....love to be a NurSe...
četvrtak, 06.10.2016.
Zašto, baš odabirete Dublin?!?
Pa morala sam ovaj post napisati kad po svim mogućim grupama na fejsu vidim koliko se ljudi pate dok se snađu u Dublinu.
Pa ja znam da veći grad uvijek nosi više mogućnosti, da ima više mogućnosti za zaposliti, više mjesta za izlaske, da je tamo najviše Hrvata..
Ali mislim da to baš u Irskoj i nije primjer. Ovdje se kako se meni čini posao može naći gdje god poželiš i to čak biti bolje plaćen u nekim manjim i mirnijim gradićima.
Ja sam kao medicinska sestra mogla birati, gdje sam htjela, ali odmah sam izračunala primanja i davanja za rentu za stan ili kuću.. Pa to su ljudi moji ogromne razlike.
Ja sam se odlučila na mirniji gradić Tullamore, a opet jako blizu Dublina (60 km). Usporedbe radi da Vam navedem da u Dublinu za dvosoban stan odvajate cca 1.500 eura, a ja ovdje plaćam kuću sa okućnicom i 4 sobe 850 eura. Da navedem da je kuća jako lijepo opremljena, da se voda ne naplaćuje,da struje ima cca 50 eura i sl. Sve mi je jako blizu vrtić, škola, posao... U gradu sam.. Koji ima oko 15 000 stanovnika, nekoliko shopping centara, nekoliko škola, bazen, igralište itd.
Kad poželim u Dublin imam sat vremena vožnje vlakom.
Tako da mislim da dobro razmislite o životu u velikom gradu pogotovu ako je obitelj u pitanju..
Tu gdje sam ja, jako je lijepo..
Istražite malo, nemojte se zaletjeti!!!
Anica
Oznake: Irska, Dublin, Tullamore
Nije lijepa kao Hrvatska, ali je prelijepa!!
Isto tako su mi stalno govorili:"Navikni se na grubu oceansku klimu i neprestanu kišu"
Možda sam došla u dobro doba godine(10.mjesec), možda sam im ja donijela sunce, ali ljudi moji otkako sam ja ovdje, ja kišu nisam vidjela. Stalno je sunčano i jako lijepo vrijeme.
Oko mene je jako puno zelenila i cvijeća.
Kad sam sletjela u Dublin nisam bila ni svjesna dolaska nisam ni zagledala po samom Dublinu, ali tamo u Swordsu(oko zračne luke) gdje sam ostala jednu noć mi je bilo jako fino, a u isto to sam se mogla uvjeriti kad sam došla u moj gradić Tullamore tj. unutrašnjost Dublina.
Pa ja nisam vidjela nebodera niti neke neplanski sagrađene kuće. Sve je tako malo i slatko kao da patuljci žive u ovoj Irskoj. Kvartovi su relativno mirni i puni djece koja se ispred svojih kuća igraju sa prijateljima.
Kada sam prije dolaska čitala razne blogove i postove o Irskoj mogla sam jako puno naići da su ljudi dragi i susretljivi.
E, pa sada to mogu iz svoga iskustva i potvrditi. Svi su nasmiješeni i opušteni.
Laž je da im je društveni život nikakav prema našem . Pa gledajte, ja poznajem jako puno ljudi i obitelji kojima je i u Hrvatskoj društveni život nikakav. Mislim da ćeš biti društven i izlaziti onoliko koliko ti sam želiš, odnosno na kraju krajeva koliko ti tvoj novčanik dopušta. Mogu primijetiti da dosta izlaze sa djecom vani, u parkove, na bazene...
Na putu iz Dublina na svoje odredište jako je puno pašnjaka sa kravama i ovcama što mi se jako svidjelo, to možete naći na svakom koraku ovdje. Pa kako mi je samo bilo lijepo šetati u slobodno vrijeme u ovome selu di radim i brati i jesti kupine...Malo me podsjetilo na moju Hrvatsku.
Mogla bi vam pisati sada jako puno i puno o Irskoj, ali ne treba ni previše tuđe hvaliti. I dalje najviše volim svoju Domovinu, ali još nisam rekla "pa Bože šta mi sve ovo treba...
A nadam se da neću ni požaliti..
Kao što sam u prvom postu rekla:I will be back..see you
Anica
utorak, 04.10.2016.
Pa zar i ti, djete drago odlaziš???
Hm, koje pitanje?!?
Zanimljivo, zar ne!
Ne odlazim, naravno da ne odlazim.. "Samo idem proširiti vidike,učiti jezik, druge kulture, učiti kako naš posao rade neki drugi ljudi".
To su samo neki od odgovora na pitanja ljudi u mojoj Hrvatskoj kad su čuli da želim otići i raditi negdje drugdje.
Pa zašto??-najčešće pitanje.
Joj, pravdala sam se svako malo ljudima kao da radim nešto užasno, jer svima je bilo čudno da odlazim kad imam dobar posao, stan, djecu, magisterij u struci i "moguće promaknuće"...
Ali...
Da, znam radim užasno, ostavljam svoju prekrasnu Domovinu, Dolinu, rodbinu i prijatelje..
Ma dajte ljudi pa ne umirem...
Naravno da ne vidim ništa loše u mojoj želji za učenjem i napredovanjem, upoznavanjem drugih kultura i nacija. Tješila sam se cijelo vrijeme da je to kratak period od godine dana,da ću samo toliko biti u Irskoj, ali što ovdje više boravim, sve više mislim da će se taj period otegnuti.
Jer znajte, život je jedan i treba ga maksimalno iskoristiti...Neprestano ulagati u sebe. Jer, vrijeme jako brzo leti. Dok trepnete više niste mladi, ne možete sve što ste mogli nekada..
Ali opet ni Domovina ne treba biti tužna... Vratit ću se brzo...Sigurno...
Bogatija za jedno novo iskustvo, puna znanja koje ću moći primijeniti u Hrvatskoj na neke nove generacije..
We will see.. very soon..
Anica
Oznake: Hrvatska, Irska, odlazak vani, medicinska-sestra
