Moram priznati da nije prošla, teško da bi se mogla iskobeljeti iz svoje ulice. No jesam. Dočekala me je gomila dokumenata, no prvo sam naručila hranu. I sad polako pijuckam kavu i čekam hranu. Dokumenti su sortirani i čekaju na unos. Ništa strašno, niti previše. Nešto treba i odložiti, nešto treba i platiti, standardan dan. A ja mislim da ću se ipak povući oko 16 h. Kako sam i potpisala.
Jučer mi je ipak nešto jako nedostajalo u krasnom snježnom danu. Ne mogu Vam reći koliko.
A i danas je lijepo. Vani je pola metra snijega. Prošlu zimu koja je isto bila sniježna sam izbrisala iz glave. Mislim taj snijeg. Možda to i jesam, ali tu su moji blogovi pa bi se mogla malo podsjetiti.
Prošlu Novu sam dočekala u restoranu Plešući do zore. Kako bi bilo to lijepo ponoviti. Mislim plesanje do zore.
A možda mi se danas već zalomi. Mislim plesanje. A kako bi to bilo lijepo.
Iako bi ja se rađe spuštala sanjkama niz brijeg.
By the way u Samoboru su napravili ooogrooomnog Snješka. Bila tamo na Poreznoj. Krasan ugođaj danas.