Komentari

lopticaskocica.blog.hr

Dodaj komentar (13)

Marketing

  • http://mrak.org

    droga (počevši od ovih koje se puše pa preko tableta skroz do malo težih oblika) su samo "easy way out" i mislim da je tu odlučni parametar snaga karaktera koja se djelomično stvara odgojem a djelomično je vjerojatno genetske prirode

    avatar

    19.07.2006. (16:44)    -   -   -   -  

  • Sadako's apprentice

    istina je da obitelj igra ulogu, ali to je u većini slučajeva u manjem udjelu. treba imati snagu volje reći ne, samom sebi. kvalitetan članak, bravo! ;)

    avatar

    19.07.2006. (22:21)    -   -   -   -  

  • 90*60*90

    ja je nikad nisam probala a bilo je oko mene dosta. u srednjoj školi, na tulumima i kasnije dok sam živjela u inozemstvu. jako su mi smješno djelovali svi koji su je uzimali a bili su u većini. dok su oni, iako moji vršnjaci, mislili da su kul i opravdavali se dosadom. a često su jednostavno radili ono što su i drugi. meni su roditelji objasnili prilično rano što to je, zašto je tako opasno i ja sam im vjerovala. a da bi došli do toga da ja jednostvano vjerujem onom što mi kažu, moji su se roditelji naradili. tako da bi rekla da su u mom slučaju roditelji "krivi" što drigu nisam ni probala.

    avatar

    19.07.2006. (22:52)    -   -   -   -  

  • Draga moja, u obitelji sve počinje.Djeca o kojoj nitko (čitaj roditelji) ne brine dok rastu, ne slušaju se, nema se vremena za njih, zapušta ih se (iz poznatih razloga-trke za novcem)nesposobna su za suočavanje sa stvarnošću jer im ona i nije neka, bježe od kuće čak ako ih se ne zlostavlja, traže nekog ko će obratiti pažnju...i nađu iste takve, a onda droga dolazi kao zaborav...A zaborav je tako lijep...dok traje...a traje kratko...pa još malo pobjeći, pa još malo...I na kraju niti ne trepnu a već su na dnu i drogu ne uzimaju da zaborave, već droga uzima sama sebe...

    avatar

    20.07.2006. (00:26)    -   -   -   -  

  • reginaelena

    ja tek sad vidim ovo, a istovremeno vidim da si na naslovnici...super...mislim da je odsustvo komunikacije u cjelini ono sto je posljedica ovog materijalistickog, globalizacijskog drustva koje ima za cilj sistematsko razbijanje porodice pocev od radnog vremna koje je od 9-17, bolje reci od 8-18 sto je skoro citav dan, pa na dalje...niko ni za koga nema dovoljno vremena, pa ni roditelji dovoljno da se posvete svojoj djeci kako treba i uspostave mostove trajnog povjerenja koja bi djeci davala zdrav osjecaj sigurnosti i kvalietete zivota...po meni, tu lezi kljuc problema...droga je samo jedan od vidova bolesti nasega cjelokupnog drustva koje je zasnovano na elementarnoj celiji, a to su otac, majka i dijete...inace, drago mi je da se o ovoj temi otvoreno razgovara i da se sagleda iz svih uglova, tvojim, mojih i svih ostalih...kissssss

    avatar

    20.07.2006. (01:57)    -   -   -   -  

  • nymphea

    Ne bih se složila s tobom, i iako mi je teško sad priznati neke stvari, jer sam i sama mama dvoje djece, reći ću ti da svaki roditelj koji iskreno voli svoje dijete vidi što mu se s djetetom događa. To je nešto što se ne da objasniti. Kao sofisticirana antena si, primaš i najmanje i najslabije signale, tako da kad neki roditelj kaže da nije primijetio da mu se dijete drogira odnosno da se s njim nešto događa, onda nešto ne valja s tim roditeljem. Sorry, ali to je moje mišljenje. Narkomani su bolesni ljudi, to kaže struka, ne ja. Oni traže pomoć jer im u njihovom životu nešto ne štima, misle da tu pomoć pronalaze u drogama. Jesu li ili nisu dovoljno karakterni da to prekinu, meni je bespredmetno raspravljati. Svi smo mi samo krvavi ispod kože ;-) a njima za prekid treba stručna pomoć! I da, sve počinje u obitelji, koliko god je to ponekad teško priznati! Pozdrav! :-)

