Odlučila sam ostati....

Silver me je dopratio skroz do sobe, jer je večer bila hladna. Bio je to momak kojeg sam te večeri upoznala i koji mi je pravio društvo te pomogao donijeti odluku.

Ušla sam u sobu u kojoj je bila upaljena baklja koja se nalazila iza vrata. Opazila sam da je Rocco ležao u krevetu i čitao neku knjigu.
“Bok”, pozdravila sam, i on je podigao pogled. Nasmiješio se i otpozdravio. Iako sam mislila da će se zanimati za moj odlazak i mnogo se zabrinuti što sam iznenada otišla, on je izgledao sasvim normalno.
Brzo sam svukla odjeću, obukla piđamu, oprala zube i legla u krevet pored Rocca. Već sam se navikla da spavam u istom krevetu sa Roccom, i to mi nije više bilo strašno kao što se to činilo na početku.
Bacila sam pogled ka njemu, ali on svoj nije podizao sa knjige.
“Sil nešto ljut?” upitala sam ga nakon nekoliko trenutaka.
Tek je sad zatvorio knjigu i okrenuo se prema meni.
“Ne.” odpovrgnuo je, “samo sam mislio da ti je potrebno malo vremena da razmisliš. Barem si tako izgledalala danas na večeri. Poznajem te bolje nego ti misliš”, osmijehnu se.
“Čini mi se da da. A kako to da se nisi zabrinuo?” zanimalo me je.
“Vidio sam te kako sama odlaziš do šume, i znao sam da to radiš dobrovoljno, te da okolica Durmstranga nije baš opasna kao okolica Hogwartsa, tako da nisam imao razloga da se brinem”, objasnio je.
“Uredu onda. A sada idem spavati jer sam užasno umorna, a sutra idemo u Saint Peterzburg”, rekoh stavljajući ruku na usta i zijevajući.“Laku noć!”
“Laku noć.” odvrati Rocco, “Lijepo spavaj, i još ljepše sanjaj.”
“Također”, odvratih i sklopih umorne oči.

***

Otvorila sam vrata svoje vile u Saint Peterzbugu i pustila svo društvo da uđe. Svi su se oduševili ljepotom hodnika u koji su ušli. Sve je bilo savršeno čisto i uredno, a hodnik, hol i dnevna prostorija su bili obojeni u pink boju. Namještaj je bio od skupocjene kože bež-boje i savršeno se uklapao u cijeli ambijent. Na zidovima je bilo nekoliko portreta Anastacije Romanove, moje bake. Na prozorima su bile providno bijele zavjese i savršeno su pristajale svemu tome. Sve je zračilo pozitivnom energijom, i svima od gostiju se svidio taj dio sobe.

“Da li će sve biti spremno za večeras?”, upita Maggie odmjerjući pogledom krofnice koje je Anna (pomoćnica) poslužila. Odmah se znalo da će ona sama pojesti sve do jedne.
“Još uvijek sve teče po planu”, rekoh otpijajući gutljaj soka od brusnice. Nisam voljela niti jedan drugi sok osim brusnice i bundeve.
“Jedva čekam”, obradova se Draco, “Tulum sa alkoholom! Ludilo”
“Uredu je sve to, ali nemoj samo da se sutra od riganja i mamurluka ne mogneš vratiti sa nama u školu”, posavjetova ga Victorija. Uvijek je imala predobar smisao za humor.
“Ako tako bude, ni ja se neću moć vratiti”, reče zabrinuti Lucijan, “Sjećaš se prošlog puta, Vic?” upita je gledajući je prljavim pogledom. Svi za stolom su prasnuli su smijeh. Primijetila sam da me Rocco krajičkom oka posmatra. Pokušao je da uzme jednu krofnicu, ali ga je Maggie udarila po ruci. To mu je skrenulo pogled. “Uwch!!”
“Ne to!” zaprijetila je uzimajući krofnicu koju je on čas prije htio pojesti. Zgurala je u usta u jednom zalogaju. Katkad sam se zaista pitala da li je moguće da jedna osoba ima toliki volumen usta??

