Pohladan jutarnji vazduh joj je šibao obraze. Stajala je ispred otvorenog prozora i posmatrala izlazak sunca. Imala je debeli džemper na sebi, ali je i dalje osjećala vjetar koji je puhao malo jače no se očekivalo u ovo vrijeme. Bacila je pogled na sat i vidjela da je već pola devet.
“Vrijeme je”, prošaptala je sama sebi, podigla obje ruke i krilo prozora počela zatvarati, a nakon toga se polako okrenula i počela koračati prema krevetu na kome je Rocco spavao. Blago se osmijehnula, i sjela pored njega na krevet.
Baš je lijep kad spava, mislila je. Iako ga je poznavala nedovoljno, osjećala je neke iskrice prema njemu, simpatije koje se osjećaju samo prema osobama koje su odmah na prvi pogled okupirale misli onog kome se sviđaju. Natashi se oteo jedan dubok uzdah, a nakon toga je svoju ruku položila na Roccov struk
“Rocco”, prošaptala je, duboko se nadajući da ga neće probuditi odmah iz prvog puta. Pokušala je što je više mogla odgoditi buđenje, kako bi posmatrala lice koje joj se svakog trenutka počelo sviđati sve više.
“Rocco”, prozborila je ponovno, ovog puta malo glasnije. Činilo se kako se njegove oči opiru otvaranju, i kako još uvijek želi ostati u svijetu sna, u onom u kojem je sve po njegovom. Ipak, nekoliko sekundi poslije je napokon otvorio oči, i prvo što je tog jutra uradilo je bilo da pogleda u Natashu i pokloni joj jedan od svojih uobičajenih osmijeha. Natasha mu je ovog puta uzvratila osmijehom.
“Vrijeme je za ustajanje!” objasnila mu je, a on je samo kimnuo glavom trljajući svoje oči.
“Mislim da bih ja trebala ići na doručak, sigurno me čekaju” reče Natasha pomuklim glasom. Ustala je sa kreveta, ali je osjetila kako je topla Roccova ruka uhvatila njenu hladnu.
Okrenula se da ga još jednom pogleda.
“Nemoj ići, molim te. Pričekaj me pa ćemo zajedno”, rekao je molećivim glasom, a Tasha je nakon nekoliko sekundi razmišljanja minula glavom.
“Ionako moram da napišem pismo Edwardu”, spomenu dok je Rocco ustajao iz kreveta. Ništa nije odgovorio na to, a Tasha je sjela za stol, uzela komad pergamenta i počela pisati.
Nekoliko minuta se u sobi čulo samo škripanje pera po papiru. Pismo nije bilo pretjerano dugo, pa je završila tačno u vrijeme kada je Rocco izašao iz kupatila.
“Spreman sam!” osmijehnu se i pruži ruku Natashi očekujući od nje da je primi. Odložila je pero (pismo je trebala poslati tek poslije, kada ode u sovarnik) i ustala sa stolice. Prihvatila je ruku i zajedno su otišli na doručak, usput prepričavajući snove koje su noć prije toga sanjali. Natasha je sanjala da je od mame za rođendan dobila zmaja. Sva ta priča bila je potpuno nevažna, a Tashi se svakog trenutka sve više činilo kako Rocco flertuje sa njom, pa je uprkos tome pokušala što više uživati u njegovom društvu.
Doručak koji je bio pripremljen se nije svidio nikome iz ekipe koja je stigla iz Hogwartsa, ali su se trudili što manje kritikovati ruske specijalitete kako ne bi povrijedili Tashine osjećaje, jer je ona obožavala svu hranu koja se nalazila na stolu. Dok je tako gurala u sebe sve što joj se našlo na putu (uključujući tanjire od Rocca, Maggie Audrey, Nevillea i ostalih koji su izgubili apetit vidjevši hranu na tanjurima) Maggije je prošaptala:
“Raja, imam jednu super ideju za danas.” Svima su bile pozante njene ideje.
“Da demoliramo Durmstrang??” upita Rocco sarkastično. Maggie mu se samo nakezi, a onda nastavi:
“Možemo danas markirati časove. Organizovat ćemo se tako da na svakom času nedostaju samo po dva učenika, dok će ih ostali pokrivati. Tako će svako izostati sa jednog časa” objasnila je
“Ne zvuči loše”, složi se Audrey.
“Ali tako zaostajemo u gradivu”, usprotivi se Victoria Goldelion, Gryffindorka sa Tashine godine. Svi su je pogledali sa sažaljenjem, nakon čega je dodala: “Ali mi neće smetati.”
