Susreli ste nekog. Sviđa Vam se više ili manje. Recimo više. Najbolji način da provjerite da li je doista slobodan jest da ugovorite izlazak subotom uveče. Tu sve maske padaju. Jer oni neslobodni moraju farbati kupaonu to veče tj. udovoljati svojim suprugama, prijateljicama ili tko zna kome. Ili su na putu (to mi je omiljena fora) ili se moraju baviti znanstvenim radom (e to mi se je jako sviđalo)

I onda Vas smjerno zovu u nedjelju ili koji drugi dan kad su slobodni i kao što se Vi imate ljutiti kad se je on ispričao ili ne znam što. A to što ste Vi nanjušili paniku prilikom nevinog pitanja za izlazak subotom uveče, u njegovom glasu nikom ništa.

Preferiram one iskrenije. Jest zauzet sam, ali....

I tako Vi hoćete ili ne živjeti s tim ali.

Zvoni mobitel. Idealno vrijeme za dogovoriti druženje. Ali ja nemam volje i ignoriram ga. Naravno jedan od onih koji "farbaju" i misle da sam ja toliko naivna da ne razumijem o čemu je tu riječ. Od mene naravno tišina. A postoje ljudi kojima se uvijek javljam koji to naprosto odrade. Svojim ponašanjem i ljubaznošću i brigom. Pristojnošću.

A ovo je ljeto žuljevitih nogu, posjeta frizeru svaki tjedan i nemirnog Pirovačkog mora.

A sutra sutra idem na proštenje. Danas gledam u novinama slike Gospi kojima se moli hrvatski puk,a ja bojim se da sam ja svoje molitve davno izmolila.

Sada dan po dan. Odluka po odluka. I tako sve redom.

Bilanca ovog ljeta je sedam dana odmora i jedan ormar koji stiže najesen.

Kucka komp. Jel on ili nije. Sigurno nije. Ma nema veze. Idem njegovati svoja stopala i sanjati o običnom date s običnim muškarcem kojemu bi ja bila prva. Čak nije bitno jedina.

Idem sanjati o najboljoj prijateljici koja bi uzvratila moj poziv, i idem poklopati finu domaću kokošju juhu s domaćim rezancima.

Da danas izlazim. Do bolnice, a poslije u kino s netjakom. Ili mamom. Ili sama. Treba kupiti te čarobne naušnice, konačno probušiti uši...zapravo imam već kolekciju. Potrebno je samo malo dobre volje da ih i pokažem. Mislim naušnice....