Lourdes: 1858-2008
30.10.2008., četvrtak
28. Ja sam bezgrešno začeće! (Bogorodica Bernardici prigodom XVI. ukazanja)
Premda je svima bilo jasno da ono nebesko biće, što se ukazivalo u Lurdu prije stotinu pedeset godina, nije nitko drugi nego Blažena Djevica Marija, opet su ipak svi nestrpljivo čekali da kaže sama svoje ime i tako svečano potvrdi ono što su svi slutili da jest. I to se dogodilo prigodom šesnaestoga ukazanja, na sam dan Navještenja Marijina godine 1858. Željno je tu izjavu Gospinu iščekivala i sv. Bernardica, to više što je župnik uporno tražio od nje da želi znati ime nebeske pojave, prije nego bilo što poduzme s crkvene strane. Bernardica nije mogla spavati cijelu noć, kažu ljetopisci. U zoru toga dana pošla je uz dopuštenje svojih roditelja prema špilji ukazanja. Kad je stigla tamo, već je golemo mnoštvo ljudi bilo ondje, uvjereno da će se toga dana nešto posebno dogoditi. Kako li se Bernardica silno začudila kad je ušavši u špilju opazila kako sva sjaji nebeskom svjetlošću. Gospa je već bila tu i čekala s blagim materinskim osmijehom na usnama. Dok je molila u svom zanosu, osjeti Bernardica u sebi pravu potrebu da pita nebesku prikazu za ime. I konačno, ne mogavši više u sebi suzdržati te čežnje, progovori: ''Gospođo, iskažite mi milost i recite mi Vaše ime!''. Na ove je riječi Gospođa uz Ijubezan smiješak priklonila malo glavu, ali nije ništa rekla. Uza sav muk, Bernardica se opet usudila ponoviti svoje pitanje. Na ustima nebeske pojave lebdio je opet blagi smiješak, ali nije progovorila. Nato je Bernardica sklopila ruke i vruće ponovila po treći put svoju molbu. Odmah nakon toga, sklopila je nebeska pojava svoje ruke i podigla ih iznad prsiju, pogledala u nebo, zatim polako rasklopila ruke i nagnuvši se nešto malo prema Bernardici progovori drhtavim glasom: ''Ja sam Bezgrješno Začeće''. Tek što je te riječi izrekla, Blažene je Djevice nestalo. Dušu Bernardičinu prelio je val nebeske radosti. Riječi što ih je čula bile su za nju nove i nepoznate, ali je dobro slutila njihovu važnost. Narod ju je okružio silnom znatiželjom da čuje što se dogodilo. I kad im je opetovala riječi nebeske Gospe, neizmjerna radost obuzela je sav onaj vjerni puk, i vijest se za čas prenijela po Lurdu i po čitavoj okolici. Cijeli dan na blagdan Navještenja Marijina dolazili su ljudi u špilju, željni da dadu oduška svojoj zahvalnosti i poljube onaj kamen što ga se svojom blagoslovljenom nogom dotakla nebeska Kraljica Marija. Odahnuli su konačno i roditelji male Bernardice kad su čuli za ime nebeske pojave, jer su morali mnogo pretrpjeti kroz sve ovo vrijeme. Odahnuo je konačno i mjesni župnik, iako je još ostao na oprezu sve dok biskup ne kaže svoje. 1. Vidite li ponajprije, braćo i sestre, divnu providnost Božju? Četiri godine prije toga ukazanja, na dan 12. prosinca godine 1854. proglasio je kao članak vjere blage uspomene papa Pio IX. ovo: ''Na čast svetoga i nedjeljivoga Trojstva, na slavu i ukras djevičanske Majke Božje, na uzvišenje katoličke vjere i na unaprjeđenje kršćanske religije, proglašujemo i odlučujemo Mi snagom punomoći primljene od Gospodina Isusa Krista i svetih apostola Petra i Pavla kao i našoj vlastitoj, da je nauka, koja stalno drži da je Blažena Djevica Marija u prvom času svoga Začeća na temelju jedinstvene, njoj od svemogućeg Boga udijeljene milosti i odlikovanja, s obzirom na zasluge Otkupitelja ljudskoga roda Isusa Krista, od svake ljage istočnoga grijeha ostala sačuvana, (da je ta nauka) od Boga objavljena, i zato je svi vjernici čvrsto