Nakon 12 sati rada (EFEKTIVNOG) evo me doma. Duša mi spava, pa ako otipkam koje krivo slovo nemojte zamjeriti....

Vidim da je bilo svakakvih reakcija na post o crvenoj ruži. Dati nekome ili nekoj crvenu ružu je zapravo izjava volim te cvijećem. I nije prikladna za prvi susret, nije niti prikladna kao poklon prijateljici. Kažu darovanom konju se ne gledaju zubi, ali pravi je dar onaj dar koji je s predumišljajem.

Kad netko razmisli kako bi razveselio osobu do koje mu je stalo.

I već sam dobila idealan dar za prvi susret na slijepo. Jedan se je dosjetio i donio lopticu skočicu. Smijali smo se fori obadva jedan sat. Nije bilo više susreta, ali poklon je bio odličan. A koštao ga je dvije kune.

I lijepa pusa je veliki poklon. A moju omiljenu blogericu čeka njen poklon....

Sretan rođendan Petra

Još jedan sastanak na slijepo. Počeo je krasnom crvenom (nepotrebno) ružom, u ovom vjetrovitom danu a završio je soliranjem ispred računala u danu kako Vlatka pjeva za metak. Ili neku varijantu.

U stvari treba pokušati. Iako bi ja doista na jedan spoj. Ali ne na slijepo. Ali nažalost ta osoba je odbila i kavu, a kamoli spoj. Dolazimo iz dva svijeta koji imaju mnogo toga zajedničko ali stojimo na sasvim suprotnim stranama.

I nisam ga vidjela tri godine. Ne znam ni da li je nezauzet.

I ja živim dalje. Za sastanak na slijepo. Ili možda izlazak s prijateljicom gdje se u tajnosti nadam da će mi prići netko poseban. Možda baš on.

Ima i mišljenja da zapravo nepotrebno isčem. Da su svi muškarci jednaki. E ja vjerujem da nisu. I nisu doista.

Samo muškarci ne nosite crvenu ružu na spoj na slijepo. Bijela ili roza su primjerenije. Crvena ruža izraste malo kasnije

Godinu i dva dana pišem.

Napisala sam 276 postova....Možda i malo više. Naime neki su se izgubili u poteškoćama s Blogom. Kad sam počela nisam uopče imala predodžbu o blogu. A sad osim Večernjaka i Glorije, čitam Blog i blogere.

A tema ima mnogo. Za ne vjerovati koliko tema ima za opisati.

Evo kraj mene je novi printer. Stari riknuo pa sam morala kupiti novi.

Isprintati ću svoj blog....svoju godinu dana i staviti u fascikl. Na papir. Da vidim koliko je to zapravo.

A znam da je to puno. Jer i danas nakon 12 sati rada ja pišem....I ne mogu si vjerovati. Upaljena je i televizija, s lijeve strane večernjak....
Multimedijalni pristup. Neka.

Htjela sam reobjaviti prvi post i budem...ovih dana...ili danas

A dan je bio lijep....sad malo tv-a za laku noć. Čeka me naporan tjedan, ali neću još brinuti. Zato postoje ponedjeljci, a i drugi dani. Mislim radni dani zar ne...Danas je nedjelja. Još uvijek....Na tv-u neopterećujući neuvjerljiv fim...Prije spavanja taman.

Fenomenalno mi je kako ponekad fikcija može donijeti nevjerojatnu relaksaciju. I pes koji se beskrajno veselio kad sam se vratila iz šetnje.

I travica je odbila malo vodice, jer danas je doista bilo vruće...

Nakon napada komaraca odustala sam od odmaranja na terasi.

I čula neke stvari...koje možda nisam trebala čuti...ali nije loše znati.

Definitivno nije loše znati iako je ponekad bolje biti bedast ko noć.

Naročito ako si ženskog roda. Ili ne. Ipak u dubini duše ja to ne vjerujem.

