Tri dana pokušavam napisati post, ali blog je nedostupan i danas mi se konačno posrećilo. Pisati ću o nogometnom ludilu koje je i mene zahvatilo pa sam tako jučer odgledala gotovo skroz sve tri tekme, s time da je po mom ukusu najbolja bila Italija i to ne zbog prekrasnih dresova, nego zato što su igrali maestralno. Ne mogu se načuditi Afrikancima čiji šutevi prema golu su više nego traljavi, a oduševljavaju me i Argentina i Češka. Danas je megdan nas i Brazila i moji su osjećaji podijeljeni. Znam da imamo šansu, ali realnost je da je Brazil bolji, ali poput svih Hrvata se nadam izjednačenome rezultatu. Pobjeda bi bila san, no ipak je to možda u razini sf. Kako sam ipak žensko da sad mi je najgodniji Figo, u biti Klinsman, ali to je druga priča. Azijske momčadi su isto razočarale, naročito Japan jučer. Neću ipak danas gledati tekmu jer mi je to malo prenapeto. Idem u život instead.