Još je sunce u danu kad sam napisala 100 pisama. Bilo je žestoko. I sad sam umorna, a sutra ih moram spakirati i poslati.

Danas smo se lijepo pogostili. Pršutić. Paški sir. Kraosani, Krafne. Vino. Dobila i poklona i to dva. Kuharicu i mirisnu svijeću.

Za minutu jurim i žurim. Obećala sam neke stvari, a pitam se da li ću stići. Mora se. Mora se danas sve zgotoviti. Skroz se mora i sve zgotoviti. Kraj je godine i vrijeme je za svođenje računa. Svih po redu.

A što je donijela 2005. Nije vrijeme za prebrajanje. Iako jest kraj godine i prvu bilancu moram napraviti s 4.1.2006. Još dva tjedna udarničkog rada.

A blagdana kao da nema. Kao da su nestali skroz. A nisu ni stigli.

A želim, samo još malo sunca. Želim u odsjaju njegova oka naći sebe. Tko je on i koje će mu boje biti oko nemam blage veze. Možda sanjam. Sanjam nakon tako napornog dana. No da ne sanjam, kako li bi tek onda bilo lako....I ravno, ali najvažnije lako.