26
nedjelja
svibanj
2013
KLINGONAC
Od djetinjstva smatram da je on jedan savršeni muškarac sa svim svojim mušicama. Nekako uvijek smatra da je star. Prestar za mene, ali nisam ni ja više dijete. Jesam li prestara da bi još uvijek vjerovala da ta čudna, bezobrazna ljubav postoji? Bi li bi se trebala pomiriti s tim što mi se nudi to što je tako lako imati za sebe?
Zar tako bajke završavaju u stvarnom životu? Još sam djetinjasta po pitanju ljubavi. Uvjerena da pravi princ postoji onaj koji mirise na radionu onaj koji taj miris sa sebe ne može sprati koliko se god tuširao. Zar bi morala pristati na jednog gospodina. Možda je to sve samo zbunjivanje protivnika na najrazličitije načine.
Što očekivati od osobe koju vidiš skoro svaki dan u zadnjih 15 godina. Osobe koju gledaš kako se promijenio izgled kako su godine dodavale ožiljke na lice. Zar ta ljepota duše i srca ima toliko dublje značenje od onog divljeg i prekrasnog vrištanja na sredini ulice. Može li se netko toliko promijeniti?
Nekako su ti dobri samci postali komplicirani kao da vole više biti sami da im dobro društvo čine samo osobe istog spola sličnih interesa. Kao da tu ima određena nijansa povrijeđenosti i straha. Možda baš padam na te ljude ograđenih emocija. One za koje znam da će me povrijediti.
Ne mogu vjerovati da sve ovo neće ponovo završit na isti način?
Da li je to samo strah? Ne želim ga nazvati, ali i ne želim nazvati niti onog idiota koji me je tako puno povrijedio i zavlačio više od godinu dana. Je li išta drugačije ako se dvoje ljudi znaju godinama ili se tek upoznaju i zaljube?
Nekako je to sve ista stvar svejedno se dogodi da ti zalupi vrata, koliko god se nekog voljelo. Nekako sam sretnija bez tog da mi je do nekog stalo. Sretnija sam sama bez ikog osjećaji me samo tjeraju u melankoliju!
komentiraj (0) * ispiši * #
07
utorak
svibanj
2013
NJEGOV NAJBOLJI PRIJATELJ
Nisam nešto posebno sretna što je to tako ispalo, ali jednostavno sam završila na podu s njegovim najboljim prijateljem. Nisam ja s tim idiotom, ali volim ga onako luđački, bolesno i ostajući bez zraka kad ga vidim. Sad mi se vrti po glavi zašto baš s njegovim prijateljem, što ako sam napokon shvatila da smo ja i on gotovi.
Gledam serije na internetu i svaki put Carrie na kraju završi sa Facom. U Tračerici Blair završi sa Chuckom. Što ako je baš taj idiot ta moja grozna, fatalna ljubav protiv koje se borim svim silama bez obzira na sve. Hoću li se cijeli svoj život kladiti protiv njega i bojati se što ako baš ta pjega na licu nije pravog oblika i baš nije kako treba? Zar mi ne bi bilo bolje s nekim s kim bi mi sve bilo jednostavno i jasno ili je to jednostavno pre komplicirano za mene?
Završim ja tako za podu sa tipom koji budimo iskreni sliči na klingonca od metar i ćevap. Ne da nije zgodan nego je čak i grozan. Hmm… grozan, ne grozan ko osoba nego izgledom. Nikad me nisu privlačili tipovi koji se uređuju satima nego ti pravi muškarci koji mirišu na roštilj i nitro. Čudna je to glavoboljna kombinacija bez premca. Ima nešto tu i u glasu i ponašanju. Bolje rečeno ti neki mirni momci za mene izgledaju kao da imaju najmanje 10-ak kostura u ormaru, stjeraju mi taj neki strah u kosti. Jednostavno ne vjerujem ljudima od kojih ne znam što očekivati, tim mirnim, povučenim dečkima. Ali taj klingonac divlji s točno pravim mirisom, za mene je nešto kao neki magnet čudnog svojstva. A idiot na drugu stranu je osoba kojoj ne mogu odoljeti kad njega vidim trebalo bi me zavezati za stup od rasvjete da mu ne skočim oko vrata. A da mu umjesto skoka stavim metar konopa i dobro zategnem, bilo bi mi lakše.
Mogu ja misliti da imam ja tu nekog izbora, ali u biti idiotu nije bitno s kim sam. Niti što radim, ne vjerujem ni da mu predstavlja neku razliku to što sam sa klingoncem završila na podu . Jer u biti me nije ni nazvao nekih mjesec dana. A ja sam odustala od poziva njemu prije kojih dva tjedna, jer nisam bila sigurna u to dali se on u biti boji da ga ja ne bi pojela preko slušalice mobilnog telefona.
komentiraj (2) * ispiši * #
