Lourdes: 1858-2008
28.07.2008., ponedjeljak
15. Moli se za grešnike! (Bogorodica Bernardici u VI. ukazanju)
Prigodom šestoga ukazanja Majke Božje sv. Bernardici u Lurdu 21. veljače 1858. našlo se na obali Gave i okolnim mjestima uz špilju već nekoliko tisuća ljudi, ne samo iz Lurda nego i iz različitih krajeva. Što je vrlo važno za povijest lurdskih ukazanja Majke Božje, našao se tu i znameniti liječnik dr. Dozous. Bio je čovjek bez vjere, protivnik svakoga nadnaravnoga posredovanja. Njega je slučaj sv. Bernardice zanimao samo kao liječnika, da vidi ne radi li se možda o kakvoj bolesnoj pojavi koja bi mogla protumačiti sva tobožnja ukazanja Bogorodice Bernardici. Taj, inače savjesni liječnik, najpažljivije je promatrao Bernardicu za vrijeme toga ukazanja, opipao je djevojčici bilo, disanje, ispitao dobro njezino držanje i stanje za vrijeme trajanja ukazanja. Bog je nasumice pripustio da ovaj liječnik bezvjerac bude prisutan i tako na temelju svojih vlastitih iskustava izda svjedočanstvo, koje je dragocjen prilog vjerodostojnosti ukazanja Bogorodice u Lurdu. Taj liječnik postao je kasnije najbolji vjernik i posebni štovalac Bezgrješnog Začeća Majke Božje, te njezin branitelj do svoje smrti. Ali, nas zanima nešto drugo iz ovoga ukazanja. Kad je Bernardica klekla na zemlju i izvadila svoju krunicu da se moli, za kratko vrijeme već su ljudi primijetili da se njezino lice preobrazilo nebeskim sjajem. Gospa je bila ponovno tu. Najednom primijeti taj liječnik kako se Bernardičino lice rastužilo i dvije joj suze navrle na oči te pale na lice. To je liječnika silno začudilo. Čim je ukazanje svršilo i Bernardica došla k sebi, zapita je liječnik što je doživjela i zašto se iznenada rastužila i rasplakala. Na to će mu Bernardica: ''Gospođa, dok je za čas pustila s vida, zagledala se nekud daleko iznad moje glave. Kad je malo zatim svrnula pogled opet na mene, zapitala sam je zašto se bila ražalostila. A Ona mi reče: 'Moli za grješnike!''' 1. Uz neke druge Bogorodičine opomene, ovo pripada svakako među najvažnije stvari prigodom lurdskih ukazanja, i sto pedeset godina nakon ukazanja nije izgubilo ni trunka od svoje važnosti. Moli se za grješnike! Vidite, u prošloj propovijedi smo promatrali kako je nužna osobna molitva za svakoga pojedinoga čovjeka koji je došao k razumu i želi ozbiljno spasiti svoju dušu. Bog izobilno dijeli svoje milosti i želi da se svi ljudi spase. Ali ne želi da i jedan jedini čovjek zakopa talente koje mu je dao u ruke (a među najveće talente pripada molitva), nego da se s tima talentima surađuje i da se moli revno, jer bez njegove suradnje neće Bog spasiti nijednoga čovjeka, osim djecu koja još nisu došla do uporabe razuma. Činjenica je pak, da smo svi mi ljudi grješnici. Čujte što veli sv. Ivan, apostol i evanđelist, koji je imao prilike nasloniti svoju glavu na Srce Božanskoga Spasitelja i koji sigurno zna što govori! ''Ako kažemo da nemamo grijeha, onda sami sebe varamo i istine nema u nama.'' (1 Iv 1,8) Nisu dakako svi grijesi jednaki. Ali koliko ljudi, počevši onamo od raja zemaljskoga, teško griješe i, kao što veli ona riječ, piju grijeh kao vodu. A teški grijeh, ako čovjek umre u njemu, luči zauvijek čovjeka od Boga. Kakva je to tragika! I koliko takvih tragičnih slučajeva bilježi Sveto pismo i povijest Crkve! Koliko se nesreća survalo na takve grešnike već na ovom svijetu, nesreća i kazna Božjih, da i ne spominjemo onih na drugom svijetu za neraskajane. Sjetite se Adama i Eve! Sjetite se ubojice Kajina, koji je iza grijeha lutao sa žigom unaokolo gonjen grižnjom