Čital sem v novinami kak jě v Splitu predstavlen prěvod Krležinih Balada Pětrice Kerempuha na štokavski. Cilj toga prevoda jě da sě mladi čitatelji koji nisu vični kajkavskom upoznaju s tim književnim djelom svrstanim među deset najznačajnijih hrvatskih knjiga. Lépo, ampak po měne bi bilo bolě da sě ti mlâdi čitateli kaj nésu vični upoznaju z orginâlom. Né kajkavski tak strajnski jězik da oni to něbi razmeli. Zapraf, jâ bi rajši videl da sě Baladě prevědeju na čakavski. Ritmika čakavskoga i kajkavskoga jě bliža nek kaj jě ritmika kajkavskoga i štokavskoga.
Né dosti sam réči prevěsti, Baladě su zezidane na kajkavskem jeziku, kajkavski jě nijov kostur i nijov kožur, Baladě su spomenik kajkavskomu jeziku, spomenik v koji jě Krleža zazidal i ciglě kojě jě sâm zmislil i zamésil. I kak sě morě taj spomenik složiti z drugemi cigli? To kaj butě dobili bu spodobno ocu kak i fačuh.
V novinami su napisali i kak zgleda preveděni dél kaj jě prijě prěvel Marko Grčić (splitski prěvod jě napravil Milovan Antun Tomić)...
Krleža...
I videl sem v megli,
v megli sem videl:
Zerinski grof črez meglu
kak slepec gre v Beč.
A nazaj ga nebu, a nazaj ga
nebu, a nazaj ga ne bu
nigdar več.
Marko Grčić...
I vidjeh u magli,
u magli vidjeh:
Zrinski grof kroz maglu
kao slijepac ide u Beč.
A nazad se neće, a nazad se
neće, a nazad se neće
nikada vratiti već.
Marko jě na kraju prěvel več kak već, sam kaj v kajkavskem več néma isto značějně kak i štokavsko već. Doslovni prěvod na kraju bi bil...
..., a nazad ga ne bude
nikada više.
Sam kaj mu sě unda nebi slagalo Beč i više. A né isto nazad se neće i nazaj ga nebu. Ak velitě da sě něbu vrnul, to znâči da ga bu nejakva věča sila spréčila, da morti on né svojěga téla i dela gospodâr, a čém velitě da nazad se neće tu bu unda morti grof svojum vôlum ostal v Beču.
V kajkavskem morě věč značiti isto kaj i v štokavskem, alpak v ovem stihu to né tak.
Poeziju jě jâko těško prevěsti na drugi jězik zâto kaj jě ona zapletěna v jezik na kojem jě napisana, a ak to rasplětetě i zaplětetě v drugi jězik dobili bute drukčije tkâjne.
Piknjice i črknje
Črčkę na slovami su naši kajkavski glasi. I to ovak:
â - kak v réči jârek
ě - kak v réči rěčem
é - kak v réči réč
ô - kak v réči nôvo
Rečnik Ak vam nekakva reč ne jasna pitajte...
balta, baltica - mala sekirica, koristili su je mesari ili tesari, kak koji kača - zmija najža - tavan, došlo je od na iže - na kući pees, po peesu - skračeno od P.S., ne Post Scriptum več Pravilo Službe, to je poznati termin sakomu kaj je služil vojsku v propale Jugoslavije strmopizditi se - poniranje v stilu Japanske kamikaze sam kaj je mesto aviona v glavne uloge čovek