Ukrašću tvoju senku, obući je na sebe i pokazivati svima. Bićeš moj način odevanja svega nežnog i tajnog... Pa i onda, kad dotraješ, izkrzanu, izbledelu, neću te sa sebe skidati. Na meni ćeš se raspasti. Jer ti si jedini način da porijem golotinju ove detinje duše., I da se više ne stidim pred biljem i pred pticama. Na poderanim mestima zajedno ćemo plakati... Zašivaću te vetrom. Posle cu, znam, pobrkati moju kožu sa tvojom. Ne znam da li me shvataš; to nije prožimanje. To je umivanje tobom. Ljubav je čišćenje nekim. Ljubav je nečiji miris, sav izatkan po nama. Tetoviranje maštom. Evo, silazi sumrak, i svet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipeo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće. |
Mislite li da možete da odvojite Raj od Pakla? Zar zaista vjerujete da sreća dolazi sama, da ne vodi tugu za ruku? Varate se ako tako mislite, jer ništa nije vječno i sve ima svoj kraj. osim gladi, vječite neumorne gladi za savršenstvom koju samo možemo da zavaravamo... Okružuje me tišina. Ja-sasvim sama među cetiri zida od kojih nijedan nema vrata...Sjedim skupljena u uglu, a dušu mi lomi krik koji se bori da izadje iz mene. Uzalud, ni moja duša nema vrata. A i kud bi van iz ova četiri zida? Gledam negdje ispred sebe, u budućnost, ali to je sve što mogu... Nemam ni snage ni volje da pokrenem sebe. Koraci ka toj neodređenoj buducnosti djeluju tako ogromno i snažno kao da se nikada ne mogu načiniti. Jer jos jednom sam morala spustiti srce na tle da bude gaženo i da moli. I još jednom rekla "nikad više". Te riječi sam izgovorila i prethodni put. Kako mrzim one dane srušenih snova i izgubljene nade! Kako samo mrzim razočarenje! Pitam se kako sam uspjela da preživim sve te dane od kojih sam očekivala sve, a dobila sam suze kojima sam topila jastuk. I dobila razočarenje u ljude, u svijet, u sebe, razočarenje koje me izjeda i guši. I slažem se:"Knjige su dobre" neka i ljudi, ali mnogo mi je bolje gledati kako kiša pada". Voljela bi da sam ostrvo, samo, usamljeno, da oko sebe nemam nikog, jer onda niko nebi mogao da me povrijedi. Mlada sam i u godinama kako bezuslovno dajem srce drugima. Dala sam ga bezuslovno-bacili su mi ga natrag, izgužvano, pocjepano i izgaženo. Sada samo želim da se prekrijem pokrivačem od snova i da tu zauvjek ostanem. Jer, gdje da pobjegnem? Šta da radim sa sobom? Osim da uporno ćutim, jer je teško pričati. Možda je sve samo lekcija. Cjeli život je možda lekcija iz koje mnogo naučimo ali rijetko šta zapamtimo. I onaj zid u mojoj glavi, taj umišljeni zatvor... Kako da izađem iz njega? Kako da pobjegnem i ostanem zauvjek slobodna? Na nečijim usnama su mi ostale usne. One prave, nježne usne koje vole. Nikad neću uspjeti da ih vratim natrag. U nečijim rukama mi ostalo srce. Više nije moje i nikad više neće biti. Za samo kap sreće izgubila sam sebe. Kako da se pronađem u moru izgubljenih duša, od kojih mi svaka liči na moju. Jednog dana će ova, naizgled neizdrživa, bol za mene biti samo sjećanje na neku prošlu mene. Ali, taj dan mi je tako daleko. Ipak, biram da živim i ako je "život ovaj stvar mučna", i ako, "život znači slagati varku na varku". Ali najiskrenije...Prodala bih cjeli svijet za samo jednu ružu boje trule višnje. KRAJ |
