Lourdes: 1858-2008
31.07.2008., četvrtak
16. Razmišljaj o tome što ti je naloženo; jer se sakriveno ništa ne tiče tebe. (Sir 3,22)
Po cijelom svijetu poznat je glasoviti engleski astronom Newton. Kako god je bio čovjek učen, tako je bio duboko i istinski pobožan. Kad god bi samo čuo izgovoriti sveto ime Božje, odmah bi skinuo šešir i duboko se naklonio. Svakoga zbilja učenoga čovjeka obično resi i krepost poniznosti, jer mora priznati isto što je priznao i ovaj veliki znanstvenik Newton: ''Ono što znamo jest kapljica, ono što ne znamo ocean.'' Jednoga dana je k Newtonu došla neka dama i u razgovoru mu postavila nekoliko pitanja, na koja je Newton morao odgovoriti: ''Ne znam!'' Nato se dotična gospođa uzrujala, pa mu dobaci: ''Ali, gospodine, pa zašto ste onda znanstvenik kad to ne znate?'' ''Milostiva gospođo,'' odvrati mirno Newton, ''zato da mogu katkada odgovoriti: ne znam.'' Ta zgoda iz života ovoga velikoga znanstvenika pada nam na pamet kad se sjećamo samog ukazanja Majke Božje maloj sv. Bernardici 23. veljače 1858., prije stotinu pedeset godina. Mnogo se svijeta već bilo sabralo kod špilje, među njima i ugledne inteligencije, kao što je bio uvaženi liječnik dr. Dozous, odvjetnik Difean, zapovjednik tvrđave kapetan La Fit, financijski viši činovnik Estrade, i mnogi drugi. Kad je sv. Bernardica došla, kleknula je odmah na koljena, izvadila svoju krunicu i ne obazirući se na mnoštvo, koje ju je pažljivo promatralo, odmah počela moliti. Nije dugo opet potrajalo, i njezino je lice zasjalo nebeskim svjetlom, na njezinim se ustima pojavio anđeoski smiješak. Bilo je svima očito da je otajstveno nebesko biće pred njom. Gospa je bila tu. Čitav jedan sat potrajalo je to uznesenje Bernardičino, a svi prisutni promatrali su je s najvećom pažnjom, zadivljeni tom natprirodnom pojavom. Bernardica je, kako opisuju očevidci, prije završetka ukazanja pobožno poljubila zemlju. Lice joj je još jednom zasjalo divnim žarom, a onda je njezin lik malo pomalo poprimio opet svoje naravno obličje. Svi su poslije ukazanja bili puni znatiželje i postavljali joj razna pitanja. Ona je međutim odgovorila: ''Gospođa mi je objavila tri tajne koje se samo mene tiču.'' Svi su pokušaji i zamke da oda te tajne ostali uzaludni. Ona ih je ponijela sa sobom u grob. 1. Međutim, nemojte misliti da i ovo ukazanje nije bez velike pouke za nas ljude. I danas, sto godina nakon ukazanja, i možda danas više nego ikada. Zašto? Kad je sv. Pavao apostol došao u Atenu, nije htio ni časka ostati besposlen, pogotovo kad je vidio taj grad pun i prepun idola, likova lažnih bogova, kojima su se klanjali Atenjani na sramotu Stvoritelja svijeta. Zato je počeo odmah raspravljati u sinagogama sa Židovima i s onima koji su svaki dan bili na trgu. A što veli pisac Djela apostolskih za te Atenjane? Ne baš osobitu pohvalu jer kaže: ''Svi Atenjani, i tuđinci došljaci, nemaju ni za što drugo vremena, nego da što nova kazuju ili slušaju.'' (Dj 17, 21) A recite mi iskreno, nije li i danas tako? Što se danas mnogim ljudima čini važnije, negoli saznati kako je prošla ova ili ona nogometna utakmica? Što im se čini tako važno kao što prije saznati koji je motorist ili automobilist na motornoj ili automobilskoj utakmici postigao najveću brzinu? Što im se čini tako važno kao saznati što prije koliko je ljudi stradalo prilikom ove ili one željezničke nesreće? Što im se čini tako važno kao saznati što prije kako se daleko vidio odsjev eksplozije ove ili one atomske bombe? Što im se važnije čini negoli saznati što prije tko je nova filmska