Regina je pred koji san napisala opširan post o tome kada i kako se postaje narkoman. Ipak se ne bi složila da obitelj snosi toliku krivicu. Većina ih se ljudi počinje drogirati u pubertetu, no istina je da u pubertetu je većina ljudi dobro upoznata s poljedicama uzimanja bilo teških ili lakih droga. Što je najvažnije već u pubertetu smo najčešće i dovoljno zreli da znamo kamo nas naši nestašluci vode.

Mnogi roditelji ne mogu niti znati u kakvu se situaciju dovelo njihovo dijete, jer isto to jako dobro krije. Koliko sam upoznata sama ovisnost je vezana uz neki psihički poremećaj, a pitam se koliko tih mladih ljudi zapravo želi pobjeći od stvarnosti koja im je predosadna.

Možemo se izgovarati na roditelje da su nam krivi u većoj ili manjoj mjeri za neke naše poroke, ali prava je istina da već u trenutku kad napunimo osamnaest smo sami odgovorni pred sobom, a i pred drugim ljudima za svoje postupke.

Roditelji ne mogu znati je li im dijete posgnulo za jointom. Mladi čovjek isti popuši pri izlasku, vrati se u tko zna koje doba noći, ostatak koje prespava i ujutro je sasvim normalan i ni traga nema pustolovini od veče prije.

Istina je da mnoga djeca iz dobrih obitelji krenu krivim putem, a mnoga djeca iz obitelji s ruba krenu ipak ispravnim putem u živoru. Mišljenja sam da roditelji, iako važni u našem životu nisu onaj jezičac na vagi koji će do kraja odrediti naš životni put. Željela bih još reći da isvaki ovisnik ima uvijek mogućnost izbora da se prestane drogirati što mnogi doista i sprovedu u djelo.