Ukrašću tvoju senku, obući je na sebe i pokazivati svima.
Bićeš moj način odevanja svega nežnog i tajnog...
Pa i onda, kad dotraješ, izkrzanu, izbledelu, neću te sa sebe skidati.
Na meni ćeš se raspasti. Jer ti si jedini način da porijem golotinju
ove detinje duše., I da se više ne stidim pred biljem i pred pticama.
Na poderanim mestima zajedno ćemo plakati...
Zašivaću te vetrom. Posle cu, znam, pobrkati moju kožu sa tvojom.
Ne znam da li me shvataš; to nije prožimanje.
To je umivanje tobom.
Ljubav je čišćenje nekim. Ljubav je nečiji miris, sav izatkan po nama.
Tetoviranje maštom.
Evo, silazi sumrak, i svet postaje hladniji. Ti si moj način toplog.
Obući ću te na sebe da se, ovako pokipeo, ne prehladim od studeni
svog straha i samoće.
Post je objavljen 28.02.2007. u 23:44 sati.