LOTOS
20.12.2005., utorak
Pismo
|
Kad razmisljam o tebi obuzima me njeznost veca nego sto mogu podnijeti,ponekad, i zato sutim promatrajuci te dok me ne vidis i, kao da je kraj godine, biljezim svakog dana od cega se sastojis, uplasen da nesto nedostaje; najprije ti citava i meni okrenuta licem na kome su usne, celo, obrazi i tragovi poljubaca, dva oka ispod nemirne kose i to bi bilo dovoljno da nema tvojih ruku koje me grle, zatim vrat, ramena, grudi i struk djevojcice koja place, oblina trbuha poput hljeba toploga dok zastajem na obali jezera koje vec skriva sjena. Ali ja zatvaram oci jer ti se stidis i pozelim da te cuvam kad padne vece, daleko od stvari koje te bez mene poznaju. Na satu kazaljka pokriva jedna drugu i ptica na tvom prozoru ne uzima vise zrno iz nepoznate ruke. Ugasi svjetlo, u tami ne mogu te odvojiti od sebe sama. Pablo Neruda |