zvijezda u Hollywoodu? Što im se čini tako važno kao saznati što prije tko je izabran za Miss Europe ili Miss Amerike ili čak Miss svijeta za ovu godinu? Vidite li u kakvim se tricama gubi dragocjeni život ljudski? A što kaže Duh Sveti? Kaže: ''Razmišljaj o tom što ti je naloženo, jer se sakriveno ništa ne tiče tebe.'' I toga se držala sv. Bernardica, te je marljivo razmišljala što joj je Gospa i Bog preko Gospe naložio, a drugo za nju gotovo nije ni postojalo na svijetu. Kamo sreće da su se i drugi držali toga, umjesto da joj pod svaku cijenu nastoje ugrabiti povjerene joj tajne. A recite mi iskreno, koja korist od tih novosti za kojima svijet trči? I koliko puta te novosti prate krvavi i čovjeka nedostojni događaji! Nije tome dugo što su u Napulju prigodom jedne nogometne utakmice, kad je izgledalo da će pobjeda izmaknuti momčadi za koju su ''drukali'' mnogi, došlo do takvih izgreda, da je 180 ljudi otišlo krvavih glava s igrališta, ali mnogi najprije u bolnicu, a tek onda kući poslije duga ležanja zbog teških ozljeda koje su zadobili. Nije tome dugo što je u Francuskoj prilikom jedne automobilske utrke više od četrdeset ljudi ostalo bez glave, jer je rekorder u stanovitom času izgubio vlast nad volanom i zabio se svojim automobilom u tribine, prouzročivši smrt više od četrdeset ljudi, a suze, tugu i bol u tolikim obiteljima koje su plakale nad poginulima. Nije tome dugo što je jedna filmska zvijezda počinila samoubojstvo nakon što je izmijenila nekoliko muževa i na koncu u očaju učinila kraj svome životu, makar je vlasnik života samo Bog, a ne čovjek, zvao se kako mu drago. Koja korist od te lude čovjekove znatiželje? Kad dođe smrt, Bog nas neće pitati na sudu svome tko je postigao najveću brzinu na ovoj ili onoj automobilskoj utrci, nego kako smo živjeli na ovome svijetu. Kad dođe čas smrti, Bog nas neće pitati tko je izabran za Miss Europe ili svijeta te i te godine, nego jesi li vršio savjesno svoje službene dužnosti. Kad dođe smrt, Bog nas neće pitati koliko je žrtava bilo prigodom ove ili one avionske, pomorske, željezničke nesreće, nego koliko si žrtava ti doprinio za Boga, za bližnjega svoga, da ga odvedeš s krivoga puta i osiguraš život vječni sebi i njemu. Kako je korisna opomena Duha Svetoga: ''Razmišljaj o tom što ti je naloženo; jer se skriveno ništa ne tiče tebe!'' Poznat je svijetu glasoviti francuski bezbožac Voltaire. Jednom zgodom smatrao je neki otac da će osobito počastiti Voltairea ako tomu izrugivaču svega lijepa i dobra predstavi svoga sina riječima: ''Ovdje vidite jednoga mladoga znanstvenika, koji je pročitao sva vaša djela.'' ''0, to je jako zlo,'' odgovori otvoreno ovaj bezbožac. ''Bilo bi puno bolje, da je temeljito proučio katekizam.'' Za milijune ljudi moglo bi se to reći u času smrti. Bilo bi tisuće puta bolje za njih da su temeljito proučili katekizam i prema njemu se ravnali u životu, tisuću puta bolje nego da su saznali sve novosti ovoga svijeta, bilo nogometne, bilo automobilske, avionske, filmske i sve druge, a grješnoga života svoga ni za dlaku promijenili nisu. 2. Ali ima još gora stvar što je zapažamo. Tobožnji napredak znanosti doveo je neke do tolikoga ludila da ne bi htjeli ništa priznati osim ono što njihov kratkovidni um shvati ili razumije, a o priznanju kakvih tajni u Bogu, tajni svete vjere, neće ni da čuju. Ima li veće ludosti nego što je to? Jesu li ljudi uspjeli prozreti tajnu elektriciteta? Jesu li ljudi uspjeli prozreti tajnu topline? Jesu li ljudi uspjeli prozreti tajnu zemaljske teže? Jesu li ljudi uspjeli prozreti tajnu