Malo pomalo sam se zadnja dva mjeseca povukla od društva. Nije jednostavno veze i obnoviti i danas nakon što sam poželjela prošetati i sjesti na terasu u Zaprešiću nije bilo nikoga. To će me naučiti pameti da se ne isključujem samo tako, pa makar i privremeno.
Danas ljudi imaju svojih briga i svojih planova i malo se ne javljaš već postaneš nepoznat kao mali meteor u Sunčevom sustavu.

Opet sam danas plivala i guštala se u tome. Lice i ramena su mi uhvatili boju što se ne bi moglo reći za ostale dijelove tijela. Odlučila sam se ipak malo i sunčati slijedećih dana. A vjerujem da će se i naći možda neko društvo na zaprešičkom Bageru i malo gušta u ovom ljetu uz recimo koju dobru partiju bele.

I tako me je danas zadesila Dvojka Žitnjak. Zadesila me je i u nedjelju i sada razmišljam kako promijeniti "tramvajsku liniju".

Cijeli sam dan na zraku. Preplivala sam oko kilometar i pol, a poslije sam bila na zaprešićkoj fešti u ribolovnom društvu. Na sveopće iznenađenje sve je bilo besplatno, a moglo se je popiti i pojesti po želji. Tako je od hrane bio fiš, srneći paprikaš i kotleti, i još je k tome bilo kolača.

Bilo je i muzike, a zabava još traje. Poslije sam i prošetala i htjela kupiti sladoled. No na dva kioska nije bilo obiteljskog pakiranja Ledo sladoleda, pa je očito da su se ovi loše opskrbili, a šteta što danas nije bio dan za Family frost kamion.

Popila sam malinovac s puno kuglica leda i bio je prefini, a sada gledam tekmu. Navijam za Nizozemsku jer poznajem nekoliko Nizozemaca, a niti jednog Portugalca (u biti jednog) pa sam se tako odlučila. Tekma je za sada dobra i ekipa za koju navijam je malo bolja.

Nadala sam se plesu večeras, no u pitanju je bila samo nada s malim imenom.

Iako je danas bio praznik, imala sam nekih obaveza. Ja sad idem u šetnju jer mi se čini da je vrijeme tj. da je vrućina ipak malo posustala. Odlučila sam se više kretati, a moram priznati da stalno pomalo vježbam taj osnovni salsa korak i ide mi. Još da nađem adekvatnu muziku i partner da se javi bilo bi dobro.

Češka je izgubila i ne ide dalje. A odlična su reprezentacija. No ne ide uvijek tako. U nogometu je lopta okrugla i ne ide uvijek naprijed bolja reprezentacija. Osim toga zeznuli su tekmu protiv Gane i to je bilo odlučujuće.

Ja se trenutno hladim na ventilatoru i dobro mi je. Taman, reklo bi se.

Nedavno sam plesala prvi puta u životu salsu. Znala sam muziku, ali nisam znala ništa o koracima, okretima. Srećom na ples me je pozvao čovjek koji salsu već uči plesati dvije godine i provela sam se kao nikad u životu. Naime pokazao mi je osnovni korak i kad sam pomalo uhvatila ritam plesala sam kao nikad u životu.

Inače me jako veseli plesanje i sve si mislim da se ja najesen upišem u neki tečaj salse. Riječ je osim o plesi i o dobroj rekreaciji koja je meni više nego nužna.

Sada se još samo nadam da će me još koji puta pozvati na ples. Da se razumijemo čovjek je simpatičan, ali meni je čak više do plesanja nego samog druženja.

Sram me bilo

Već sam se počela bojati poštara i neugodnih pošiljaka koji stižu tim putem. Sve me je zaskočilo. Nije da nisam znala, ali iskreno nisam se nadala.

Vruće je i unatoč tome prošetala sam do prijatelja izmasirati ga. Kažu da mi to ide, a on ide u pohode na kockaste autobusom pa se sav ukoči u toj vožnji.

Kao osvježenje donijela sam mu sladoled. Kokos, čokoladu i bananu i bilo je fino. Mama mu je bolesna i nije se mogla načuditi kako laboratorij u Zaprešiću sutra ne radi analizu stolice jer je prekosutra praznik. Ja s druge strane imam sve više obaveza što mi je sasvim ok.

Gode mi obveze nakon toliko vremena. Jest da ovo ljeto neću na more, ali nije mi krivo. Odmarala sam gotovo dva mjeseca kao nikada u životu i sada se osjećam ornom za posao.

Jučer sam sama radila frizuru,a sad me hladi ventilator. Nešto učim i nadam se da će skoro ući u glavu.

Nije mi danas neki dan...Podešavale su se opet neke ružne stvari, ali ne može se tu puno pomoći tj. sutra moram u pohode i pisati razne zamolbe.

Što reći za zadnje dane. Ne samo da je pukla plomba, dočekalo me brdo papira, ima tu i dosta problema i druge vrste. Jedna se je nada izjalovila, posao je tek krenuo.

Ne mogu reći da su me jučer razočarali kockasti. Dobro su se borili i tu se ništa ne može. Nekad lopta neće, a nekad ni mene sreća neće :(

Nisam mogla vjerovati kad sam vidjela rezultat. Inače htjela bih pohvaliti naše što su super odigrali protiv Brazila, ali tijesno su izgubili. U nedjelju se spremam u lokalni kafić na navijanje protiv Japana, a dobra je i vijest da ponovno sam se ozbiljnije primila posla. Bio je ovo dug odmor i lijep odmor. Iako vrijeme baš i nije bilo lijepo.

