take the black
Stalna izmjena dana i noći… svakim danom sve više uživam u toj igri prirode. Nisam jedna od onih koji ne mogu osjetiti prolazak kroz vrijeme doživljavam ga preintenzivno i kao klinka plakala sam za svakim promašenim danom ali sad volim biti potpuno predana rukama vremena gledajući nepomično dane kako odlaze u nepovrat. Bez glasa. Bez opiranja. Bez borbe. Doći će vrijeme i za to. Mogu li progutati još koji dan? Mogu i više njih. Prošle godine u stalnoj borbi protiv sebe nisam bila u stanju osjetiti život i vjerovala da će mi smrt pružiti slobodu i mir. Međutim zbog svoje ne sebičnosti i straha da drugi ne plaču pa makar i prisilno … odlučila sam pustiti rukama sudbine da se igra mojim tijelom. I znate što sam shvatila ono za što sam vjerovala da mi donosi mir i slobodu zapravo je bio život. I svjesna sam da mi se to moralo dogoditi kako bih znala cijeniti svoj život. Sad uživam u igri uništavanja vlastitog tijela jer time jačam svoju dušu (trulež u vlastitom tijelu)…hehe. Jednom ću valjda shvatiti da je i to pogrešno…
Iglama isklešite
Tijelo koje će vam
Odgovarati
Ja ću ući
U njega.