Organizovali su se tako da će Maggie markirati sa Dracom (prvo je trebala sa Nevilleom, ali je rekla da će radije ići na sve časove), Audrey sa Nevilleom, a Rocco sa Victorijom. Natasha je pokušala ostati cool, ali se nije činilo da je baš uspjela. Njoj su odredili da će markirati sa Luciusom (momkom od Victorije). Bio je to prelijep momak plavo-zelenih očiju i tamne kose. Poznavala ga je samo iz viđenja (čitaj: kada je sa Vic razmjenjivao slinu svugdje po Hogwartsu) i činio joj se jako perverzan po svemu što je vidjela, ali se sada činio kao jako super momak i onaj od jednostavnih i običnih. Kada su joj rekli da će biti sa njom, njih dvoje su samo brzo bacilli poglede jedno na drugo, i do kraja dogovaranja se nisu više nijednom pogledali. Natashi se on nije sviđao jer nije bio njen tip, ali nije željela da ostali steknu loš dojam pa je natjerala sebe da gleda u tom pravcu. Nakon što su se svi podijelili u parove Natasha i Lucijan su trebali markirati treći čas.
Nakon glupog slušanja historije Durstranga od neke stare nastavnice sa velikim naočarama debljine kao dno od tegle, i jednog niskog i brkatog nastavnika koji je predavao Metloboj, došlo je vrijeme Napitaka. Lucijan je prišao Natashi dok su ostali otišli prema kabinetu Napitaka.
“Idemo li??” upitao je sa smiješkom, i ona je samo kimnula glavom “Dođi, znam jedno super mjesto.” Dodao je i pokazao Natashi dag a slijedi. Nakon samo nekoliko minuta su se našli u muškom WC-u na trećem katu zapadne kule. Lucius je prvo propustio nju da uđe, pa potom i on. Tasha je primijetila kako je Lucijus gleda u pozadinu dok je prolazila kroz vrata, ali se pravila da nije ništa vidjela, već je samo napravila grimasu a da on nije ni vidio. Shvatila je da njen prvi dojam o Lucijanu nije bio pogrešan, i da je on zapravo jedan od onih perverznih dječiju. Zapravo se pitala šta je Vic zapravo vidjela u njemu pa ludi za njim.
Kada su ušli, Tasha je primijetila da je ovo kupatilo mnogo čictije, ljepše i modernije od onih koji su bili u Hogwartsu. I naravno, imalo je lijep miris.
“Sjedi ovdje!”reče Lucijan pokazujući na jednu malu klupicu na koju je jedva moglo sjesti dvoje ljudi njihovih godina, mada je to više zvučalo kao narađenje nego kao prijedlog. Tashi se nije nimalo svidjelo njegovo ponašanje, ali se ipak nije bila voljna svađati pa je samo poslušala dok je on vadio štapić i začarao vrata.
“Ovako nas neće skužiti”, objasni on spremajući štapić u unutrašnji džep teget-plave dukserice ispod koje je bila crvena majica. Natasha je primijetila kako Lucijan vadi nešto iz džepa od pantalona, i to su bile cigarette. On je otvorio paket i ponudio je, a ona je samo pokazala glavom da neće i objasnila mu: “Ne, hvala. Ne pušim.”
“Moje je bilo da pitam”, odvrati Lucijan paleći cigaretu i vukući jedan dugi dim. Natasha ga je samo posmatrala bez ijednog treptaja. Nije dugo prošlo, a Lucijus je ispušio cigaretu.
“Loša navika”, protumačio je svoj postupak “hitno bih trebao prestati pušiti. Primijetio sam da sve više kašljem.”
Tasha to nije komentrarisala, i primijetila je kako joj se Lucijan približava. Pokušao je da sjedne ali nije bilo mjesta, te je ona brzo ustala.
“Samo ti sjedi” odobrila je “meni ne smeta da stojim” nasmiješila se. Nakon toga je sjeo, ali je odnah nakon nekoliko trenutaka predložio:
“Dođi ovamo, sjedi mi u krilo”. Sada nije zvučao kao maloprije. Zvučao je nježno, molećivo. Natasha je onaj postupak maloprije protumačila kao preveliku krizu i želju za cigaretama.
“Ma ne”, usprotivila se sliježući ramenima “Što bi Vic rekla da nas vidi.”
