....love to be a NurSe...
četvrtak, 06.10.2016.
Nije lijepa kao Hrvatska, ali je prelijepa!!
Isto tako su mi stalno govorili:"Navikni se na grubu oceansku klimu i neprestanu kišu"
Možda sam došla u dobro doba godine(10.mjesec), možda sam im ja donijela sunce, ali ljudi moji otkako sam ja ovdje, ja kišu nisam vidjela. Stalno je sunčano i jako lijepo vrijeme.
Oko mene je jako puno zelenila i cvijeća.
Kad sam sletjela u Dublin nisam bila ni svjesna dolaska nisam ni zagledala po samom Dublinu, ali tamo u Swordsu(oko zračne luke) gdje sam ostala jednu noć mi je bilo jako fino, a u isto to sam se mogla uvjeriti kad sam došla u moj gradić Tullamore tj. unutrašnjost Dublina.
Pa ja nisam vidjela nebodera niti neke neplanski sagrađene kuće. Sve je tako malo i slatko kao da patuljci žive u ovoj Irskoj. Kvartovi su relativno mirni i puni djece koja se ispred svojih kuća igraju sa prijateljima.
Kada sam prije dolaska čitala razne blogove i postove o Irskoj mogla sam jako puno naići da su ljudi dragi i susretljivi.
E, pa sada to mogu iz svoga iskustva i potvrditi. Svi su nasmiješeni i opušteni.
Laž je da im je društveni život nikakav prema našem . Pa gledajte, ja poznajem jako puno ljudi i obitelji kojima je i u Hrvatskoj društveni život nikakav. Mislim da ćeš biti društven i izlaziti onoliko koliko ti sam želiš, odnosno na kraju krajeva koliko ti tvoj novčanik dopušta. Mogu primijetiti da dosta izlaze sa djecom vani, u parkove, na bazene...
Na putu iz Dublina na svoje odredište jako je puno pašnjaka sa kravama i ovcama što mi se jako svidjelo, to možete naći na svakom koraku ovdje. Pa kako mi je samo bilo lijepo šetati u slobodno vrijeme u ovome selu di radim i brati i jesti kupine...Malo me podsjetilo na moju Hrvatsku.
Mogla bi vam pisati sada jako puno i puno o Irskoj, ali ne treba ni previše tuđe hvaliti. I dalje najviše volim svoju Domovinu, ali još nisam rekla "pa Bože šta mi sve ovo treba...
A nadam se da neću ni požaliti..
Kao što sam u prvom postu rekla:I will be back..see you
Anica