Ne vjerujem da je najvažnije u današnje doba muškarcima oženiti djevicu. U stvari dva vrlo načitana i obrazovana muškarca (bliže četrdesetima su me demantirala (singles of course)...Naime njima je bitno. A izgleda i mnogim drugima....Ili griješim. Možda nisam u pravu....Možda ne mogu generalizirati. Ili mogu...

Vika cika, umjesto rada (danas server ne radi) opet sam doma i uživam. Družila se malo na terasi, bila kod tate koji je hvala bogu bolje, a sada je cijeli mali rat. Nećaci se bore za naklonost svoje bake i dede. Ljubomora na kvadrat. Iako se im pruža ljubavi ko priči, njima nikad dosta. Sad je mali rat oko podnevnog spavanja....Posao će se odraditi. Kada nemam točno pojma, ali definitvno makar radila sutra cijelu noć. Protiv struje i tehnike ne mogu.

Rat se pojačava i djeca moraju na kat k tati, jer je ovo nama trima odraslima previše....

Jučer sam se zabavila do beskraja. Onome kome sam trebala donijeti sreću, donijela sam povrat novaca. Dva puta se kladio i dva puta je sportski susret bio prekinut pa su mu vratili novce. Tak je to kad taj moj prijatelj ne zna da ja ne vjerujem u kocku, ali da se se uvijek mora biri barem na nuli i tak mu je bilo. Uložio, vratio i to je to.

Bila sam poslije vani s njim i još jednim drukerom hrvatske repke. Sada bi ih ja trebala voziti na tekme. Ma nema frke....Oni na tekme, a ja u obližnju galeriju ili što već...Razgovarali smo o svemu i svačemu i zafrkavali se jako. Zadnji gosti u bircu, a doma sam došla poput Pepeljuge točno u ponoć.

Jedna je od tema bila hrvatski jet set, tj. projekciji istog na tv. Kak je Tom Cruise upao u dnevnik samo zato što je posjetio Dubrovnik. I Dražen. Da s pravim navijačima uvijek možeš o Draženu, a to je i moja omiljena tema. Dražen, svijeće, cvijeće, ljubavi, tekme, vicevi o (s)plavušama i tak to. Ide se na Dugme i tako to.

Da i nedjelja je i tako to....Da doista tako to...

Trebala sam raditi...nije bilo struje...A lijepo. Poručala i sad u krpe. Odmor od dva sata....

Upala je u međuvremenu kava, a donijela sam i dvoje sandale s popravka koje su ukupno bile stare petnaest dana....Toliko o kvaliteti nekih stvari.

Trebala bi danas biti srećonoša, nadam se da hoću, a ako neću biti tko je njemu kriv što se kladio. Kladio bi se i bez mene...

A popodne, malo posao....odmaranje, maybe šetnja. Da opet bih voljela šetati. Pa makar ponovo morala sandale nositi na popravak :))))

Možda i je. Ništa kak meni trenutno ide na ljubavnom planu najbolje da dem u streljanu recimo onu Košutićevu Domagojevi strijelci i sprašim bar pet metaka iz zraćne puške....

Vani još sije sunčeko. Pitam se da li se na brzinu istuširati i malo na blogovsko druženje. Ipak ne bi danas....Radim subotu, vjerojatno i nedjelju, a onda ponovo cijeli tjedan. Danas sam izgubila ponovo dva sata zbog nečije loše organizacije. Ak se nešto mora platiti, mora se platiti i stvari se moraju riješavati na najefikasniji mogući način, a ne da se nekog drugog digne sa stolice. I uzme mu dva sata. Jer zbog nečije nemarnosti ne treba trpiti tvoja organizacija. Upravo sam dobila ideju. Kako riješiti stvari na najednostavniji mogući način. I nikako drukčije. Pamti pa vrati.

Ma sve u svoje vrijeme i na svoj način. Sve će se riješiti. Danas sam uspjela odraditi devet sati, biti kod postolara, oprati auto u praoni i odsjediti sat i pol u salonu da bi imala frizuru.

