STANI!
I snijeg te pokušava zaustaviti.
Nemoj ići dalje.
Nema suvislog smisla.
Jednom ćeš misliti da je
Tvoj odlazak neprocjenjiva mistika
Moram te razočarati ,
Nikad to neće biti.
Hodat ćemo zajedno,
Sjesti na hladan led
Pogledat ću u tvoju dubinu.
Pitam se što ću vidjeti?
Ima li uopće čega?
Dodirnut ću ti ruku
I osjetiti fiktivnu snagu
Tvoje blizine.
Ostavi me ležati tu.
Bez ljudi na pijesku
U pustinji.
Želim da sunce sprži moju kožu
I da se vidi moja unutrašnjost
Da sprži hladne dodire.
I pijesak te pokušava zaustaviti.
Nemoj ići dalje.
Život je fiktivan
A kakvi smo mi?