    avatar

    20.07.2006. (08:28)    -   -   -   -  

  • zvoncica

    slazem se s tobom da nije SVA krivica na roditeljima i u odgoju, ali da na djetetovu psihu ima velik utjecaj stanje kod kuce svatko se mora sloziti. nemojmo se zavaravati, to sto neka obitelj naizgled djeluje kao skladna i "normalna" ne znaci da ona to uistinu i jest. naravno, uvijek i svugdje postoje izuzetci i u dosta slucajeva glavnu ulogu odigra sklop okolnosti, drustvo, ulica. međutim, samo jos jedno pitanje vezano za jedan dio tvog posta- kakav je to roditelj koji NE VIDI da mu se sa djetetom nesto događa, da se ono mjenja i udaljava? naravno, ne moze ga pratiti i uhoditi da bi ga uhvatio "na djelu" sa jointom u ustima, ali ako ne kuzis da nesto nije u redu sa djetetom koje odgajas poslijednjih 15 godina, onda se ni NE TRUDIS dovoljno. jer, suprotno tvom misljenju, tinejđeri NISU odrasli ljudi i oni NISU dovoljno zreli. roditelji i obitelj su ti koji moraju utjecati na mladog covjeka u razvoju, te mu razgovorom, ljubavlju i trudom usaditi osjecaj za moralne vrijednosti.

    avatar

    20.07.2006. (08:38)    -   -   -   -  

  • °~Ignis art~°

    Nisu roditelji nuzno krivi za sve. Do droge se dolazi ponajvise preko drustva. I to na nacin da ti svi oko tebe pune glavu sa tim kako je to nesto najbolje sto su ikada iskusili u zivotu. E, sada nekima je dovoljno jednom reci pa da i sami probaju, a nekima ne. A cak i ti koji joj se opiru ne znaci da je na kraju nikada nece ni probati. A jednom kada je probas, to je u principu dovoljno za vecinu da je koriste bar neko vrijeme. Tako da se bojim da roditelji tu imaju jako malo utjecaja posto djeca sama biraju svoje prijatelje. E, sada, ja vjerujem u to da ce oni koji imaju dobru bazu pruzenu od strane obitelji lakse proci tu fazu i ostaviti je iza sebe od onih koji svoje korjene boli vuku upravo iz domene obitelji. Iako ne mora biti. Tu sada uglavnom sve ovisi o pojedincu i njegovim karakteristikama. I ne bih rekla da svi koriste drogu iz dosade vec iz potrebe da na neki nacin udalje svoju bol (ove ili one vrste). A svatko od nas u sebi nosi neku ranu. Zivjeti nije nuzno jednostavno, a ima onih koji se time ne mogu nositi niti na jedan drugi nacin osim na taj da se ubijaju na ovaj ili onaj nacin. Koliko ima ljudi koji se truju alkoholom koji je isto vrsta droge, koliko njih se truje tabletama svih mogucih vrsta... Nacina za samodestrukciju ima previse, a pojedinac je taj koji mora izgraditi odnos sa sobom samim da bi nadisao potrebu za istom.
    Imala sam neke prijatelje koji su postali narkomani, i za izvjestan broj njih nitko nikada ne bi rekao da oni koriste drogu, ali je koriste. Nisu svi narkomani na ulici. Ima ih i previse medu ljudima na dobrim pozicijama za koje svi misle da su uzorni pojedinci. Osobno poznajem i studente koji redaju 5ice na fakultetu, svi ih smatraju uspjesnima i sto sve ne, a nitko ne kuzi da se drogiraju... Cak i sama intelignecija nema veze sa tim. Netko bi pomislio da ce inteligentan pojedinac prvi uvidjeti probleme koje sa sobom donosi droga, ali nije tako. Dvije od tri nainteligentnije osobe koje sam ja imala prilike upoznati se drogiraju, jedna od njih je na heroinu. :(
    Uglavnom, da ne trabunjam jos i vise, mislim da je to jedno veliko podrucje koje u roditeljima i svima koji se tom problematikom bave bude osjecaj nemoci. Jer i jesi nemocan. Nema te stvari koje ti mozes uciniti, a da ta osoba posljedicno prestane uzimati drogu. Sve je na tom pojedincu i to je onaj dio koji je najtezi. Barem meni. Najgore je to kada ne mozes nista uciniti, a silno bi zelio... ... ...