Ne zato što mi je bila potrebna poradi emocionalnog stanja, nego radi se o čisto profesionalnom ulaganju. Davnih dana sam shvatila da projiciranjem određenog imidža ima veliki utjecaj na situaciju na žiro računu.

Glede one debate o Plivi, čini mi se da ipak nešto bitno mi izmiče. Daj Bože da Plivu čekaju sjajni poslovni rezultati, a i plivaši su uvijek bili kategorija za sebe....U biti bivši Plivaši su preplavili cijelu našu privredu.
A da nam ide na bolje ide. Jer najbolje se to vidi po količini teretnog prometa koji se odvija po našim cestama. Privredu sam počela malo bolje razumijevati kad sam se prvi puta provozala njemačkim autobahnovima. Bila sam zaprepaštena količinom teretnog prometa na cestama. Nisam to naprosto mogla vjerovati. Razlika u odnosu na Hrvatsku je bila ogromna. A naše su ceste krcate kamionima ovih dana. Ima ih stranih, domaćih, starih, novih pick upova i tako to....Naši uglavnom prevoze građevni materijal, a kad krene građevina....eh krene onda cijela ekonomija.

Slušam danas Šukera na radiju. I zbilja ne znam tko je tu lud. Curi im, curi maksimalno. Privreda je puna rupa, a ne kuže da recimo smanje PDV bi im isti mnogo više ljudi prijavljivalo....I...imali bi veće prihode.

Zgranula me cijena poslovnih ( ne mogu reć knjigovodstvenih jer ovi rade sve)programa. Malo bolji program....150.000 kunića. Uz mjesečno održavanje 2%, uz cijenu sata obuke 50 eura i tako to. Veselja, veselja i veselja. A taj isti program je prije dvije godine koštao 34000 kuna u približno istoj varijanti. Sky is the limit za pamet očito.

Jasno je meni da neke stvari koštaju, ali....ali...i opet ali....

Žalosti me što kod nas nema sredine. Imate jeftino ili ekstra skupo u tom segmentu. Ovo jeftino je najbolje, ali je baza podataka limitirana. Riješiti će ljudi za godinu, a da imaju danas i daju srednju cijenu. Eh gdje bi im bio kraj....

U stvari..idem opet u laganu šetnju. Ono s noge na nogu....Sunčeko još sije....meni dušu grije....

I ljepotice poklon za tvoj rođkas imam već od onog dana kad smo skužile da smo rođene unutar par dana....Navratiti ću rado u nedjelju i neću pričati ni o poslu, ni o blogu. Samo ću se smiješiti. Jer tvoj je dan.

A tatu upravo zovem....

Evo gotovo je preživjela sam s današnjim danom, trideset i koju, a koliko me čeka..tko to zna i nije me briga. Glede sijedih postoji L'oreal, a kad skroz osijedim biti ću sigurno jedna od onih simpa bakica sa skroz biserno sijedom kosom :))))

Šetala sam cijelo popodne i divanila.... U najdražem društvu. Dvije Zagorke su pričale....I mnoge spomenule...I što bi bilo da je bilo...I zahvaljivale na našoj srećici....

Toliko šetala da mi noge otpadaju a i natikače sam uspjela srediti tak da moraju na popravak sutra s crvenim sandalama. Zbilja puna ja hodam kraj mog Miškeca.

Sretala ljude, dječicu, čak bila i u Crkvi, kako sam bila prvi puta u toj Crkvi rekli su mi tamo da imam pravo na tri željice...i jesam zaželjela sam ih...ne zato što sam praznovjerna nego zato što u životu imam daleko više želja od te tri, pa kad je i prigoda ih u mislima spomenuti pa zašto ne....

I razveselila se maloprije jednoj poruci....A sada polako, ne na feštu, nego u krpe....U svoj krasan, nacifrani željezni krevet...Ja i krevet i mirišljava posteljina...Zapravo prvo tuširanje u kak veli moj nećak pekmez mišiljavoj kupci, onda priručni kozmetički tretman i veselo i lijepo u jednu noć pa sutra...i tako to....