rasta biljke? Jesu li ljudi uspjeli prozreti tajnu boja? Jesu li ljudi uspjeli prozreti tajnu radijskih valova? Jesu li ljudi uspjeli prozreti tajnu života šišmiša? Zar ne vidite da je sav svemir pun i prepun tajni, vidljivi svemir, i da tih tajni nikada ljudi prozreti neće ma koliko se trudili. I onda se taj budalasti ljudski um isprsuje i želi prozreti, ni više ni manje, nego sve tajne neizmjernoga Božanskoga bića? Ne će li se onda na mnogom ispuniti ona riječ Svetoga pisma koja govori: ''Tako će onaj, koji istražuje veličanstvo Božje, biti satrt od slave njegove.'' (Izr 25, 27) I baš je u Lurdu prije sto godina naša nebeska Mati dala razumjeti, ne jednim događajem, da je čovjek previše sitan, ne patuljak nego crvić, a da bi bio u stanju razumjeti tajne Božje. Bio je u ono vrijeme u Lurdu neki siromašni radnik, koga je poznavao čitav grad. Zvao se Ljudevit Bourier. Bio je zaposlen kod vađenja mramora u nekom kamenolomu, kojih je u okolici Lurda vrlo mnogo. Prije dvadesetak godina postao je taj siromah žrtvom strašne nesreće. Nastala je eksplozija pri pogrješnom baratanju barutom, i kamenje, koje se pritom odlomilo, smrvilo mu je desno oko, a njegov brat je tom zgodom poginuo na licu mjesta. Svi napori liječnika da jadniku spase to oko ostali su uzaludni. Kad je siromah dočuo da je kod špilje proteklo neko vrelo, pošalje svoju kćer neka mu donese te vode. Voda je bila još mutna od zemlje. Kad mu je kći donijela te vode, on se najprije prekrižio, namazao tom mutnom vodom oko, koje je izgubio već pred dvadeset godina. Gotovo u isti čas vrisnuo je jadnik od veselja. Osjetio je da mu se vraća vid. Još malo natare oko onom mutnom vodom, i začas je bistro i jasno mogao vidjeti sve stvari, a nije vidio već dvadeset godina. Drugi dan zaustavi na trgu liječnika dr. Dozousa. Radnik mu radosno dovikne: ''Doktore, ja sam izliječen...'' ''To nije moguće'', odgovori mu liječnik, ''sljepoća vašega oka neizlječiva je. Sve se moje liječenje sastojalo se ne u lom da Vam ublažim boli, a ne da Vam vratim vid koji je izgubljen zauvijek.'' ''Pa niste me Vi izliječili'', odgovori mu radnik, ''nego Presveta Djevica koja se pojavila u špilji.'' Liječnik sažalno slegne ramenima, izvadi iz džepa svoju bilježnicu i nešto napiše na nju. Nato postavi radniku ruku na zdravo oko, a bilježnicu s onom rečenicom pred njegovo, već dvadeset godina slijepo oko i reče: ''Ako ste kadri ovo pročitati, onda ću vam vjerovati da vidite.'' Vidjevši taj prizor, sakupilo se oko njih dosta ljudi da vide neobičan slučaj. Radnik je bez ikakve poteškoće odmah pročitao napisano na onoj cedulji: ''Bourier ima neizlječivu kljenut vidnoga živca i on neće nikada ozdraviti.'' Čim je to radnik pročitao, liječnik, iako bez vjere, ali inače savjestan, ostao je tako zapanjen da mu je bilježnica ispala iz ruku na tlo. Morao je priznati da je tu posrijedi neka viša moć, koja daleko nadilazi svu njegovu liječničku znanost. ''Ja to ne mogu zanijekati, ovo je čudo, ovo je pravo čudo! Moja se narav tome protivi, ali se moram pokloniti pred tako očevidnom činjenicom.'' Pozvan je bio i profesor okulistike iz medicinskog fakulteta u Montpellieru dr. Verge, ali je samo morao potvrditi što je Dozous ustanovio. Dajte, sitni ljudski crvići, protumačite tu tajnu! Ako ne možete život šišmiša, kako ćete tajne Božjega djelovanja? Uzmimo k srcu pouku nebeske Majke koju nam daje kod sedmoga ukazanja kad je otkrila tri tajne sv. Bernardici, a koje su se ticale samo nje: ''Razmišljaj o tom, što ti je naloženo; jer se sakriveno ništa ne tiče tebe.'' |
