~free ourselves from this prison by widening our circle of compassion to embrace all living creatures and the whole of nature in its beauty~

take the black

Stalna izmjena dana i noći… svakim danom sve više uživam u toj igri prirode. Nisam jedna od onih koji ne mogu osjetiti prolazak kroz vrijeme doživljavam ga preintenzivno i kao klinka plakala sam za svakim promašenim danom ali sad volim biti potpuno predana rukama vremena gledajući nepomično dane kako odlaze u nepovrat. Bez glasa. Bez opiranja. Bez borbe. Doći će vrijeme i za to. Mogu li progutati još koji dan? Mogu i više njih. Prošle godine u stalnoj borbi protiv sebe nisam bila u stanju osjetiti život i vjerovala da će mi smrt pružiti slobodu i mir. Međutim zbog svoje ne sebičnosti i straha da drugi ne plaču pa makar i prisilno … odlučila sam pustiti rukama sudbine da se igra mojim tijelom. I znate što sam shvatila ono za što sam vjerovala da mi donosi mir i slobodu zapravo je bio život. I svjesna sam da mi se to moralo dogoditi kako bih znala cijeniti svoj život. Sad uživam u igri uništavanja vlastitog tijela jer time jačam svoju dušu (trulež u vlastitom tijelu)…hehe. Jednom ću valjda shvatiti da je i to pogrešno…

Iglama isklešite
Tijelo koje će vam
Odgovarati
Ja ću ući
U njega.

16.07.2006. u 21:21 | 16 Komentara | color in your head | # | ^

STANI!

I snijeg te pokušava zaustaviti.
Nemoj ići dalje.
Nema suvislog smisla.
Jednom ćeš misliti da je
Tvoj odlazak neprocjenjiva mistika
Moram te razočarati ,
Nikad to neće biti.
Hodat ćemo zajedno,
Sjesti na hladan led
Pogledat ću u tvoju dubinu.
Pitam se što ću vidjeti?
Ima li uopće čega?
Dodirnut ću ti ruku
I osjetiti fiktivnu snagu
Tvoje blizine.
Ostavi me ležati tu.
Bez ljudi na pijesku
U pustinji.
Želim da sunce sprži moju kožu
I da se vidi moja unutrašnjost
Da sprži hladne dodire.
I pijesak te pokušava zaustaviti.
Nemoj ići dalje.
Život je fiktivan
A kakvi smo mi?

11.07.2006. u 16:30 | 21 Komentara | color in your head | # | ^

morrison je umro prije 35 godina

The Endless quest a vigil
Of watchtowers and fortresses
Against the sea and time.
Have they won? Perhaps.
They still stand and in
Their silent rooms still wander
The souls of the dead,
Who keep their watch on the living.
Soon enough we shall join them.
Soon enough we shall walk
The walls of time. We shall
Miss nothing
Except each other.