Naravno da se ide za koju minutu. Uspjela sam se naspavati, odmoriti, neće biti šetnje, ali ide se na čašicu razgovora.
Možda i u kino. Voljela bih. Vjerujte da bih voljela pogledati najnovijeg Harry Pottera. To je ono dijete u meni koje je davnih dana čitalo, a što drugo nego sf romane.

Neću dugo ipak jer bi voljela gledati Pripravnika. Gledam i ja i iskreno pokušavam sebe staviti u cipele kandidata, što bih, a što ne napravila.
Po meni budžeti jesu još uvijek presudni jer okviru u poslu su presudni. Ponekad tj. najčešće je važno ne izaći van zadanih financijskih okvira. Poštovati budžet, a naći najbolje rješenje i mora se znati vođa i tko što radi do ibera. I sorry ljudi, ali posao se ne radi u 3 ujutro. Ili se ruži ili odmara i priprema za novi radni dan. Osim ako ti nije posao raditi po noći.

U biti što sam primijetila da su odreda svi kandidati vrlo televizični tj. look sam po sebi je jako bitan. I da ih jako puno ima jako visoko mišljenje o sebi, što je sasvim ok. Ipak su oni najbolji među najboljima.

Glede snalažljivosti i vlastite pameti, ja ipak mislim da je snalažljivost vrlo bitna i presudna za uspjeh u životu. Nisam pristalica prepisivanja, no neka djeca se ne snalaze najbolje u školskom gradivu koje je realno gledajući "svakakvo", a na koncu i prepisati treba znati.
Olako se odreći snalažljivosti kao nešto što je inkorporirarano u tkivu bi mom mišljenju bilo budalasto. Ja jesam da mi postanemo država znanja, ali jesam i u svakom momentu za snalaženje kao takvo.
Modeli protestanstkih država nisu uvijek i za nas primjenjivi. A mislim da je u životu vrlo važno znači početi ispočetka i iskoristiti svaku šansu.

Glede prepisivanja samog, stvar se vrlo jednostavno da riješiti. Rigorozne kazne. Negativne ocjene i prilika da se predmet položi pod strogo kontroliranim uvjetima i kontrola samih profesora.

Usmeni ispiti su odavno prevaziđeni. Pismeni, eseji i takve stvari govore više o našem znanju nego sama mogućnost da fenomenalno čujemo. Ono što mene više brine je lijenost naših ljudi. U stvari ima ih vrlo vrijednih. I vani kad se pišu ispiti nitko od nikog ne prepisuje jer zna da bi mu to bilo zadnje u životu.

Glede cinkanja. Ma dajte ljudi. Nije ovo vrijeme Udbe. Na kraju ćemo svi biti sumnjivi. No ja jesam za porijeklo imovine, ja jesam za nepotkupljive državne službenike i ja jesam za kulturu podmirivanja računa i za brzo i efikasno pravosuđe. A stvari se mogu rijeiti dobro.

A snalaženje je isto znanje...I to veliko znanje. I ljudi nisu niti toga svijesni koliko to vrijede. A glede ulizivanja šefovima mislim da nije potrebno. Možda da u državnoj upravi, i zato nam je kako je, ali u privatnom poslu vlasnik će i samo zadržati onoga tko mu donosi lovu. Ako je pametan. Ako nije, ode mu biznis.

A glede sive ekonomije. Svima su puna usta. No provjerite malo velike igrače. Konkretno nisam mogla dobiti salda konti karticu za jednog svog klijenta od nekoga tko mi ju je bio dužan dati. A kad bih počela sve objašnjavati kako taj komad papira pomaže bilo kome da vidi koliko je ili nije uplaćeno poreza. A veliki određuju pravila...Mnogo mnogo puta. No i za male ima i prostora i mjesta.

Osobno sam uvijek cijenila više ljude koji su umjesto da nose kavicu nekakvom šefiću i pola dana mu komplimentiraju odrade svoj posao, završe neki tečaj i unaprijede svoje znanje i sposobnosti.

Žao mi je baš u ovom momentu Ančić gubi. U egalu smo sa Slovacima. Ili ćemo biti. A egal je dobra stvar.

U biti ravnoteža.Ne možemo prepisivati tuđe modele, uzimati tuđe ponašanje kao nit vodilju. Ono što je dobro za druge ne mora i nije za nas. Bitno je naći svoj put i iskoristiti svoje prednosti, a mane isto tako iskoristiti maksimalno tj. ako si loš u jednom dijelu, zamijeni sam sebe, poboljšaj se, vježbaj do maksimuma. Ništa i nikada nikome nije palo s neba. A kažu pomozi si sam i Bog će ti pomoći. Egal je blizu, ali Mario u ovom momentu ne da. Vjeruje da zadnjeg trena. Bori se. A u tim je loptama puno snalažljivosti...Izgubio je, ali smo u egalu.

I nemojte please pljuvati po sami sebi. Vrijeme je da prestanemo. Vrijeme je da radimo i zasučemo rukave i pogledamo i malo druge ljude. A malo mi je deplasirano da se daje za pravo pisati o nekim stvarima iz libra. Knjige su knjige, ali knjige plus pravo iskustvo, pravi rad, vježba, etika i sve. To je način.

A sad se ide van. Sorry na tipfelerima, ali to je odgovor na sve ono što sam pročitala ovog tjedna i svima....I njemu. Pogotovo njemu.