sa okusom mora, sa okusom soli, na usnama žarkim, u kosi i koži, ti si došla iz vode, da se pružiš kraj mene, došla si tu, praćena suncem... u okusu mora, u okusu soli, ti nosiš gorčinu svih onih stvari, što sam volio davno i izgubio negdje, svega onog sto traje daleko od nas... ovo vrijeme i dani, što prolaze lijeno, ostavljaju okus soli na usni ti skačeš u vodu pa me ostavljaš samog, tu na pjesku i suncu, da te ponovo gledam... a kad se vratiš, ja te pustim da padneš, u naručaj pijeska, i moje ruke, a onda te ljubim, sa okusom mora, sa okusom soli, i okusom sna... stihovi i muzika: Gino Paoli (1934) Sapore di sale-Okus soli pepjevao: Arsen Dedić (1938) |
Dobila sam čast od Lady Di da napišem nekih 5- stvari o sebi. Prvo , želim da joj se zahvalim a ujedno i vama koji me redovno posječujete i obradujete. Hvala vam za ova viritualna druženja! 1. Možda ne znate da sam Bošnjakinja a moji najdraži gradovi su; Cirih- gdje imam stalni boravak i Sarajevo...onda slijedi Zagreb (da nemislite-zbog Hr.Bloga) pa zatim Pariz i London. 2.Uživam u prirodi i ona mi je posebna! 3.Draga mi je blaga klima i miris mora...uzivam dok se sunčam i šetam pored obale, gledajuć zalazak sunca. 4. Životinje su mi prirasle srcu a nijednu nemam privatno. 5. Volim malu djecu, a ne želim ih imati lično. Uključena sam u mnoge organizacije, gdje redovno doniram novac u razna sirotišta, jer smatram da i ona imaju prava na život! Ako poželim djete, onda će doći samo u obzir usvajanje djece... smatram da ih imamo dosta koja nisu dovoljna zbrinuta! Doniram takođe novac za nezbrinute familije privatno. Tako da sam iz tih razloga odustala dva puta od godišnjeg odmora i nisam željela otici. A sada molim blogere, da preuzmu ovu štafetu!-Hvala gogoo Danielaland ExoticaFizz tihi Pjesma o jednoj mladosti U slučaju da ste je imali već i uputili dalje, molim vas da ponovite! |
adresa toliko čežnje u drhtaju pera duša u dvije riječi i tisuću brda u jednom dahu ljubav će prijeći Ivica Smolec |
Volim te za sve žene koje nisam upoznao Volim te za sva vremena u kojima nisam živio Zbog mirisa velike pučine i mirisa topla kruha Zbog snijega što se topi i prvih cvjetova Zbog čednih životinja kojih se čovjek ne plaši Volim te zbog voljenja Volim te zbog svih žena koje ne volim Jedino u tebi ja se dobro vidim Bez tebe ne vidim ništa samo široku pustoš Između nekad i danas Postojale su sve te smrti što sam ih ostavio za plotom Nisam mogao probiti zid svog ogledala Morao sam učiti život slovo po slovo Kako se zaboravlja Volim te zbog tvoje mudrosti koja nije moja Zbog zdravlja Volim te unatoč svim obmanama Zbog tog besmrtna srca što ga ne zadržavam Ti misliš da si sumnja a nisi nego razum Ti si veliko sunce što mi na glavu sjeda Kad sam siguran u sebe sama. Paul Eluard |
Ne tjeraj tu malu crnu pticu sto sjedi na tvom prozoru jer pukla je smrznuta grana. Ne daj da i ptičica prepukne sleđena, to je moje srce-jedino koje imam. Ne daj da uplašena odleti u mrak, izgubit ce se zauvijek. To je moja dusa-jedina koju imam. Smiluj se maloj crnoj ptici. Ivica Smolec |
Trenutno sam na odmoru u Sarajevo, tako da do sada nisam imala pristup netu. A sada srecom imam sve pa sam happy...kiss |
< | veljača, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv