Ja doista nemam što za reći...Ne danas. Dugačak i težak dan. Na kraju bez fešte. Nije mi do spavanja. Nije mi do čitanja. Ni televizija mi se ne gleda. A nemam ni snage razgovarati.

Što raditi. Blogati bez smisla i riječi i pitati se zašto i opet je prekinuta komunikacija. Naravno bez riječi objašnjenja.

I još dobiveno jedno soljenje po glavi. Neki ljudi u svemu vide jednu dublju dimenziju, a ne vide ono što im je pod nosom. A što je meni pod nosom....Upravo i stoga jedno veliko ništa. Provjeriti mail i za promjenu zuriti u mrak....

Nisam niti tužna niti nešto ljuta. Samo beskrajno umorna.