Pa zna se što u cijeloj priči. I to je ono što mene najviše ljuti, neke rupe u komunikaciji, ma u svemu, a bez prave potrebe. I pravog razloga. I gluposti i gluposti i gluposti. Mrzim kad se diže galama bez prave potrebe i mrzim....sunčano vrijeme koje ja mogu gledati samo kroz prozor. Život je tako kratak i može biti puno ljepši uz malu šetnjicu u sunčanom danu.

Šetnja u sunčanom danu. Jest sunce, ali sada i ovom momentu situacija je takva da još mogu otipkati dvije rečenice prije nego što nastavim naravno.....raditi.

Sunca please. Puno sunca i sutra, kad ja mogu i imam vrijemena prošetati.

I please jedna ruka. U toj jel šetnji. Jedna obična ruka, a može i cvrkut bilo koje ženske osobe.

Puca me....Are you lonesame tonight?

Answer...Yes I am.

Ja nisam sretna singlica i gle nije mi bad to priznati iako jesam uglavnom sretna kao osoba. Naglasak na uglavnom. Sada i u ovom momentu čeznem. Čeznem za šetnjom po obali jezera ili rijeke ili šumom.