Ljutimo se u prometu. Ljutimo se u redovima. I masu puta se bezraložno ljutimo. Prije tjedan dana sam rekla nedostaje mi dokument. Očekivala da se prijepis istog nabavi. Taman kad sam krenula k završnici vidjeh da ga nema. Morala sam stati i pričekati. Kako je ipak bila fina kava taj dan i kako to ipak nije najgora stvar na svijetu napravila neke druge stvari i krenula dalje.

S druge strane u prometu pa krkljanac. Zapanjuje me sve više količina auti koja jednostavno upali sva četiri kad si treba nešto obaviti uz rub ceste. Pa i kamiona. Pa makar stali i na nepreglednom zavoju. I saznah opet da se je moj broj izbrisao. Nisam baš tako trebala početi dan.

S tko zna koje strane me se napada i optužuje za nešto što mi je bila dužnost riješiti. I riješila jesam. Skroz. Ali zaboravila sam se malo nakloniti. Eh što nisam muslimanka po nekim pitanjima.

A mama danas uživa u mom poklonu. Dobila sam Griote i sad se ona sladi. Neka. Ja ne smijem. Vjerojatno nakon dvije bi imala malo previše alkohola za naš Zakon.

Oprala Miška. Već je prljav....Pomalo....

Gužva je posvuda. Svi su nekud krenuli. Svi žele razveseliti nekoga. I to skroz žele razveseliti svoje. I je baš krasno. A moram zapeti i zapeti. I skroz zapeti. Ne pada mi ni lako ni teško. Čini mi se da ću u Božićni šoping na sam Badnjak. Eh, Loptice...nikada nisi bila tako....A možda i danas stignem. Brzi popis i brza kupnja....Imam sve ideje u glavi. Što kome? I kako kome?

Inače jelka je pred kućom. Znači isčekuje se Badnje veče s veseljem Kićenje je moj najdraži posao.

Da, danas ću defititivno kupiti poklone.

Pusa...

P.S Tek želja mala....Kad ste u prometu, a netko želi skrenuti, ubaciti se....ma pustite ga...i to je dio blagdanskog duha