Lourdes: 1858-2008
29.09.2008., ponedjeljak
24. Gledajte da ne odbijete onoga koji govori! (Heb 12,25)
Lurdska špilja, u kojoj se ukazala Nebeska Gospa maloj sv. Bernardici, postajala je iz dana u dan sve poznatija. I tako vidimo, prema izvješću povjesničara Lurda, kako se u nedjelju 28. veljače 1858. opet nekoliko tisuća ljudi sabralo pred špiljom još prije dolaska sv. Bernardice, da budu svjedoci tih neobičnih prizora. Bolje reći, ta lurdska špilja nije više bila osamljena ni dan ni noć. Svijeće su neprestano gorjele oko nje, i pjevanje pjesama i litanija redalo se bez prestanka. Svi su bili uvjereni da je to Bogorodica, iako ta Nebeska Gospa još nije bila rekla svoga imena. Kad je Bernardica toga dana došla u pratnji svoje tetke Lucile, odmah su joj prokrčili put, pri čemu su pomogli i vojnici iz obližnje tvrđave, koje je privukla sve veća navala svijeta prema špilji, da i oni vide na svoje oči, o čemu se toliko govorilo. Kad je ukazanje, uz običnu pojavu uznesenja svetičina, svršilo, pošla je ona natrag kući nakon što je prisustvovala nedjeljnoj misi. Međutim, toga dana svetica nije imala ništa javiti mnoštvu. Sve što joj je Bogorodica toga dana rekla, ticalo se samo nje osobno i njezina duhovnoga usavršavanja. A zar zbilja nema to ukazanje ništa reći i nama ostalima? Meni se čini da ima, i to vrlo važnu stvar. Koju? Onu koju je sv. Pavao istaknuo u svojoj poslanici Židovima govoreći: ''Gledajte da ne odbijete onoga koji govori!'' (Heb 12,25). 1. U prvi mah, zbilja je zadivljujući prizor, što ga gledamo kod toga ukazanja Majke Božje. Ona se bavi isključivo tom malom pastiricom, kao da je Bernardica jedino ljudsko stvorenje na zemlji. Ali tko bi sudio da Bogorodica ne vodi brigu i o drugim ljudima, taj bi slabo poznavao našu nebesku Majku. Sveta nas vjera uči da Bog vodi brigu o svakoj niti kose na našoj glavi. Kaže Krist Gospodin: ''U vas je dapače izbrojana sva kosa na glavi'' (Mt 10,30). ''Ni vlas s vaše glave neće propasti'' (Lk 21,18). Kako, dakle, ne bi vodio brigu o svakom čovjeku, kad vodi brigu o svakoj niti kose na njegovoj glavi, kose, koja se svaki čas striže i baca u peć? Sigurno je da Bog vodi brigu o svakom čovjeku pojedinačno. I makar ih je danas na zemlji dvije milijarde i sedam stotina milijuna, upravlja njima kao da bi bio samo jedan jedini na svijetu. Vodi brigu o tim milijardama ljudi ništa manju nego što ju je vodio o samom Adamu u raju zemaljskom, ili o Adamu i Evi zajedno, ili o onih osam osoba, što su se nalazile u kovčegu Noinu u Općem potopu. Ni najmanje brige ne zadaje mu to golemo mnoštvo. I jer dobrota njegova nema kraja, proteže se na sve, velike i male, mnoge i pojedince. S obzirom na njegovu veličinu svi su, doduše, sitni crvići, ali su svi veliki s obzirom na njegovu ljubav. Zato i veli Sveto pismo u Knjizi mudrosti: ''Jer je stvorio malo i veliko, jednakim načinom brine se za sve'' (Mudr 6,7). Zato ne kliče bez razloga veliki sv. Augustin: ''O Ti dobri Svemogući, koji se tako brineš za svakoga pojedinoga od nas, kao da bi se samo za njega brinuo, i tako za sve, kako za pojedince!'' (Ispovijesti, 3,11). Prođite samo malo Sveto pismo da se uvjerite o toj istini. Kako je divnu brigu vodio Bog o patrijarhu Abrahamu i kako ga divno vodi iz Mezopotamije preko mnogih zemalja do Palestine, Egipta i opet do Palestine, gdje se konačno nastanjuje. Kako je divnu brigu vodio o patrijarhu Izaku, Jakovu! Kakvu divnu brigu o onom mladom Josipu koga su zavidna braća prodala u Egipat! Kakvu divnu brigu o mladom pastiru Davidu, dok ga nije učinio najmoćnijim kraljem izraelskim! Kakvu je divnu brigu vodio o onim velikim prorocima Iliji, Elizeju, Danijelu, Joni i tolikim drugima! Kakvu brigu o perzijskom kralju Kiru, da bude oruđe za provođenje Njegovih planova s obzirom na narod izraelski! Kakvu brigu o svetim trima kraljevima dok ih nije doveo do jaslica Isusovih! Kakvu divnu brigu o siromašnim