U pauzi između posla....Opet pet minuta pauze, uz Blizance, geenijalan film....o dijelovima koji nedostaju...i meni nedostaje...upravo i sada moj zeleno bijeli prugasti kauč, koji je tu tek preko puta. Leđa bole, a sad bi, sad zafrkavam jednog Armina preko Icq....Šalje neke puse. Virtualan svijet. Doživljaji s više strana i opet hrpetina papira...

Pozvala sam frenda na kavu. Nema šanse. Skutrio se pred tv-om. I gleda tv. Umoran. Radi, studira, ima komada i milijun poslova. Priča naše generacije. Na sve smo strane, a najčešće pred ekranom...Na tv-u romantika. Idem je gledati. Nema je u real life-u.Nek je barem gledam na ekranu. Sutra ustajem u pet....

I tako....Molim osmijeh. Blogovsko pučanstvo molim za jedan osmijeh jer sutra možda naletite na Lopticu kojoj bi puno značio jedan bezazlen osmijeh. Osmijeh i za Vas.

Ball with wrong attitude