Posljednji blog vas je pročitalo pedesetak, što nije loše jer je praznik, lijepo vrijeme, a i blog je gore 18 sati....(inače je prosjek 150 posjeta, ali onda kad objavim najmanje dva bloga na dan)....

Svanuo je sunčani dan. Na terasici obližnjem kafiću su popijene kave...Malo smo se šalili. Tata je jako zvao i jako je nesretan jer su nalazi jako loši. U biti ga je jako strah operacije, jer se boji da onog časa kad legne u krevet da bi mogao ostati sam.

Srela bivšeg. Oženio se. Rastao. Ponovno se ženi ujesen. Trbuh je tu (mislim njegov). Sijede isto tu. Krmežljave oči isto tu. I popila kavu, čula novosti i zahvalila se Bogu kaj nisam s njim. Jer....

Malo ću odmoriti, a popodne, na teren. Nekamo....Kraj jezera...Ili na vrh Sljemena. Ili ...Ma ne znam....Otići u neka prošla vremena ili u neka buduća. Ili samo lijepo proživjeti današnji dan. Mislim da mi je to najbolji plan.....

Ovo je samo copy paste jednog komentara bloga od neki dan. Danas kad navodno 750.000 Hrvata putuje na more čitajte ako vam se da malo ovu istinu.

Dobro si "skinula" ovu "drugu firmu".Vec su otpustili gro ljudi i opet planiraju,a fali ih za normalni ...,ovako ispada da trebas biti Sv.Ante sa mogucnoscu(dislokacije) obavljanja vise poslova u isto vrijeme na razlicitim mjestima.Neke otpustene uslugama privatnih firmi gdje npr. jedna cistacica iz takve firme prima 1500 kn netto,a firmi koja je "iznajmljuje" placa se 13 000 kn.Naravno prethodno je cistacica iz te firme otpustena uz obrazlozenje da je visak i da joj se ukida radno mjesto,kaj je protuzakonito jer nije ukinuto,a troskovi za brutto placu te iste su bili znatno manji od troskova koji se sada placaju.Naravno da se od viska dijele provizije.To je samo sitnica jer su cijene svih usluga i materijala 3-5 puta vise od trzisnih,ali to je prava sitnica prema krupnijim stvarima.Potkrada se godinama istu tu firmu,a ti koji je potkradaju se nalaze i na najodgovornijim mjestima.Nije mi jasno kako vecinski vlasnik,pa bio to i inv.fond ili banka ne kontrolira potkradanje dionicara jer to traje godinama?Osim toga normalno je da je okruzen poltronima,jer tko ne bi bio poltron kad ima putra na glavi?Sve je to zatvoreni krug kriminalaca.Jos da su barem kompetentni,a nasi korumpirani mediji o takvima pisu hvalospjeve...Lako je prodavati kad nam je mentalitet zaostao i prave smo guske u magli!Kad vrag dode po svoje,svi se cude?Cemu?Mozemo se samo cuditi kaj je dugo potrajalo!Zivio divlji "zapad" i banana drzava! (insider 20.05.2005. 23:25)

Ja sam u tom svom blogu pisala o Plivi, a na koju se ovo firmu odnosi nemam pojma ;)))).....(malo vam je niže)

Jedno 100.000 Hrvata, a među njima i ja radi od jutra do sutra ovih dana ili narednih petnaest ili prošlih šest mjeseci. Upravo su me danas obavijestili da posao od mjesec dana za dvije osobe moram završiti za 10 dana. Na programu koji ne valja i za koji je netko ubrao debelu proviziju ( a nije bio knjigovođa) i u zadnjih dvije godine pet ljudi je odustalo. Pregazilo ih radno vrijeme, plaće, loša organizacija. Firmu vode stranci i nitko im se do sada nije usudio reći da ne posluju u skladu s hrvatskim propisima i da nema osnovne dokumentacije koju recimo zahtijeva Porezna uprava i da su bedasti ko noć i da im je ta kontra politika donijela loše poslovne rezultate. Imaju troškove u koje se svi moraju ukalupiti i dok brojke "štimaju" sve je ok, a ljude tko šiša....

