....love to be a NurSe...
subota, 19.11.2016.
"Vilenjaci Djeda Božićnjaka"-UTS group
Možda Vam se čini smiješan naslov, ali ja ih tako želim opisati u ovo predbožično vrijeme jer ih baš tako doživljavam.
Znači, kad sam se odlučila doći i iskušati se u Irskoj, pronašla sam na facebooku njihove postove o zapošljavanju medicinskih sestara u Irskoj. Javila sam im se mailom, pa porukom jer sam toliko bila uporna. Denis Mitrov me je jako brzo nazvao, dečko je iz Hrvatske, a radi u toj agenciji poprilično mi je toga objasnio. Ne mogu reći da sam odmah sve shvatila, bilo mi je milijun informacija. A ja sa milijun i jednim pitanjem.Nekoliko dana nakon toga slijedili su moji dani odluke, da ili ne. Prvo mi je sva ta njegova priča i njihova pomoć izgledala previše dobra da sam čak bila sumnjičava da to može tako biti. Naravno da sam se raspitala kod drugih sestara koje su došle preko njih, koje su mi dale zeleno svijetli i objasnili što oni očekuju od nas.
Dakle, ta agencija Vam pomaže oko svega(ali doslovno)a od Vas ne uzima ništa. Njih plaća poslodavac, kojemu Vas agencija dovede.
Prvo što ide je pisanje CV-a, a opet oko toga obrasca (kako da izgleda )Vam pomognu u UTS grupi.Kad im pošaljete životopis na engleskom naravno, oni ga odobre i šalju odnosno preko određenih kanala "sheraju" do poslodavaca koji se onda odlučuje za vas. Nakon toga oni dogovaraju intervjue sa oba dvije strane, te ako su obje strane zadovoljne pristupa se potpisivanju ugovora, ako ne dalje se traži. Moram naglasiti da u svakom trenutku pregovaranja ide se preko agencije, koja ne dozvoljava niske satnice i koja se doslovno "cjenka" u našu korist.
Nakon što su svi pristali, dogovara se datum dolaska, i ide prikupljanje svih živih dokumenata. Ja sam sljedila sve njihove upute, što prevesti, što ne prevesti, čak što dodatno izvaditi... Ma ljudi sve znaju!!
Jako je važno da kažem da Vam ta agencija plaća registraciju u NMBI(koja dođe nekih 400 eura), avionsku kartu, otvaranje bankovnog računa, pomažu vam u otvaranju PPS, kupuju Vam Irski mobilni broj sa početnih cca 35 eura na računu.E da, dolaze po Vas na aerodrom, plaćaju vam prvi dan smještaja, jer sutradan ujutro dolaze po Vas da obavite početne registracije i onda Vas vode do Vašeg(privremenog) odredišta.
I tu nije kraj...
Pomažu Vam oko traženja trajnog smještaja(vrše pritisak na agencije, vlasnike kuća, organiziraju razgledavanja...)
Pomažu Vam oko dobivanja benefita na koje imate pravo(nekada je dovoljno i samo da Vam kaži i da Vas upute)
Pomažu Vam, ono što je najvažnije oko dobivanja registracije pri NMBI. U mojem slučaju, možda nisu imali jako puno posla jer sam na sreću jako brzo dobila PIN, ali smo si posljednjih dana jako puno napisali mailova. Naime, želim jako pohvaliti cijelu ekipu UTS grupe, a posebno u ovom slučaju Martina Whelana-glavnu i odgovornu osobu UTS-grupe, koja je izvršila veliki pritisak i bila jako uporna da NMBI donese konačnu odluku. Nije samo uporan u mojem slučaju. Jako puno truda ulažu kako bi se sve medicinske sestre iz Hrvatske izjednaćile sa ostalim sestrama. O tome možete više pročitati na njihovim stranicama i svakako se odazvati njihovom informativnom sastanku u subotu 26.studenoga u Dublinu.
Da još i ono najbitnije?!?
Nemojte im zamjeriti ako Vam nekoliko dana ne odgovore na mailove ili poruke.. Imaju pune ruke posla sa našim zahtjevima i prohtjevima..Dok svakome odgovore, dok po svakoga dođu, odvedu, dovedu.. ja ne znam kad stignu na wc
I još jednom da kažem da sam ovaj post napisala na brojne upite baš o ovoj agenciji, jer su svi kao i ja u početku bili sumnjičavi !!
Ali ne trebate biti..Dobri su ljudi..Jako dobri..