Tri dana pokušavam napisati post, ali blog je nedostupan i danas mi se konačno posrećilo. Pisati ću o nogometnom ludilu koje je i mene zahvatilo pa sam tako jučer odgledala gotovo skroz sve tri tekme, s time da je po mom ukusu najbolja bila Italija i to ne zbog prekrasnih dresova, nego zato što su igrali maestralno. Ne mogu se načuditi Afrikancima čiji šutevi prema golu su više nego traljavi, a oduševljavaju me i Argentina i Češka. Danas je megdan nas i Brazila i moji su osjećaji podijeljeni. Znam da imamo šansu, ali realnost je da je Brazil bolji, ali poput svih Hrvata se nadam izjednačenome rezultatu. Pobjeda bi bila san, no ipak je to možda u razini sf. Kako sam ipak žensko da sad mi je najgodniji Figo, u biti Klinsman, ali to je druga priča. Azijske momčadi su isto razočarale, naročito Japan jučer. Neću ipak danas gledati tekmu jer mi je to malo prenapeto. Idem u život instead.

U današnjem danu kad kiša počinje i prestaje padati po nekoliko puta moram priznati da sam postala opasno ljuta na vrijeme. Iako od iste ljutine nema vajde.

Jučer me je ražalostilo jedno pismo u Večernjaku. Gospođa kojoj je nesretnim slučajem preminulo dijete na Hvaru se pitala zašto u njenom slučaju nije bilo ni helikoptera, a niti aviona. Koji to famozni broj treba nazvati da bi se dobila takva usluga. Nisam mogla a da ne suosjećam s njom, no s druge mi je strane izuzetno drago što je zahvaljujući vladinom avionu mlada odbojkašica preživjela.

Ljeto će doći, a ljudi se ozljeđuju. Na otoku je preminula Ena Begović, a pitanje je koliko je ljetovanje bilo koga od nas sigurno. U općoj besparici HZZO je srezao brojne ambulante, a i pitanje je koliko i postojeće mogu pomoći desetorostrukoj populaciji, ako ne i više u odnosu na druga doba godine.

Mislim da je naše medicinsko osoblje požrtvovno, no mislim da je situacija puno složenija. Nisu ni oni svemogući, a bojim se da ih je i premalo...

No što napraviti najteže je pitanje.

Život je ponekad neobičan i ponekad nas uči da nije sve tako jednostavno kako si mi to zacrtamo. To najbolje znam iz vlastitog iskustva. Taman kad se krene i kad ide ono bi se reklo idealno desi se nešto što me potpuno izbaci iz životne utrke. Najčešće se radi o raznim stvarima. Ljubavnim razočaranjima, ali i nekim drugim faktorima na koje ja ne mogu utjecati. Kao što se ne može utjecati na ovu kišu. Danima je već loše vrijeme i tu se ništa ne da napraviti nego ponovno izvući zimsku garderobu i vratiti se godišnje doba unatrag.

Ništa se kažu ne vraća unatrag nego sve ide naprijed. Ovo je vrijeme samo varka i tko zna kakvo će to točno biti ljeto. Ljuti me i moja nemogućnost pravog aktivnog odmora u kojem bi rolala barem dva sata na dan. Protiv vremena ipak ne mogu, a željela bih.....

Evo nedjelja je, tjedan dana od početka, a mi još imamo dva tenisača u turniru. Izgleda da su Ivan Ljubičić i Mario Ančić našli pravu formulu za Pariz, a sjećam se ne tako davno trijumfa Ive Majoli. Iznenađujući da se je i jedan Srbin probio do osmine finala i ne sjećam se da su od već zaboravljenog Živojinovića naši susjedi imali tako dobar plasman na ATP touru.

Mene fasciniraju ipak naši tenisači koji su pokazali izvrsnost na podlozi koji inače baš i ne ljube. Uprravo gledam prvi set meča Ančić Robredo u kojem naš tenisač upravo ima ništa četrdeset i pet četiri. Točnije šest četiri i prvi set je ovdje. Vjerujem da će Ančić dobiti taj susret, a vjerujem i u Ljubičića. U stvari bilo bi lijepo imati naše u polufinalu ili u finalu. Mislim da bi to bilo iznenađenje bez presedana.

Već je nekoliko dana izuzetno hladno i nije mi baš najjasniji početak ovog ljeta. Službeno ljetno još i nije, no istina je da bi temperature trebale biti oko trideset stupnjeva, a ne oko deset. Unaokolo gledam ljude s čizmama na sebi i ne mogu im se načuditi ( a ni sebi koja se smrzavam u cipelama na bosu nogu).

Službenog objašnjenja ovakvog vremena nema. Nije mi jasno da se niti jedan klimatolog nije ponudio objasniti ovakvo (ne)vrijeme u kontekstu globalnog zatopljavanja.
Nije mi jasno da se nitko nije potrudio objasniti da već treće ljeto je po vremenskim prilikama bliže katastrofi.

Objašnjenja nema niti u jednim novinama, na Netu. Nije mi jasno da neki student meteorologije nije mogao dati objašnjenje u svom blogu. (ako takav postoji).

Istina je da je vani sivo, hladno i tmurno....a ja bi samo malo grijala kosti