Nisu Hrvati i Hrvatice bedasti i nismo baš guske u magli, ali navikli smo ne ići kontra struje....Ljudi koji rade po zakonu su naprosto bedasti i glupi i kao potrošna roba ili postanu poduzetnici pa znaju prodavati maglu....Ostala roba se upravo na Jadranu izlaže svoja bijela ramena....

I ovih dana sam čula puno magle. Ako je cijene nečega 122 kune s pdv, zapravo mi ostane 30 kuna (na intelektualnu uslugu gdje troškova nema,, moram platiti doprinose, porez 35% i tako to).....ma hajte....ili da se može točno unositi podatke 12 sati u komadu, a meni je prva dva sata poznanstva prodala priču od dva sata koja je košta 244 kune, a koju ja znam. Mene ne, ali nekoga tko je to spreman bio platiti....

I nisam uspjela kupiti svoj grunt, jer onaj koji prodaje nije sredio vlasnički list. Nije danas imao ni kupoprodajnog ugovora. Danas sam potrošila 250 kuna u ništa i još izgubila barem 300 kuna prihoda zbog nekoga koji za sebe veli da je poduzetnik....

Prva stvar je bila ujutro nećemo staviti tu cifru na ugovor nego tri puta manju kako bi se platio manji porez...Naš moto....manji porez...svuda se pišu neke manje cifre, a pogotovo navodno velike firme su "velike", ali ne kako to piše u mainstream medijima....

Ali zato postoji blog....javiti ću Vam koliko je ovaj konkretan blog Vas pročitalo...

Posal..posal i posal. Ljubavni život mi je zero, a dijetu sam privremeno zamrznula jer doista puno radim pa ne želim da mi usfali energije. A sad idem van malo pričati i popričati i malo se požaliti na neke stvari. Onome prijatelju s kim sam se svadila. Popijemo kavu tu i tamo. A tako je to.
A sutra. Idem kupiti svoju prvu nekretninu u životu....
Nemate pojma kak mi je drago zbog toga.
Jest da se radi o malom komadiću zemlje, bogu iza nogu, ali loptica je postala zemljovlasnica. Jest da mi je račun skroz prazan, ali još nisam u minusu ni na jednom frontu, ali biti ću za koji dan. Ma nema veze...Mislim zemljovlasnica :))))

Sunce, gužva u prometu, posao, gablec, sunce i jedan loš blog. Mozak mi je danas zakuhao, pa....ali sve je u redu...najboljem :)))

Frizura je tu. Čak i torta. Za koji trenutak počinje obiteljska fešta. Iako mi još nije rođendan. Slavimo unaprijed. Jer svi smo zauzeti na moj rođendan. Poslovno. Mislim stvarno. Zašto je to danas tako. Posao...posao i posao....A mora se. Glavno da ćemo se veseliti, a nije bitno kad. Da čeka me torta od jagoda. Shvatili ste. Danas nisam na dijeti i sutra će vaga desno. A i to je za ljude. Malo desno malo lijevo....Sutra naravno idem u kino. Ratovi zvijezda. Neizmejrno se veselim....

Meni sunce....Novi klijent na vidiku. Zapravo gotovo da je sve riješeno....a tata mi je teško bolestan. Ne živim s njim, viđam ga povremeno i nije baš bio najbolji tata na svijetu. Ali ipak je tata.

Otišao je u svijet s 14 godina, bez škole i kune u džepu. Sve je postigao. I kuću napravio i završio peti stupanj i troje djece ima s dvije žene, bio je pun života...ali sad je na štakama i ne može se s tim pomiriti.