    avatar

    20.07.2006. (09:42)    -   -   -   -  

  • annie's jewelry - unikatni nakit

    naravno da svaki pubertetlija zna kakve su moguće posljedice eksperimentiranja s drogom, ali svi u to ulaze misleći kako im se narkomanija ne može dogoditi. znatiželja, društvo... ipak, obitelj je ta koja djeci treba osigurati zdrav stav prema životu, pa tako i prema drogi. danas je teško bilo koga okriviti, s obzirom na tempo života kojim živimo, ali ipak priznajem da bih probleme svoga djeteta vezane uz drogu doživjela kao vlastitu zaslugu i neuspjeh. jednako kao što svoj uspjeh doživljavam i uspjehom svojih roditelja. znam puno ljudi koji više ili manje eksperimentiraju s drogom i mogu reći da nitko od njih, posebno od onih prvih, ne dolazi iz funkcionalne obitelji. naravno da je teško povući liniju između funkcionalnih i disfunkcionalnih, ali rekla bih da je dobra obitelj ona koja stoji iza djeteta, zna što djete radi, s kim to radi i zanima ga kakvi su mu interesi, posvećuje mu vrijeme, ona u kojoj se otvoreno razgovara i iznosi stavove, a stavovi se djeci usađuju bez represije, od rođenja do osamostaljenja. nema opravdanja za nedostatak vremena, jednostavno nema, koliko god ga poneka i sama pokušavam naći :( nije problem u vremenu, nego u dobroj volji...

    avatar

    20.07.2006. (11:04)    -   -   -   -  

  • Sherayzl kronikls

    Moram priznat da se nemogu sloziti s tobom...naime ako uzimamo u obzir da su roditelji ti koji nam ugrađuju prave i zdrave vrijednosti i uce nas sto je dobro a sto je lose tj odgajaju nas..ukoliko nesto pođe po zlu po meni su roditelji apsolutni krivci i ocigledno podbacili u odgoju svojeg djeteta..zasto djeca iz "bogatih" obitelji imaju sklonost prema drogama?..po meni jer takve obitelji nisu funkcionalne..roditelji prepushtaju djecu same sebima..nemaju vremena za svoju djecu...djeca i opcenito ljudi zeljni su paznje...ukoliko je ne privuku normalnim putem..naci ce nacina kako da uspiju u tome...pa makar to znacila i droga..i ne s 18 god.. nisi u potpunosti svjestan posljedica svojih postupaka..tj jebe ti se za to... pozdrav

    avatar

    20.07.2006. (15:29)    -   -   -   -  

  • kritike knjiga

    roditelji svakako snose dio krivnje, i iako oni možda i nisu ti koji su ih na neko način gurnuli u taj svijet, njihov je životni zadatak brinuti se o svojoj djeci. Znati gdje su, u kojem društvu i što rade. Oni ih moraju nadzirati, pa čak i kad postanu punoljetni! Još uvijek su im djecu. Naravno da nisu jedini krivci niti potpuno odgovorni, ali nešto su očito radili krivo kada je baš njihovo dijete posegnulo za drogom. I većina ovisnika se ne drogira zbog dosade, već zbog dubljih razloga. Ali ionako smatram da narkomane ne bi trebalo osuđivati-jer je to posljednja stvar koja će im pomoći!

    avatar

    20.07.2006. (19:37)    -   -   -   -  

  • moja lektu(i)ra

    ako je nešto psihički poremećaj, a ovisnost to jest pa kako i tko je tu kriv

    avatar

    20.07.2006. (21:01)    -   -   -   -  

  • mad ketcha

    mislim da onaj tko je ovisnik je sam kriv za svoju ovisnost! Potječem iz, rekli bi, dobre zagrebačke obitelji. Nitko nije postao ovisnik o drogama do jednog bratića. Da se drogira skužili smo nakon par godina. Naravno da je uz podršku roditelja bio na odvikavanju, u komunama. No, svaki povratak u društvo ga je vraćao ovisnosti. Nije se oduprjeo, nažalost. Umro je jako mlad, prošlo ljeto. Cijela obitelj je i dalje u šoku. Ipak, ovisnosti se mogu dogoditi svima. Ja sam recimo dvaput probala marihuanu u svojoj 18oj godini i iskreno ne vidim smisla u ovisnostima. Mene druge stvari (vrijednije) čine ovisnima o životu.kiss

    avatar

    21.07.2006. (06:55)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...