Poput Antuna, kojih u mojoj obitelji ima dosta na ženskoj strani ima dosta Štefica.

Sv. Stjepan bijaše prvi zagovornik nove krščanske vjere, a kako je bio malo previše revan u svom nauku i kako se oko njega širila aureola čuda bijaše kamenovan. Tako on postade prvi krščanski mučenik.

Kod mene je za Štefanje veselo. Očuh se rano ujutro spremi i posjeti i čestita svom susjedu koji je Štef, a upravo se i ja idem svojim dragim Šteficama uputiti čestitku. A i jednom Štefu, pa onda još jednom Stjepanu.

Veseli me što je i danas praznik. Veseli me što sam danas mogla razviti pa gotovo kao pravu teološku raspravu doma. Po mami najveće sile na svijetu su Amerika, Izrael i Crkva. Pa čak s time da je Izrael na prvom mjestu. Kako povijest pišu pobjednici mislim da je svaka moja riječ suvišna. Mama je isto bila u Crkvi. Rekla da joj nije Božić samo jelo i pilo i darivanje, da i ona im potrebe nešto čuti sa oltara (jer bi se inače osječćala kao gujzek). A vjernica je samo u naznakama. Tj. je to usađeno u njen kod, ali cijeloj toj sviti u zlatnih haljinama ne vjeruje. Vjerojatno s pravom ili ne. Istina je relativna i svako ima pravo na svoju. Idem sms-ovati. Vrijeme mi je.