savjesti zbog bratoubojstva. Sjetite se graditelja babilonskog tornja! Sjetite se stanovnika Sodome i Gomore! Sjetite se ohologa faraona i tragedije naroda njegova zbog njegovih grijeha! Sjetite se Kore, Datana i Abirona! Sjetite se bratoubojice Abimeleka! Sjetite se Samsona, najvećega junaka izraelskoga! Sjetite se Holoferna, Sanheriba, Amana, Antioha, Heroda i bezbroj drugih, koje je pravda Božja zbog grijeha njihovih strahovito pogodila već na ovom svijetu! A što čeka neraskajane na drugom, dovoljno vam kaže Spasitelj, kad veli za onoga, koji sablazni jedno dijete: ''Bolje bi mu bilo da se objesi kamen mlinski o vratu njegovu i da potone u dubinu morsku.'' (Mt 18, 6) Nijedna nesreća na ovome svijetu ne može se usporediti s nesrećom čovjeka koji živi u smrtnom grijehu. Ne zbog kazna Božjih koje bi ga mogle stići na ovome svijetu, nego zbog pogibelji da se zauvijek sruši u ponor pakla gdje, kako veli Spasitelj, ''crv njihov nikada ne umire i oganj se nikada ne gasi.'' Kad je nekome bogatome gospodinu izgorjela tvornica pokućstva, dojurio je njegov brat na zgarište da izrazi sućut svome bratu nad gubitkom. Taj je, međutim, zagledavši se u plameno more, rekao samo jednu rečenicu: ''Bolje ovdje izgorjeti, nego u paklu na vjekove gorjeti.'' 2. Bog, kao što smo rekli, ne želi da propadne nijedan čovjek, nego želi da se svi ljudi spase. Za grešnika, pak, nema drugoga puta, nego se vratiti k Bogu iskrenim kajanjem, popravkom života. Ali tu je upravo tragika tolikih ljudi. Oni spavaju u svojim grijesima mirno, kao da se ništa nije dogodilo. I može li netko učiniti veće djelo milosrđa prema bližnjemu, nego se pomoliti za takva jadnika i pomoći mu da nađe opet put k Bogu i spasi dušu? To je tako veliko dobročinstvo da se sv. Augustin ne ustručava reći: ''Ako si spasio tuđu dušu, onda si i svoju predodredio za život vječni.'' I tu je dobrota Božja upravo nepojmljiva, kad tako rado uslišava zagovornu molitvu za druge. Možemo li nešto gadnijega zamisliti, negoli su bile bludne, protuprirodne opačine gradova Sodome i Gomore, što ih spominje Sveto pismo? Bog je odlučio da ih istrijebi s lica zemlje. Abraham moli Boga neka ih poštedi. Bog je spreman na molitvu Abrahamovu poštedjeti te bludne gadove ako nađe u njima, ne pedeset, ne četrdeset i pet, ne četrdeset, ne trideset, ne dvadeset, nego barem deset pravednika. Zbog njih će oprostiti svima (usp. Post 18, 16-33). Što znači zagovor, molitva za grješnike! Sjećate se onoga prizora iz Svetoga pisma kad je ludi narod izraelski teško uvrijedio Boga plesanjem oko zlatnoga teleta vičući: ''Ovo je Bog tvoj, Izraele, koji te izvede iz zemlje egipatske!'' Čik besmrtnoga Boga zamijenili su likom teleta od zlata. Bog je odlučio istrijebiti ih. Mojsije se pomoli Bogu za narod svoj. I što kaže Pismo? ''Tada se sažali Gospodu zbog zla kojim se bio zaprijetio narodu svojemu.'' (Izl 32, 14) Vidite li što znači molitva, zagovor za grešnike? Sjećate se kad je bezbožni Aman, o kojem govori Sveto pismo u Knjizi o Esteri, navrgao kralja Asvera da dade pogubiti sve Judejce? Nisu dakako svi bili teški grješnici da bi ih se zato istrijebilo. Ali da je među zarobljenim Judejcima bilo svega i sva čega, dovoljno je sjetiti se samo proroka Ezekiela, pa da se vidi kakvih je tu bilo opačina. Odluka kraljeva imala se brzo provesti u život, i jedan čitavi narod istrijebiti s lica zemlje. Tko je promijenio sudbinu? Jedna sveta žena - kraljica Estera. Zatvorila se u sobu, posula glavu pepelom i molila bez prestanka tri dana. Molila i postila., Bog je promijenio odluku kraljevu. Nisu pale