galilejskim ribarima, dok ih nije učinio apostolima i vjesnicima evanđelja za čitav svijet! Kakvu brigu napose o progonitelju Crkve Savlu, dok od njega nije učinio svetog apostola Pavla! Kakvu brigu o dvoraninu etiopske kraljice Kandake, kojemu šalje na putu Filipa đakona da ga na kolima pouči u svetoj vjeri i pokrsti! Za svakoga toga vodio je Bog takvu brigu kao da drugoga nema na svijetu osim njih. Ali ništa manje ne vodi brigu ni za čitave narodne zajednice. Dokaz su vam tome Izraelci u Egiptu kroz četiri stotine godina ropstva. Dokaz su vam za to pokvareni stanovnici Ninive, kojima u svojoj očinskoj ljubavi i providnosti šalje Jonu proroka da se vrate na pravi put. Dokaz su vam tome svi mogući narodi koje je na dan Duhova sabrao u Jeruzalemu da čuju propovijed sv. Petra apostola i obrate se Bogu. Nema sumnje - Bog vodi brigu za sve: i za velike zajednice, ali i za svakoga od nas pojedinca, makar mu se ne ukazivao kao Abrahamu ili ovdje nebeska Gospa maloj sv. Bernardici. 2. Ali, ako Bog vodi brigu o svakome od nas, a i naša nebeska Mati Marija, nije li onda na mjestu opomena apostola Pavla: ''Gledajte da ne odbijete onoga koji govori''? Apostol tu riječ upravlja Židovima, da ne odbiju evanđelje Kristovo. Ali zar je ne možemo primijeniti i na svakoga čovjeka da se ne ogluši onim malim pozivima Oca nebeskog i naše nebeske Majke, kad opominju, kada kore, kada zovu da nam pružaju ruku pomoćnicu? Vidjeli ste kako je na dan dvanaestoga ukazanja Bogorodica davala upute isključivo Bernardici, za njezino osobno dobro, za njezin osobni duhovni napredak. I nije uzalud govorila toj izabranoj duši. Svaka Bogorodičina riječ padala je na plodno tlo. I zato u male sv. Bernardice ni traga kakvoj oholosti, ni traga kakvoj nečistoći, ni traga kakvoj zavisti, ni traga kakvoj neumjerenosti, ni traga kakvoj lijenosti, ni traga kakvoj lakomosti. Čitamo kako je jednoga dana neka gospođa došla u njihov stan i dugo razgovarala s Bernardicom. Napokon ju je zagrlila i potajno spustila u njezino krilo omot zlatnih dukata. Bernardica je u taj čas još sjedila. Najednom skoči kao da ju je opržila žeravica i pusti da joj niz krilo padne omot s onim zlatnim dukatima. Malo se zastidjela što je tako naglo ustala, ali onda digne onaj omot s dukatima i pruži ga gospođi natrag. Smatrala je, makar je njezina obitelj bila siromašna, da bi bila neka vrst izdaje nebeske Majke, kad bi se nastojala okoristiti u materijalnom pogledu golemom povlasticom ukazanja njezina. Bernardica je dobro shvatila poziv apostola i pouke nebeske Majke: ''Gledajte da ne odbijete onoga koji govori!''. 3. Nije li pravo da i mi slijedimo poziv apostola i da slušamo i izvršujemo što nam govori Otac nebeski, što nam govori nebeska Majka? Sve su to velike milosti, a milosti ne valja nikada prezreti, ako ne ćemo na sebe navaliti nesreću. Svi se sjećate Jone proroka. Bog mu je naredio da ide u Ninivu, veliki grad staroga doba, i da tom pokvarenom gradu propovijeda pokoru. Ali, Jona je imao svoje političke račune. Sirija i Asirija bile su neprijatelji naroda njegova. Zato je smatrao da je bolje da propadnu nego da se obrate k Bogu i žive, jer bi mogli još praviti neprilike i zadavati jade narodu njegovu. Zato Jona, umjesto Ninive, ode na more i ukrca se u lađu. Radije je slušao glas svoje kratke pameti negoli glas svemogućega Boga. A onda, Bog je poslao oluju i kad se lađa skoro potopila i mornari ždrijebom saznali tko je krivac, bacili su Jonu u more. Dobro je prošao za svoj neposluh, jer ga je progutala od Boga naručena golema riba i nakon tri dana izbacila opet na obalu da onda pođe kamo mu je Bog naredio (Jon 2, 1-11). Kako je žalosno prošao faraon kad se oglušio glasu Božjemu! Kako je žalosno svršio Šaul kralj kad se oglušioglasu Božjemu, Kako je žalosno svršio Salomon kralj kad se oglušio glasu Božjemu! Kako je žalosno svršio Juda apostol kad se oglušio glasu Božjemu! Kako je žalosno svršio posljednji judejski kralj Sidkija kad je ostao gluh na sve opomene Božje koje mu je davao preko proroka Jeremije! Zato vas, vidite, i Crkva uči moliti u litanijama Imena Isusova: ''Od nemara za nadahnuća Tvoja, oslobodi nas, Gospodine!'' Crkva to smatra, s pravom, većim zlom, negoli da ti izgori kuća, vinograd uništi tuča, rak izjede pluća, grlo, crijeva ili što drugo, ili da te snađe ma kakva vremenita nesreća. 