i da mi guzica vidi svita, otišla san u subotu u Split. Taj odlazak u drugi, veći, strašni, veličanstveni grad Split bija je toliko dugo planiran, ne bi da idemo u Pariz, a ne uru vrimena vožnje udaljeno samo malo veće selo od ovog našeg. I tako, dogovorile se moja Kata i ja u 11 manje nešto na kolodvoru. Ah da. Navila ja sat u 8 ipo, digla se dvi ure kasnije i otišla na kolodvor. Bus nan je, naravno jer to ne bi bile ja i Kata da ne doživimo neki peh, bija tek u podne, pa dok smo došle do st-a i skinile se s busa, svjetski smo ogladnile.
Cili dan po st-u, sa samo četvrtinom pizze u želucu, završilo je fatalnom večeri po moje zdravlje.
Jer... po povratku iz st-a išlo se ravno na Antenat u Crtaonu. Di je bila sakrivena boca amara, to van neću reć. Ali nakon po ure, boca je ležala prazna u smeću. To je rezultiralo mojin daljnjin žicanjen alkohola u kolega, plus pleson koji nije ni približno bija nalik na plesu, plus uleton u pogo od kojeg mi je cila jebena liva strana tila natučena i modra.
Po mom mišljenju, a to je da suboton nije zdravo doći doma prije 2 ujutro, crtaona je završila prebrzo, pa san odvukla prijateljicu za sobon u grad.
*ubacite scene udarnog vrištenja toxicity-ja sa 4 pijana čovika, ples po docu bez ikakve glazbene pratnje i votku, amara ili šta san već pila*
Nekako, teškon mukon dovukla san se doma, gdje me dočekala moja predraga majčica s famoznin pitanjen: «Znaš li ti koliko je uri?» Ja san doživila šok života kad san pogledala na sat. Ja san bila uvjerena da je najviše 2 ujutro, negdi oko ure i po, kad ono 3 fucking I PO!
(...)
Završilo je nedjeljnom glavoboljom i kavon u pivnici pod snažnin pritiskom trizne ive.
(...)
Iskreno rečeno, uopće mi nije bila namjera tlačit vas postovima o svon životu, sigurna san da su vaši zanimljiviji (pogotovo kenny), ali neman inspiracije. A i kad iman inspiracije... ne da mi se pisat.
Sincerely yours,
LudaKrava
< | siječanj, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Samo naprijed, u noć!
- želim razumjeti sve jezike svijeta
- želim znati koliko ima zvijezda
- ima li života u svemiru?
- da li smo uistinu ograničeni na ovdje i sada?
- tako smo maleni... svijet je tako veličanstven.
Notturno
Noćas se moje čelo žari,
noćas se moje vjeđe pote;
i moje misli san ozari,
umrijet ću noćas od ljepote.
Duša je strasna u dubini,
ona je zublja u dnu noći;
plačimo, plačimo u tišini,
umrimo, umrimo u samoći.
T. Ujević
Trenutno imam:
- sva obilježja ženskog roda
- 17 godina
- smeđe oči
- motor
- i vozačku!
- kekse u krilu (izmrvila san cili kauč)
- ovisnost o mobitelu i kompjuteru
- mačka
- kriznu situaciju
- karakter (iskreno se nadam)
- hm, da...