Zato Vam svima želim da kao što je meni Djed Božičnjak (NMBI) za ovaj Božić donese jedan jako lijep poklon u koverti, a neka mu u tome pomognu naši mali vilenjaci(UTS)..
Sretno svima, Anica
Oznake: UTS, NMBI, medicinske sestre, posao, Irska
petak, 18.11.2016.
Čuda se događaju-NMBI
Znam da će mnogima zvučati nemoguće, jer i meni samoj je još uvijek šok, ali ja sam danas dobila PIN, tj registraciju u NMBI(Irska komora za medicinske sestre).
Naime aplikacijski paket je plaćen 31.kolovoza 2016
Moji dokumenti su dostavljeni u NMBI 12.rujna 2016
C form iz HKMS je poslan 17.rujna 2016
I za točno mjesec dana ja sam dobila registraciju.18.listopada 2016
Ovaj post ne pišem da se pohvalim da ga ja imam, a vi nemate, već dapače da Vam dam nadu(za one koji čekaju) i smjernice za one koji kreću u Irsku avanturu.
Kakvu nadu sad ćete reći?!?
Istina je da sam ja magistra sestrinstva i da je to jako puno značilo, jer kao i prvostupnici sestrinstva imam automatsko priznavanje kvalifikacija i sam postupak registracije je dosta brži. Znači, da škola sigurno puno znači. Ali i ne mora biti.. Događaju se velike promjene za sestre 4+1. Naime, u tijeku je značajan rad na provođenju procesa registracije svih hrvatskih medicinskih sestara u Irskoj. Cijeli postupak sa objašnjenjem možete vidjeti na ovome linku (https://www.facebook.com/utsnurserecruitment/posts/1816770761933842), na kojemu najviše možemo zahvaliti momcima iz UTS group. A o njima detaljnije pročitajte u sljedećem postu. Tako, ako se već njima niste obratili za pomoć, tj. ako ste zaglavili negdje javite im se.. Voljni su pomoći svakome.
A za one koji planiraju dolazak...
Dakle kada sam se odlučila na ovu avanturu, naravno, kao i ostali uhvatila sam se laptopa i istraživala sve živo..Slala cv na neviđeno ne znajući što se ovdje uopće očekuje i traži.. Ja sam mislila pošalješ cv, oni te intervjuiraju i odmah radiš kao sestra..Ali to baš ne ide tako od ruke. Meni iskreno nije bilo uopće teško,nekako je išlo korak po korak. Nemojte mislit da se meni nešto nije "zagropalo" (zakompliciralo) ali vjerujte sve se dade riješiti, samo mirne glave svaki papir sakupite i polako. Kratko sam lutala, dok nisam naišla na UTS group i na dobru dušu Denisa Mitrova i Martina Whelan. (u sljedećem postu više o njima)
Uglavnom, javite im se, slijedite njihove upute, mirno i polako prikupite sve dokumente koje Vam oni kažu i što je najvažnije:DOĐITE SPREMNI U IRSKU, što u ovom slučaju znači sa svakim bitnim prevedenim dokumentom i postupak će ići puno brže.
Oznake: posao, Irska, medicinska-sestra
četvrtak, 06.10.2016.
Zašto, baš odabirete Dublin?!?
Pa morala sam ovaj post napisati kad po svim mogućim grupama na fejsu vidim koliko se ljudi pate dok se snađu u Dublinu.
Pa ja znam da veći grad uvijek nosi više mogućnosti, da ima više mogućnosti za zaposliti, više mjesta za izlaske, da je tamo najviše Hrvata..
Ali mislim da to baš u Irskoj i nije primjer. Ovdje se kako se meni čini posao može naći gdje god poželiš i to čak biti bolje plaćen u nekim manjim i mirnijim gradićima.
Ja sam kao medicinska sestra mogla birati, gdje sam htjela, ali odmah sam izračunala primanja i davanja za rentu za stan ili kuću.. Pa to su ljudi moji ogromne razlike.
Ja sam se odlučila na mirniji gradić Tullamore, a opet jako blizu Dublina (60 km). Usporedbe radi da Vam navedem da u Dublinu za dvosoban stan odvajate cca 1.500 eura, a ja ovdje plaćam kuću sa okućnicom i 4 sobe 850 eura. Da navedem da je kuća jako lijepo opremljena, da se voda ne naplaćuje,da struje ima cca 50 eura i sl. Sve mi je jako blizu vrtić, škola, posao... U gradu sam.. Koji ima oko 15 000 stanovnika, nekoliko shopping centara, nekoliko škola, bazen, igralište itd.
Kad poželim u Dublin imam sat vremena vožnje vlakom.