4. Ali, možda će tko reći između vas: ''Lako svetoj Bernardici! Da se meni Gospa tako ukazala, i ja bih sve slušao''. No, nemojte se prenagliti! Zar se nije ukazala i govorila u La Salette i onom pastiriću Maksiminu istodobno kad i Melaniji pastirici? Melanija je ostala dobra i vjerna, za Maksimina kažu da je pošao zlim putem. Zar je nije pod križem gledao razbojnik i s lijeve i s desne strane? Pa ipak? Čitamo samo za onoga s desne strane, da se obratio k Bogu (prihvativši zagovor Marijin), dok se onaj s lijeve i dalje rugao Isusu, dok nije izdahnuo poganu dušu. Ali, ako se nikome od nas ne ukazuje Marija kao Bernardici, ništa manje nije istina da se brine materinski za svakoga pojedinoga od nas? Ne vjerujete? A zar niste čuli kako ju je Isus predao učeniku pod križem: ''Sinko, evo ti Majke!'' Ako učeniku, onda svim Ijudima. Svi smo dakle njezina djeca, a da budemo dobra djeca, slijedimo njezine materinske upute. Ponavljamo, da smo svi njezina djeca i da ona zbilja vodi materinsku brigu o svima. U Nizozemskoj je raširena u stotinama tisuća (a i po drugim već zemljama i jezicima) neobična slika Presvete Djevice. Ona stoji na zemaljskoj kugli uspravno. Iz njezinih svetih raširenih ruku prosipaju se zrake na sve strane svijeta. Iznad njezinih ramena i glave vidi se križ, a od jednoga kraja križa na drugi u polukrugu vidi se natpis: ''Gospa svih naroda''. Dakle, ono što je Isus rekao pod križem: ''Sinko, evo ti Majke!'' Sinko, gdje god bio na svijetu i kojemu god narodu pripadao, svi imamo pravo govoriti: ''Oče naš, koji jesi na nebesima!'' Zar nismo onda i od iste Majke? A kakva bi to bila majka i bi li zaslužila naziv majke, kad ne bi vodila brigu o svakom djetetu? Iz katoličkih misija u središnjoj Africi čitamo kako je u jednoj osamljenoj kolibi ležala teško bolesna žena muslimanka. Tupo je gledala preda se, prepuštena sudbini. U noći je imala san. Vidjela je neku bijelu gospođu veličanstvena izgleda, odjevenu u divnu bijelu haljinu s plavim pojasom i sjajna lica. Stupila je k njezinu jadnom ležaju, pogledala je puna ljubavi, načinila joj znak križa na čelu i rekla: ''Putem ovog znaka doći će ti spas''. Žena se naskoro probudila sva uznemirena. Je li to san ili zbilja? U svakom slučaju, njezina je bolest znatno popustila, i ona se ujutro uputi na put k časnim sestrama misionarkama o kojima je čula više puta govoriti da žive negdje u onom kraju. Časne sestre primile su je s najvećom ljubavlju i nastojale joj okrijepiti i tijelo i dušu. No, kako li se ta sirota muhamedanka začudila kad je vidjela sestre praviti baš onakav znak kakav je njoj u snu na čelo utisnula ona gospođa koju je u snu vidjela. Njezina je odluka bila gotova: slijediti taj znak! Nakon temeljite poduke ona je primila sveto krštenje, postala dobra i revna kršćanka i napose štovateljica Majke Božje, uvjerena da ju je ona spasila. Gospa svih naroda! Jest, to je naša nebeska Majka! Gospa svih naroda i Gospa svih milijuna pojedinaca što žive danas na kugli zemaljskoj. Na nama je samo da poslušamo njezin materinski glas, kao što ga je poslušala sv. Bernardica prije sto pedeset godina, makar nam se i ne ukazala nikada na toj zemlji osobno, kao što se ukazala njoj. Ima Ona tisuće drugih načina, da dopre do naših ušiju i srdaca, a na nama je samo to da je slijedimo kao dobra i vjerna djeca. Jednoga dana moći ćemo je onda gledati u nebu zajedno sa sv. Bernardicom i blagoslivljati čas kad smo poslušali njezin materinski glas. |
