Znate kako može biti fino. Slatko i mesnato...Kupila ga ujutro tati, jer samo mu grožđe paše. Nisam ga vidjela par dan i odlično je. Stanje se je popravilo nevjerojatno.
A nećak je bio sa mnom. Bolnica pa kino. I iako je djeda vidio svega treći puta u životu dao mu je pusu. Djed se toliko iznenadio jer ničim i ništa za to svoje unuče nije dao. Niti kupio lizalicu, niti čestitao rođendan. Nada.
Samo je danas dopustio da nećak pozoba koju bobicu grožđa, ovaj mu je dodao štaku i dogodila se ljubav. Možda su krvne veze među nama jače nego što si mi mislimo. Nisam nećaka pitala kako to da mu je dao pusu. Iako mi je nećak ljubilica zadnje vrijeme. Tetu poljubi za laku noć. Gospođu koja mu je kao "poklonila" deset minuta ekstra skakanja počastio je pusom. Žena pala u nesvijest, a tatu zafrkavali svi redom.
A neka. Mene je tako razveselio taj poljubac.
U sobi je umirao čovjek. Tata je bio jako uznemiren. Već sutra odlazi iz bolnice jer ga je užasno strah smrti i već ih je tri umrlo u toj sobi u zadnjih dva dana. I očito je da je bolje jer ne želi umrijeti. Bori se hvala Bogu. Neka. Toliko mi je drago bilo da je danas bolje.
Izašli smo i nećak pitao zašto je taj čovjek tako teško disao. Odgovor je bio umirao je...I opet je pitao, ali zašto je tako teško disao. Mislim čulo se je jako teta...A ja sam rekla...Ponekad se teško umire...i promijenila temu.
A onda trokutasti sendvič, kokice, mineralna, Orangina, čokoladno mlijeko i Hrabri Pero. I puno nervoze. Loša organizacija. Redovi, godišnji, nervoza, kao djeca ne mogu čekati. Nećak i ja smo šmugnuli moram priznati. Inače bi izgubili karte jer smo imali tri minute. Ali smo uredno čekali poslije u redu za kokice. Koje je prosuo. Ništa strašno.
Kao ni Miško na uzbrdici kad ja nisam mogla krenuti jer je doista malo prestrmo.
Da ponekad je prestrmo....
.....
ne ispričavam se nikome....ali me ponekad neki od Vas potaknu da kažem dopustite da budem različita i da budem svoja...i ne samo meni...a ako se jako ljutim...reagiram....reagiram u autu kad vidim tko sve vozi i kako po cesti, i ljutnja je dio mene...pa zašto ne bi se malo ljutila i na blogu
......
naljute me i neki Vaši postovi...oni pljuvački po drugim ljudima i dignem glas...budem erased...i neka...jer ja sam ja....i možete me erased, ali ja jesam tu bez obzira gdje bila..i nije bitna stvar sviđanja...ne moram se dopasti svakome, nekome, nikome???e tu se pitam.....
.....
ne volim đon nastup...i mislim da nitko ne zaslužuje đon u životu...stvar uljuđenosti..i na lijep način se nekome može dati do znanja da nešto nije ok...
ljepota vs. iskrenosti...
pusa...nasuprot ravnodušnosti
....iskrenost nasuprot prihvaćanja
...Miško na strmini i vozačica koja je uspjela danas se iz istog iskobeljati...
.....
leće se zamutile...umor...lijep dan, bez oblaka čak....dašak vjetra i radikalan naslov i ja...i ja...i ja...
....a sama...teško...lako...prihvatljivo i za kraj lajtmotiv dana:
PAZI NA SVOJE MISLI, ONE ĆE POSTATI TVOJE RIJEČI
PAZI NA SVOJE RIJEČI, ONE ĆE POSTATI TVOJA DJELA
PAZI NA SVOJA DJELA, ONA ĆE POSTATI TVOJE NAVIKE
PAZI NA SVOJE NAVIKE, ONE ĆE POSTATI TVOJ KARAKTER
PAZI NA SVOJ KARAKTER, ON ĆE POSTATI TVOJA SUDBINA
...stoga moli neka moje misli, riječi i djela budu čiste, neka nikoga ne povrijedim i neka nitko ne povrijedi mene.