***

Muzika je svirala i svi su se super provodili. Maggie i Draco su plesali (čitaj: šlatali se) uz “Moment Like This” i činilo se da im je predobro. Lucijan je sjedio u jednoj fotelji sa Vic u krilu i strastveno je ljubio. Učinilo mi se da mi je koji puta namignuo, ali sam si skrenula misli sa toga. Šetala sam kroz veliki salon u kome se zabava održavala, u ruci noseći čašu u kojoj se nalazio Martiny, pošto sam već prije tuluma popila sav sok od brusnice. Na nogama sam imala smeđe baletanke (najjednostavnije i najobičnije), a haljina mi je bila bijela sa smeđom ružom u gornjem lijevom dijelu. Na licu nisam uopće imala šminke, jer je nisam imala vremena staviti. Na kraju krajeva, znala sam da mi ni šminka neće pomoći. Duboko sam uzdahnula i nastavila hodati kroz salon. Pogledala sam u DJ-a koji je pustio pjesmu Everytime od Britney. Blizu prozora sam primijetila Rocca, koji je tupo buljio kroz prozor sa čašom bijelog vina. Dolje je imao obične farerke, a gore narandžastu majicu dugih rukava. Smogla sam snage i polako mu počela prilaziti. Našla sam se na manje od metar od njega i stavila ruku na njegovo rame, što mu je skrenulo pozornost.




Pjevala sam zajedno sa Britney. Rocco je svojim vražijim tamno smeđim očima gledao u moje krupne plave, i slušao me.
“Je li ti iko ikad rekao kako lijepo pjevaš”, osmjehnuo se Rocco.
“Da, to mi često kažu”, nacerila sam se otpijajući gutljaj crvenog Martiniya koji mi se nalazio u ruci, “A da li je tebi ikad iko rekao da imaš prodoran pogled?” upitala sam ga duboko zadubljena u njegove tamnosmeđe oči.
“Ne”, odgovori, “A mogu ti pokazati da nisu takve ako si za jedan ples” nasmiješi se.
“Uredu, ali bez šlatanja, inače ćeš upoznati pravu Natashu Sežanu Polanski Romanov” zaprijetila sam mu cereći se. Rocco podiže ruku koja mu je bila slobodna u znak zakletve, te mi je nakon toga istu tu ruku pružio, i ja sam ju sa oduševljenjem prihvatila. Pjesma koja je svirala je bila “My heart will go on” od Celine Dion. Rocco je svoje ruke stavio oko donjeg dijela mojih leđa a ja sam svoje stavila oko njegovog vrata. Položila sam svoju glavu na njegovo rame i lagano smo plesali...



