LOTOS
18.12.2005., nedjelja
Tijelo zene
|
Cuerpo de mujer, blancas colinas, muslos blancos... ( Pablo Neruda ) Tijelo zene, skrovito cudo nepoznato u tebi, ima li vece njeznosti nego sto je moja dok spavas ljupka u sjeni svoje svjetlosti? Silazeci u tebe kao u ponornicu ponavljam imena cvijeca da bih te objasnio: perunija, azaleja, robinija hispida. Dok spavas ti se igras, rijeko u koju uranjam svoje ruke, rastuzena i vjecna, sa svojim sljunkom od sedefa i spaljene mahovine. Na tebi sve prepoznajem i svemu se cudim: tu je ponor iz kojeg dolazim i kome se vracam, i slana me zedj obilazi dok umires, slatka patnjo. Evo koliko te trazim: kao jeka svoj glas, kao glas svoju jeku sto ne prestaje i gori u mojoj krvi, u mojoj glavi bez svjetla. Evo koliko te zelim; kao pusta povrsina vode svoj vir da je uznemiri i da sustane tamo gdje sve pocinje, i odakle smrt ne silazi. Ima li ljepse od tvoje kovine, od tvog voca koje se nudi? Ja sam brod sto tone i sto se ljulja izmedju tvojih obala. Evo te, pobijdjene i gole, ali tko ce proci ispod slavoluka sa vijencem gorka lovora? U tvom snu i ja sam izgubljen zauvijek. Zagledan u beskrajne prostore otvaram dio po dio tvog tijela sto se ne razlikuje vise od mene u meni, jednako i jednako samo. Tu je i nevidljiva pjesma koja preobrazava sva tvoja cuda u jedno, uzdrhtalo na kisi, i prokleto nebo sto ranjava place iza tvojih vijedja. |
