....love to be a NurSe...
utorak, 04.10.2016.
Pa zar i ti, djete drago odlaziš???
Hm, koje pitanje?!?
Zanimljivo, zar ne!
Ne odlazim, naravno da ne odlazim.. "Samo idem proširiti vidike,učiti jezik, druge kulture, učiti kako naš posao rade neki drugi ljudi".
To su samo neki od odgovora na pitanja ljudi u mojoj Hrvatskoj kad su čuli da želim otići i raditi negdje drugdje.
Pa zašto??-najčešće pitanje.
Joj, pravdala sam se svako malo ljudima kao da radim nešto užasno, jer svima je bilo čudno da odlazim kad imam dobar posao, stan, djecu, magisterij u struci i "moguće promaknuće"...
Ali...
Da, znam radim užasno, ostavljam svoju prekrasnu Domovinu, Dolinu, rodbinu i prijatelje..
Ma dajte ljudi pa ne umirem...
Naravno da ne vidim ništa loše u mojoj želji za učenjem i napredovanjem, upoznavanjem drugih kultura i nacija. Tješila sam se cijelo vrijeme da je to kratak period od godine dana,da ću samo toliko biti u Irskoj, ali što ovdje više boravim, sve više mislim da će se taj period otegnuti.
Jer znajte, život je jedan i treba ga maksimalno iskoristiti...Neprestano ulagati u sebe. Jer, vrijeme jako brzo leti. Dok trepnete više niste mladi, ne možete sve što ste mogli nekada..
Ali opet ni Domovina ne treba biti tužna... Vratit ću se brzo...Sigurno...
Bogatija za jedno novo iskustvo, puna znanja koje ću moći primijeniti u Hrvatskoj na neke nove generacije..
We will see.. very soon..
Anica
Oznake: Hrvatska, Irska, odlazak vani, medicinska-sestra