Ovog puta sam samo slušala i nisam pjevala. Uživala sam u Roccovom zagrljaju. Bila sam mu je bliže no ikada. Mogla sam osjetiti njegov dah na svom vratu. U jednom trenutku mi se čak učinilo kako me je okrznuo usnama po vratu. Istog trenutka sam ga pogledala u njegove duboke oči i vidjela je da to nije bilo slučajno. On se blago smjehnuo, a potom sam i ja. Netremice smo gledali jedno drugo. Rocco je svoje usne sve više približavao mojim. Osjetila sam kako mi koljena klecaju i kako se jedva držim na nogama. Nisam više mogla “Rocco,” prošaptala sam, “Ne osjećam se dobro.”
Smiješak sa njegovog lica je odmah nestao.
“Šta ti je?” upitao me je ozbiljnim glasom, ali je i on šaptao.
“Vodi me u sobu ali nemoj da ko nešto skuži”, jedva sam prošaptala. Bilo je to više sebi nego njemu, ali je on čuo. Kimnuo je glavom i uzeo me je u naručje. Nikada se prije u svom životu nisam osjetlila tako nemoćnom, tako slabom. Niti jedan djelić svog tijela nisam osjećala. Naslonila sam glavu na Roccova prsa i zatvorila oči. Rocco je primijetio da su vrata u blizini. Osvrnuo se da osmotri ima li koga. U tom trenutku sam iz ruke pustila Martiny i čaša se na pločicama kojim je pod bio popločan razbila u milione sitnih djelića. Velika je sreća bilo to što je sada pjevala neka jako glasna pjesma i niko drugi nije ništa čuo. Rocco je požurio prema vratima držeći me u naručju. Otvorio ih je neopažen i požurio da me odnese u njenu sobu. Ja sam, iako nemoćna da otvorim svoje oči, osjetila kako se Rocco i ja u njegovom naručju penjemo uz stepenice. Ni sama nisam mogla pretpostaviti koliko vremena smo se penjali, niti do kojeg smo sprata došli. Nisam znala ni koliko sam vremena bila u njegovom naručju, ali sam osjetila kako je jedna od Roccovih ruku, ona kojom mi je obavio leđa popustila, i čula sam kako se vrata njene sobe otvaraju. Nakon samo nekoliko sekundi sam se našla u svom toplom krevetu, iako i dalje nemoćna da se priberem i smirim. Polako sam otvorila oči iako su se moji očni kapci snažno odupirali tome. Čak sam i u sobi čula glasnu muziku koja je svirala u salonu. Opazila sam Roccovo nježno i jako zabrinuto lice kako me ozbiljno posmata. Sjeo je pored mene na krevet i namjestio mi jastuk tako da sam i ja sada bila u polu-sjedećem položaju.
“Šta ti se desilo?? Da li si dobro??” zabrinuto će Rocco uzimajući me za ruku. Odjednom me je oblila toplina koja je bila proizvedena onom koju je Roccova ruka posjedovala.
“Samo mi se malo mantalo.” prošaptala sam bolešljivim glasom, ali sam se potrudila da na lice navučem barem mali smiješak koji će pokazati da nije baš previše ozbiljno to što mi se desilo.
“Već sam se bio zabrinuo šta ti se desilo”, reče Rocco, “Ali mi se i dalje ne činiš potpuno uredu.”
Stavio je svoju drugu ruku na moj obraz, i sada sam osjetila kako mi se energija polako počela vraćati. Osmjehnula sam se ponovno gledajući Rocca u oči. Nekoliko sekundi smo gledali jedno drugo, a ja sam se svakom sekundom osjećala sve bolje.
“Da li bi mi mogao dohvatiti moje tablete?” zamolila sam ga parajući zvuk pjesme koji je dopirao iz salona.
“Naravno, naravno”, Rocco odmah ustade sa kreveta, “samo mi reci gdje su.”
“Tu su u ladici”, rekoh i podigoh kažiprst pokazujući na ogledalo ispod kojeg se nalazila polica sa ladicama. Odmah je teškim korakom otišao da donese tablete.
“Joj kako si me uplašila,” reče Rocco zarovljen u svo smeće koje se nalazilo u ladici i koje sam ostavila misleći da ga nitko neće vidjeti.
“Sve je uredu sad, ne brini”,rekoh ohrabrujućim tonom.
“Da li su to tablete?” okrenu se Rocco pokazujući na bočicu u kojoj su zaista bile tablete. Kimnula sam glavom, i to je za Rocca bio znak da mi ih donese. Pružio mi je bočicu i ja sam mu se odmah zahvalila otvarajući ju.
“Nema na čemu”, nasmiješio se Rocco. Uzela sam dvije tablete ružičaste boje i stavila ih u usta. Na noćnom stoliću je bila čaša obične vode, pa sam je zajedno sa tabletama ispila u cijelosti.
“Uh, sad mi je već bolje”, rekoh dok je ustajala i namjestila se u sjedeći položaj naslonivši se na jastuk.
“Baš mi je žao što je sve ovo propalo. Mislio sam da ćemo se super zabaviti, a sad ovo”, rekao je tužno.
“Do sada nam je bilo dobro, i, samo da znaš: nikome ni riječi o ovome.” upozorila sam ga ozbiljnim glasom.
“Naravno, ali samo ako se uvjerim da je sa tobom sve uredu. Kako se osjećaš?” upitao je
“Osjećam se savršeno uredu, kao da se ništa nije desilo”, nacerila sam se.
“Da li se osjećaš dovoljno zdravom da se vratimo u salon??” upitao je.
“Naravno”, odgovorila sam.Rocco se nacerio.
“Pa, idemo li, ljepotice moja??” pružio joj je ruku da joj pomogne da ustane i ona je to i učinila.

***

Prije nego sam krenula u Durmstrang, još jednom sam bacila pogled na njenu unutrašnjost i na detalje velikog hola koji se nalazio na ulazu, a nakon toga sam izašla iz kuće i jako zalupila vratima.