Jutros me je s vikenda na moru, preciznije na Krku ispratio miris mora. Na Mišku je pregorila lampa koju nisu znali zamijeniti na dvije pumpe. Hvala Bogu nije bilo policije. Sada krećem polako. Upravo razmišljam o tome da odem doma malo odspavati ili da korektno odradim današnji dan kako sam najavila.

Ipak ću raditi. Krk je krasan. Zelen. Iznenađujuće. Istina nedostaje onaj miris Dalmacije, ali sve je čisto i uredno. I lijepo. Kosa mi je čupava, morsko izdanje danas. Oči umorne. Ipak me umorilo dva sata vožnje.

I bila je gužva. Da jutro je bila gužva prema Zagrebu, još veća prema moru.

A odmarala sam samo jedan dan. A i to me je smirilo, dalo novu snagu za ova četiri radna dana. Jer u petak krećem na pravi odmor. Ovo je bila tek najava, preludij.

Opet sam se veselila plavetnilu našeg Jadrana, onoj jedno poseboj boji. Sutonu. Plivanju. Spavanju i odmaranju.

I veselila se kako se ljudi ovdje kod nas dobro zabavljaju, kako lađe poput bijelih golubica brode našim morem.

Tišina je u uredu. Još pet minuta i krećem. Polako. Da danas neću juriti. Danas ću biti spora i polagana. Nema razloga za žurbu. Istina dočekala me ironija jedne osobe koja...ma ne znam...teška je..i ja sam ponekad...ali da doista je teška...jer je problem što ja znam riješiti ono što ona nije riješila dva mjeseca. Istina dobila sam nalog, ali....Bolje je ostati po strani poneka.

Do mene mineralna. Kava ispijena, Upravo idem po još jednu. Oko zeleno, prsti spori, a slova se miješaju.

Da danas loptica miruje.