POZIV U 4 UJUTRO

Odakle snage ljudima da zovu osobu koja im nije ništa u 4 ujutro. Zar uistinu misle da ču izaći van u tu kasnu uru? Što si umišljaju da mi znače nešto u životu.
Kako nitko više ne razumi da ja više nisam ona ista osoba koju su mogli zvati u ne normalne ure da neću izići bez obzira na sve?
Svi su mi prestali predstavljati nešto u životu, to se jedino dogodi kad izgubiš nešto što je stvarno bilo bitno. Onu osobu u koju se stvarno zaljubiš i ne razumiješ više zašto nije tu. Kažu mi da nemam sreće u ljubavi, iskreno nemam ni tolike sreće u životu, ali zbog tog nisam nesretna. Znate onu ko nema sreće u ljubavi ima u kocki. Krivo, tko nema sreće jednostavno je nema. Sve što se događa je da te zovu ljudi koje jednostavno mrziš u 4 ujutro dok pokušavaš sanjati nešto lipše od onog što se stvarno događa.
Noćas ja dobijem poziv u 4 ujutro od tipa za kojeg me stvarno nije briga. Mislio je odvući me u krevet. Zvao je dan prije u normalnu uru i rečeno je veoma jednostavno možemo na kavu. Dali nekima prijevod za kavu znači poziv na sex? U mojim mislima kava ne znači ništa. Kava se jednostavno pije sa prijateljem/com. Neki jednostavno ne razumu da sve ima svoje granice, uzimaju ljude oko sebe zdravo za gotovo.
Rekao mi je netko da ja nemam osjećaje. Da izravnam nešto s njima nikada ih nisam ni imala, voljela sam jednog kojeg sam upoznala nakon previše loših veza ili da se bolje izrazim laži da sam nekog voljela. Sad se sve od prije obijati mi se o glavu. Zašto mi se neki uvijek vračaju zašto misle da želim išta s nekim od njih?
Jedina osoba za koju bi htjela da me nazove s vremena na vrijeme, ne zove me nikada. Mislim da ga neću ni ćuti više u životu,ali zašto bi to uopće bilo bitno? Bitno je da nam isto sunce sije i da noću gledamo u isti mjesec. Ti pozivi u 4 ujutro nikada neće biti bitni jer će na kraju svaki put probuditi nadu da zove onaj koji je samo tu u mislima.