Tako da mislim da dobro razmislite o životu u velikom gradu pogotovu ako je obitelj u pitanju..
Tu gdje sam ja, jako je lijepo..
Istražite malo, nemojte se zaletjeti!!!
Anica
Oznake: Irska, Dublin, Tullamore
Nije lijepa kao Hrvatska, ali je prelijepa!!
Isto tako su mi stalno govorili:"Navikni se na grubu oceansku klimu i neprestanu kišu"
Možda sam došla u dobro doba godine(10.mjesec), možda sam im ja donijela sunce, ali ljudi moji otkako sam ja ovdje, ja kišu nisam vidjela. Stalno je sunčano i jako lijepo vrijeme.
Oko mene je jako puno zelenila i cvijeća.
Kad sam sletjela u Dublin nisam bila ni svjesna dolaska nisam ni zagledala po samom Dublinu, ali tamo u Swordsu(oko zračne luke) gdje sam ostala jednu noć mi je bilo jako fino, a u isto to sam se mogla uvjeriti kad sam došla u moj gradić Tullamore tj. unutrašnjost Dublina.
Pa ja nisam vidjela nebodera niti neke neplanski sagrađene kuće. Sve je tako malo i slatko kao da patuljci žive u ovoj Irskoj. Kvartovi su relativno mirni i puni djece koja se ispred svojih kuća igraju sa prijateljima.
Kada sam prije dolaska čitala razne blogove i postove o Irskoj mogla sam jako puno naići da su ljudi dragi i susretljivi.
E, pa sada to mogu iz svoga iskustva i potvrditi. Svi su nasmiješeni i opušteni.
Laž je da im je društveni život nikakav prema našem . Pa gledajte, ja poznajem jako puno ljudi i obitelji kojima je i u Hrvatskoj društveni život nikakav. Mislim da ćeš biti društven i izlaziti onoliko koliko ti sam želiš, odnosno na kraju krajeva koliko ti tvoj novčanik dopušta. Mogu primijetiti da dosta izlaze sa djecom vani, u parkove, na bazene...
Na putu iz Dublina na svoje odredište jako je puno pašnjaka sa kravama i ovcama što mi se jako svidjelo, to možete naći na svakom koraku ovdje. Pa kako mi je samo bilo lijepo šetati u slobodno vrijeme u ovome selu di radim i brati i jesti kupine...Malo me podsjetilo na moju Hrvatsku.
Mogla bi vam pisati sada jako puno i puno o Irskoj, ali ne treba ni previše tuđe hvaliti. I dalje najviše volim svoju Domovinu, ali još nisam rekla "pa Bože šta mi sve ovo treba...
A nadam se da neću ni požaliti..
Kao što sam u prvom postu rekla:I will be back..see you
Anica
utorak, 04.10.2016.
Pa zar i ti, djete drago odlaziš???
Hm, koje pitanje?!?
Zanimljivo, zar ne!
Ne odlazim, naravno da ne odlazim.. "Samo idem proširiti vidike,učiti jezik, druge kulture, učiti kako naš posao rade neki drugi ljudi".
To su samo neki od odgovora na pitanja ljudi u mojoj Hrvatskoj kad su čuli da želim otići i raditi negdje drugdje.
Pa zašto??-najčešće pitanje.
Joj, pravdala sam se svako malo ljudima kao da radim nešto užasno, jer svima je bilo čudno da odlazim kad imam dobar posao, stan, djecu, magisterij u struci i "moguće promaknuće"...
Ali...
Da, znam radim užasno, ostavljam svoju prekrasnu Domovinu, Dolinu, rodbinu i prijatelje..
Ma dajte ljudi pa ne umirem...
Naravno da ne vidim ništa loše u mojoj želji za učenjem i napredovanjem, upoznavanjem drugih kultura i nacija. Tješila sam se cijelo vrijeme da je to kratak period od godine dana,da ću samo toliko biti u Irskoj, ali što ovdje više boravim, sve više mislim da će se taj period otegnuti.
Jer znajte, život je jedan i treba ga maksimalno iskoristiti...Neprestano ulagati u sebe. Jer, vrijeme jako brzo leti. Dok trepnete više niste mladi, ne možete sve što ste mogli nekada..
Ali opet ni Domovina ne treba biti tužna... Vratit ću se brzo...Sigurno...
Bogatija za jedno novo iskustvo, puna znanja koje ću moći primijeniti u Hrvatskoj na neke nove generacije..
We will see.. very soon..
Anica
Oznake: Hrvatska, Irska, odlazak vani, medicinska-sestra