“Ništa, vjeruj mi. Dođi ovamo, neću da stojiš”, ponovno je predložio i ona je nakon nekoliko trenutaka razmišljanja pristala, iako nije bila baš samouvjerena da Victoriji ne bi smetalo. On je skupio noge i sklonio ruke kako bi joj bilo što ugodnije, mada je ona znala da joj u njegovom krilu nipošto neće biti udobno.
“Eh, tako” rekao je kada je ona sjela, i obavio jednu ruku oko njenog struka sa zadnje strane. Nije bio grub, naprotiv, Natashi se to svidjelo, iako je bilo uzrokovano od potpunog stranca.Pogledala je u njegove plavo zelene oči, i imala je osjećaj da su skoro iste kao njene. Primijetila je da i on nju gleda, a zatim su se oboje počeli smijati kao budale.
“Jesi li siguran da Vic neće biti ljubomorna?” znatiželjno će Natasha i dalje se cerekajući.
“Ma neće. Pa koliko puta mi je neka djevojka sjedila u krilu. Ona razumije da ja sve prijateljice gledam sestre, i ništa više.” Objasnio je
“Šta, hoćeš da kažeš da sam ti ja prijateljica?” zamijeti Tasha
“U protivnom mi ne bi sjedila u krilu”, kimnuo je glavom, na što su se nacerili jedno drugom.
Čas koji su markirali je jako brzo prošao, i zvono se oglasilo. Tasha je ustala iz njegovog krila i on je poništio čarolije na kupatilu. Izašli su i zaputili se na sljedeći čas. Sada su trebali markirati Vic i Rocco. Tashi nije bilo baš drago što puna dva časa neće vidjeti Rocca, ali je odlučila da ne misli više o njemu. Nije sebi željela priznati da joj se on ipak malo sviđa, jer je znala kako su njene simpatije uvijek stravično završavale.
***
“Kako ste samo došli na takvu ideju, prvog dana ovdje?!” derao se Igor K., ravnatelj škole. Svima je probijao ušne bubnjiće dok su slijezali ramenima.
“Trebao bih odmah nazvati Dumbledora i reći mu da njegovi učenici već prvog dana u Durmstrangu bježe sa časova!” reče pokazujući rukama neke nepoznate poze, na što su se skoro svi pokušali suzdržati od smijeha.
Naime, Rocco i Vic su se zaboravili zaštititi čarolijama dok su bili u sobi od Victorije i čistaćica ih je uhvatila kako nisu na času. Sada su pozvali sve učenike koji su markirali (iskoristili su serum istine na Vic i ona je sve ispričala) i sada je Igor divljao od bijesa.
“Izvinite profesore”, oglasila se Maggie između gomile učenika i potom je ustala kako bi je svi bolje vidjela jer je bila poprilično niska. Igor je načulio uši da je sasluša.
“Moja je krivica za sve”, čvrsto reče gledajući ga u oči, “Ja sam nagovorila sviju da markiramo jer mi se nije išlo na neki od časova. Došli smo da se malo odmorimo id a provedemo malo vremena u Rusiji, a još su nam naredili da moramo ići na nastavu. Nije fer!”
Igor se uhvatio za bradu i pravio je lokne od nje dugoko se skoncentrisavši na razmišljanje.
“Moram priznati da si pomalo upravu!” prizna on nakon nekoliko trenutaka. Niko nije znao da li je to zato što se bojao Maggie pošto je ona kćerka Gospodara Tame ili zato što je i on mislio das u oni zaista u pravu.
“Ovako ćemo.... Imat ćete samo po tri sata nastavu, a ostalo imate da provedete u šetnjama po školi i oko škole, a subotu i nedjelju ćete moći ići u neki od većih gradova u Rusiji, one koje vi izaberete kako biste malo bolje upoznali ovu državu. Da li je sad uredu?” upitao je, i na to su svi kimnuli glavom.
“Mogu ja sviju da povedem u Saint Peterzburg!” predloži Natasha “A nakon obilaska grada ih mogu odvesti u svoju vilu na party, tako da možemo prespavati tamo da ne bismo plačali smještaj u hotelu. Bit će nam super!” reče sa smiješkom
“Zvuči super!” složi se Igor “Odobravam tu odluku. A sada me izvinite, jer zaista imam pametnijeg posla.” Reče i zamahnu palerinom izlazeći iz učionice. Učenici su se nasmijali i zahvalili Natashi na njenom gostoprimstvu. Ali ona to nije uradila samo kako bi svima udovoljila, uradila je to jer će tako viken provesti u Roccovom društvu.