i postojano imaju vjerovati''. Kad je papa Pio IX. proglasio kao članak vjere istinu o Bezgrješnom Začeću Majke Božje, silna se oluja digla u protivnom kršćanskom taboru širom svijeta. Među ostalima je npr. profesor protestantske teologije Eduard Preuss napisao knjigu pod naslovom ''Unseres Gottes Wort'' (Riječ Boga našega) da obori nauk o Bezgrješnom Začeću Majke Božje. Istini za volju moramo reći da je baš taj profesor postao kasnije najvatreniji branitelj ove povlastice Majke Božje, nakon što je našao put u Katoličku crkvu. Ali, kako rekosmo, silna se podigla bura protiv ovoga nauka Katoličke crkve, nakon što ju je papa Pio IX. proglasio člankom vjere. A eto, što vidimo tek četiri godine nakon proglašenja ove velike povlastice Majke Božje člankom vjere? Vidimo kako nebo stavlja svečani pečat na odluku Svetoga Oca i kaže: ''Tako je!''. Kada je to bilo? U času kad se Majka Božja na pitanje skromne pastirice Bernardice, nakon njezinih nekoliko puta ponovljenih pitanja, udostojala dati odgovor: ''Ja sam Bezgrješno Začeće!''. Koliko je navala bilo na Sveto pismo sa strane svih mogućih protivnika! A sada, što vidite? Vidite sjajnu potvrdu na istinitost izvještaja Svetoga pisma iz raja zemaljskoga, kad je prvi čovjek pao na lijepak zmiji paklenoj i prekršio zapovijed Božju. Bog izriče presudu nad sotonom: ''Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu'' (Post 3, 15). Govor je izravno prema hebrejskom tekstu o Kristu, ali se sigurno odnosi i na Majku Njegovu. Da li bi ipak satrla glavu zmiji, da li bi bila potpuna pobjednica nad sotonom da je i jedan čas bila u njegovoj vlasti, njegova ropkinja? ''Ja sam Bezgrješno Začeće!'' - kako su lijepa potvrda ove riječi Majke Božje onom pozdravu anđelovu, kad je po nalogu Božjem sišao s neba u njezinu skromnu kućicu u Nazaretu i pozdravio je onim divnim riječima: ''Zdravo, milosti puna!'' (Lk 1, 28). Zar bi bila milosti puna, zar bi se mogla tako nazvati kad ne bi od prvoga časa svoga začeća bila izuzeta od vlasti Sotonine? Nešto bi Joj sigurno manjkalo, i ne bi se mogla nazvati milosti puna. ''Ja sam Bezgrješno Začeće!'' - kakva sjajna potvrda ova riječ Majke Božje velikim ocima iz prvih vremena kršćanstva, kad se Marija uspoređuje s Evom i s većom milošću obdarenom naziva negoli je to bila naša pramajka. Kakva potvrda njihovim riječima da je Marija najčišća, potpuno neokaljana, da grijeh nije nikada gospodovao njome, da je svetija od svih svetaca, da je čišća od anđela, jedina nevina, jedina neokaljana, jedina sva blagoslovljena. ''Ja sam Bezgrješno Začeće!''. Kakva su divna potvrda ove riječi Majke Božje velikom branitelju njezina Bezgrješnog Začeća Dunsu Scotu, napose za njegov argument za Bezgrješno Začeće: ''Potuit, decuit, ergo fecit! Bog je to mogao učiniti, pristojalo se da to učini, i učinio je''. ''Ja sam Bezgrješno Začeće!''. Kakva su divna potvrda te riječi Majke Božje svetom Općem crkvenom saboru u Tridentu! Kad je taj Sabor izdavao dekret o istočnom grijehu, svečano je izjavio da nije njegova nakana obuhvatiti ovim dekretom, gdje se radi o istočnom grijehu, Blaženu i Neokaljanu Djevicu Mariju Bogorodicu. I kad je ta istina proglašena za članak vjere godine 1854., kao što smo rekli, i kad se digla vika na tu odluku Svetoga Oca, eto četiri godine nakon toga dolazi potvrda s neba: ''Tako je!''