...dan je na polovici, a meni kad da je na kraju. Jurišalo se cijeli dan. Napadalo posao sa svih strane. Dosta se napravilo, ali neke stvari ipak ne.

Stigao je krasan mail. Ujutro. I razveselio me beskrajno. Onako za dobro jutro. Bilo mi je to lijep nastavak radnog dana.

Čak i prefini ručak. Uređuju mi ulicu, tj. nasipavaju pijesak pa neće biti rupa. Nekako se nadam asfaltu. Moja šogorica je sva dana na novom poslu i mora učiti i engleski i francuski. Biti će veselo. Doista će biti veselo. Iako je antitalent znam da će se potruditi i sve maksimalno napraviti i naučiti. Prilika je predobra da bi je ispustila....

Nebo je mjestimično antracitno, a mjestimično probija sunce. Ove godine konačno imamo nakon dugo vremena proljeće. Pravo proljeće. Sa suncem i kišom, kojim oblakom, povjetarcem.

Pokušala riješiti nešto na FINI- ali bojim se da sam ovaj puta ja pogriješila. A pisalo je i nisam dobro pogledala.

A sada....kavica sa Sonjom i neke kontrole i okus dobrog prijateljstva u ušima.

Najbolja frendica i ja smo se čule. Bilo je veselo i živo. Žena je ostvarila snove, a ja svoje sanjam i dalje. Nije da na njima ne radim. Nije da ja nisam se potrudila i sjedila prekrštenih ruku. No meni neke stvari teže idu....

Polako...vjerujem što je suđeno nije zgubljeno....

Destiny Ball