glave Izraelcima ili Judejcima, nego začetniku toga zločina – Amanu. Vidite li što znači zagovorna molitva za ljude? Uostalom, što bi bilo od naroda izraelskoga kroz tolika stoljeća da nije bilo njegovih svetih proroka koji su bez prestanka zagovarali narod pred Bogom? Zato se ne čudimo kad je kralj izraelski Joas pao na koljena pred umirućim prorokom Elizejom i zaplakavši rekao: ''Oče moj, oče moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!'' (2 Kr 13, 14) Više je vrijedio zagovor Elizejev za čitavo grješno kraljevstvo, nego svi konjanici i pješaci, koplja, mačevi i strijele njihove. 3. Nije li nam Majka Božja prigodom ukazanja u Lurdu riječima - moli se za grešnike - iskazala veliko dobročinstvo? Jest, golemo dobročinstvo - i onima koji se mole za grešnike i za grešnike same, prema riječima sv. Augustina, što smo ih malo prije naveli. A onda, nije li nam Majka Božja neizravno pokazala kako ćemo najlakše uspjeti svojim zagovorom? Tako da se obraćamo upravo Njoj, Majci milosrđa i utočištu grešnika. Čitava povijest Crkve prepuna je dokaza za tu činjenicu, pa i najnovija. Prije četiri godine donio je časopis Der grosse Entschluss članak u vezi s proslavom stogodišnjice dogme o Bezgrješnom Začeću i izdanja enciklike Fulgens corona - svijetleća zvijezda uoči toga jubileja. U članku se iznosi slučaj kineske studentice katolkinje u Šangaju, koja je silno utjecala na svoje kolege svojim životom i svojom odlučnošću. Kad su neprijatelji vjere došli u Šangaj, odmah su uhitili tu studenticu i bacili je u zatvor. Njeni su kolege podijelili među sobom njezinu krunicu, uzevši svaki po jedno zrno za spomen ... Dugo nisu ništa znali o njoj. Jednoga dana, međutim, dođoše neki ljudi iz zatvora i zamole prijem u Katoličku crkvu. Obratila ih je u tamnici njihova kolegica. Prošlo je godinu dana, a nije bilo glasa o njoj. Nakon četrnaest mjeseci evo nje iz tamnice. Ali eto razočaranja, upravo groznoga, za njezine kolege. Ona se odmah popela na govornicu i udarila po Katoličkoj crkvi, hulila i napadala sve, te se prijavila za prijem u kinesku otpadničku Crkvu. Dakako, neprijatelji su bili radosni. Ali njezini drugovi nisu klonuli, nego poručili istima: ''Oteli ste doduše srce naše kolegice, ali time nije još dobivena bitka. Mi smo krivi da je ona klonula, jer je nismo dovoljno podupirali našim molitvama, kad je patila teško kroz četrnaest mjeseci tamnovanja.'' Nato su uzeli ona zrnca njezine krunice, sastavili ih opet u krunicu i poslali je svojoj nesretnoj kolegici. I gle, tek što je primila krunicu u ruke, stvar se preokrenula. Smjesta je otišla u Peking, potražila katoličkoga misionara, obavila duhovne vježbe i nakon toga se sva sretna vratila natrag u krilo Katoličke crkve, na najveću radost svojih kolega. Misionar je platio svoje, jer se odonda nikad više nije čulo za njega. Ali je sv. krunica Marijina učinila svoje i pokazala što vrijedi zagovor One koja je u Lurdu rekla Bernardici: ''Moli se za grešnike!'' A što mislite, koliki milijuni danas lebde u sličnim pogibeljima na svim stranama svijeta, kao i ova studentica? I tko zna hoće li i jedan od onih koji su zabasali s puta istine naći opet natrag put, ako se ne nađe dobra duša da se za njih pomoli, kao što su se i ovi studenti pomolili za svoju kolegicu? Animam salvasti - animam praedestinastil! To su riječi sv. Augustina. Učinimo to veselje našoj nebeskoj Majci prigodom sto pedesete godišnjice lurdskih ukazanja, i molimo se revno za grješnike, za sve koji su zalutali s puta istine. Bit će nam jednom najljepši zajednički trijumf na nebu. |
