LOTOS
08.12.2005., četvrtak
Hemisfera u kosi
|
Dopusti mi da udisem dugo, dugo, miris tvojih kosa, da uronim u njih svoje lice kao sto zedan uranja glavu u vodu izvora i da masem njima kao mirisljavom maramicom istresajuci iz njih uspomene... Kad bi samo mogla znati sta sve vidim sta sve osejecam sta sve cujem u tvojim kosama moja dusa lebdi na mirisima kao sto dusa drugih lebdi na muzici... Tvoje kose kriju cijeli jedan svijet pun jedara i jarbola, u njima leze velika mora ciji me monsuni nose prema blazenim podnebljima gdje je prostor plavetniji i dublji gdje je vazduh mirisljav od plodova lisca i ljudske puti U okeanu tvojih kosa nazirem luku punu tuznih pijesama krepkih ljudi svih nacija ladja svih oblika koje ocrtavaju svoju tanenu slozenu arhitekturu na beskrajnom nebu gdje pociva vjecna toplota... U milovanju tvojih kosa ponovo nalazim malaksalu tugu dugih casova provedenih na divanu u kabini neke lijepe ladje koju jedva primjetno ljulja zanjihana voda bure izmedju saksija sa cvijecem i praznih posuda iz koji struji svjezina u toplom domu tvojih kosa udisem miris duvana izmjesan s opijumom, secerom u noci tvojih kosa vidim blistavo plavetnilo tropskoga neba. U maljavim pribezjima tvojih kosa opijam se mirisima sacinjenim od sumske smole, mosusa i kokosovog ulja... Dopusti mi da ujedam u tvoje crne teske pletenice, Kada grickam tvoje gipke i nepokorne kose cini mi se da jedem uspomene... Charles Baudelarie |