. Istina je što je Papa kao vrhovni glavar Crkve rekao, a ne što viču neprijatelji istine. Koliko moramo biti zahvalni Majci Božjoj za ovu riječ i danas, sto pedeset godina nakon njezina ukazanja u Lurdu! To nam je nova potvrda da sve ono što uči i naučava sveta Crkva katolička, nisu ljudske izmišljotine, nego je to nauk Božji, koji Crkva čuva i brani kao predstavnica Božja. I što budu žešći napadi i izrugivanja na istine svete vjere, to čvršće uz njih moramo prianjati, jer će sigurno doći dan kad će istina koju Crkva naučava zasjati nebeskim sjajem, a posramljeni ostati svi neprijatelji istine. 2. A onda, braćo i sestre, koliko mora porasti u našim dušama pouzdanje u zagovor Neokaljane Majke Božje Presvete Djevice Marije. Nakon pada u raju zemaljskom čovjek uvijek dršće pred Bogom, svjestan svoje krivnje, svoje nečistoće pred neizmjerno svetim i divnim Bogom. Odatle i ono živo nastojanje umilostiviti Boga žrtvama, koliko je samo moguće, ne bi li radije primio molitve čovjekove. Povijest dokazuje da su stari Rimljani nastojali pomoći u toj nevolji tako, da su imali posebne djevičanske duše koje su čuvale njihovu svetu vatru, prozvane vestalinke. No, iako su možda živjele djevičanskim životom, dakako da su usprkos tomu i one nosile na sebi pečat istočnoga grijeha, koji čovjeka isključuje od gledanja Boga i čini ga nedostojnim da se pokaže pred neizmjerno svetim Bogom. Ljudski je rod silno trpio nakon pada Adamova i silno čeznuo za Otkupiteljem. A taj je došao preko Neokaljane Majke Božje. Svijest da među milijardama sinova i kćeri ljudskih, koji su živjeli ili žive ili će živjeti na ovoj zemlji, ipak ima bar jedno neokaljano biće, na kojemu oko Božje oduvijek počiva s miljem, napunja golemim pouzdanjem srce čovjekovo jer zna da molitva takve duše, kao što je Majka Božja, mora imati posebnu moć kod Boga, i što takvo biće zamoli u Boga, jedva se može i zamisliti da bi Bog to mogao odbiti, kad rado uslišava i molitve grješnika koji se žele vratiti k Njemu. Godine 1956., obratio se u Londonu i stupio u Katoličku crkvu lord Craigmyle, pastor Episkopalne crkve u Škotskoj. Bile su mu trideset i dvije godine. Nekoliko mjeseci prije bio je oženio Anteu Rich, kćerku poznatoga anglikanskoga teologa Edwarda Charlesa Richa, koji je u svojoj šezdesetoj godini također bio prešao na katoličanstvo. Međutim, lord Craigmyle izričito je izjavio da njegovo obraćenje nije plod neke sentimentalnosti prema supruzi, koja je s ocem bila prešla u Katoličku crkvu. To je, veli on, bila potreba njegova duha, jer u svim tim Crkvama izvan Katoličke nije vidio rješenja sumnjama koje su ga mučile. Ali onda isti obraćenik dodaje jednu drugu stvar, koja mu je odlučno pomogla u traženju istine. Ljudi bez vjere rekli bi da je to slučaj. Jednoga dana dok je išao nekamo, nađe na zemlji medaljicu. Sagne se, digne je, očisti i dobro pogleda. Na medalji je bila slika Bezgrješne Majke Božje (takozvana čudotovorna medaljica, koja se kuje i širi u milijunima primjeraka po cijelom svijetu od vremena sv. Katarine Laboure). Počne čitati natpis oko medaljice: ''O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se k Tebi utječemo!''. Lord Craigmyle je ponovio tu molitvicu. Marija Bezgrješna Djevica nije ostala gluha na vapaje njegove duše. Pomolila se za njega koji je iskreno tražio istinu. Dovela ga k Isusu koji je rekao nekoć: ''Ja sam Put, Istina i Život!''. A kad je došao k Isusu, nemoguće je da ne bi našao put u ovčinjak Isusov, a to je Crkva katolička. Braćo i sestre, molimo i mi rado: ''O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se k Tebi utječemo!''. Ništa draže Majci Božjoj, nego se zauzeti za one koji traže njezinu pomoć. Zato se i javila u Lurdu riječima: ''Ja sam Bezgrješno Začeće''. |
