Ma jesam...Možda svi ni ne znaju moj lik jer je tu na Blogu slika Pamele Anderson, ali jučer ja jesam bila s hrpom Blogera koje znam odprije. Prvo da direktno odgovorim Creativi...Kad si ti točno mene pozvao van? A na moj dodir ruke si se otresao i odjurio dalje. Mislim da je svim ostalim jasno zašto sam odustala od daljnih pokušaja upoznavanja. Kako je to lijepo rekla Oceana, da ne bi ispala ČUDNA. Jučer je bila prilika da se svi malo podružimo. A u momentu kad sam s Filmom, Sadisticom, Ipanemom. Dariusom i Choco, a bijaše nas još hrpa nije bilo baš previše nepoznatih lica, a niti jednog pisca....A Lebe, tvoje stranice nismo brojali...ni zapravo ničije...no kao većinu ljudi zanima nas poanta, onaj završni crescendo.
Istina je...Zatvorena smo sredina i to je jedna velika istina. Ne oslovljava se ljude, žene, muškarce možda više, doista ni po kojem pitanju.
Nisam samo ja u pitanju. Da ne bi mislili da pričam isključivo o svom problemu. Moj brat, šogorica imaju problema s upostavljanjem kontakata. I ne samo oni. Cijela ta generacija, negdje ispod 1972. Nema se prijatelja, tj. prijatelji se jave jednom u tri godine. Začudo generacija poslije nema problema. Za generaciju prije ne znam. No mnogi se žae na ispraznost svega toga.

Kako žlica ne ruži sama očito da i mi samisnosimo dio grešaka. Ne mislim na brata i mene...Nego općenito....I nije to problem Zapadne civilizacije. Problem je to Zg i okolice. Upravo sam nazvala prijateljicu. Zauzeto....

Zovem opet. Zauzeto....To zauzeto se odnosi na mnoge od nas. Najsmješnije tj. najtužnije je kad se netko obrati osobi pored Vas s kojom ste Vi pričali do tada, započnu pričati i tu skroz nestanete. Vi kao osoba ne postojite. To isto sam napravila i ja jučer. Mislim nisam ja ništa bolja. Uklapam se u hrvaski kodeks ponašnja. A tako sam željela čuti što određeni bloger ima za reći. I nisam imala obzira. Sram me bilo.

No kako sam s Ires pričala sat vremena...vjerujte nisam imala grižnju savjesti. A možda bih trebala. U jednom trenutku do nas je došao Porto. Taman kad sam krenula reći...Prigodna priča, dođe voditeljica. Hrvatski Radio traži izjavu....Tako da nisam ni njega upoznala.

S druge strane i ljudi imaju primjedbe na neke druge ljude. Družiti se s ljudima godinu i nešto, oženiti se, niti piće baš platiti...pa nije ok. Sjetim se osnovne i bonbona koje smo si međusobno dijelili na rođendan. I zamislite i danas to rade. Mislim djeca.

A odrasli. Jurimo i žurimo, pogleda uperenog u daljinu. Ne zaustavimo se ni na trenutak, osim na nekoj književnoj večeri. Ili da parafraziram Creativu: Družim se s compom jer je tišina :((((