Prije par godina je imao rak prostate izvukao se. Sad treba na operaciju. Nalazi su katastrofalni. Vjerojatno će je odgoditi.

I sve mi prođe kroz misli. Cijelo moje djetinjstvo. Moje borbe...Njegove borbe...Voljela bi da ga mogu razumjeti, ali ne mogu. Ja ne znam kako je hodati po štakama....Ja ne znam kako je otići od kuće s 14. Ja ne znam kako je izgubiti tatu s 10. Ja ne znam...

Samo mogu slušati ....I otići ću danas k njemu i saslušati ga malo. Reći koju lijepu riječ. Riječ utjehe. Iako nije bio najbolji tata na svijetu. Ali to je moj tata.

Velika firma. Ljudi mjesecima rade i svetke i petke. Plaću radnicima isplaćuju 15. Ovaj mjesec je to bila nedjelja. Oni su plaću isplatili 16. Naime bolje 16, nego 13. Lova se vrti tri dana. A jel tako. Da su bili ljudi isplatili u petak vjerojatnost da bi im se smanjila bolovanja je veća. Radnici bi bili zadovoljniji. Bolje radili. Veća produktivnost. Veća lova. A i ljudskosti malo. U cro kapitalizmu zaboravljena kategorija.

Ista firma slučaj drugi. Kako puno rade ljudima je ostalo mnogo godišnjeg. Jedan poslovođa svoje ljude pušta na godišnji. Drugi moraju više raditi da nadoknade taj manjak, ali taj poslovođa ima najbolje rezultate. Oni njemu, zašto ih puštaš. Pa to su samo radnici. Kako kratkovidan pogledan na svijet. A čovjek mislim poslovođa godinama ima najbolje rezultate. Jer je čovjek prema svojim ljudima.

Druga firma. Prodaje da je sada vrijeme za promjenu strategije. Kada nestaju određeni prihodi. O tome je trebalo misliti prije. Zna se već 20 godina kada ističe licenca, a zaokret ako je doista pravi je trebalo napraviti barem pet godina prije. Kad si je glavni ostavio klimavce. Tko će ići protiv struje. Protiv njega. On je svoje "znanje" davno unovčio".

Treća firma. Privatna i ogromna. Ljudi se snimaju poslovni razgovori. Naravno nije im ostavljena mogućnost da recimo 5% razgovora bude privatno. Nije im omogućen ljudski pristup. Ljudi ni ne žele privatno razgovarati jer zna da ih se snima. Mislim čemu ljudi. Bolje onda ostaviti razgovarajuća računala. Jer i poslovni razgovori su uvijek privatni. Pa kako si. Što je novog. Kako žena. Kako naplata....Mislim bitna je duljina razgovorama u lipama...jel doista.

I opet sam kontra cijelog svijeta. Biti će da je to zato što imam CRVENE SANDALE.

I ovo su stvarne firme i stvarne situacije....žalosne hrvatske situacije...

A o plaćanju računa na vrijeme...koji drugi puta....

Ima ih svkakvih i na njih nije imuna niti jedna.

A jedan od najgorih je rak dojke. Vrlo me potresla vijest da Kyle Minogue boluje od te teške bolesti. Ne zato što je zvijezda. Zato što je žena. Dobro se sjećam, biješe to pred tri godine kad sam napipala neki čvor u dojci. Oblio me hladan znoj. Za dva dana sam obavila mamografiju, ultrazvuk i pregled kod dr. Kirca. Srećom bijaše riječ samo o cisti...ali te dvije strašne noći nikada neću zaboraviti.

Što ako je....Što ako mi je odrežu. Pa nek je odrežu. Što ako umrem...
Joj nee biti ništa strašno....

A strašno jest. Statististike su strašne. Rak koji kosi žene i dobna granica se sve više spušta....

A Kyle...sanjala je dijete...konačno ima dečka duže od tjedan dana i sad borba za život i smrt.

U stvari sudbina mnogih.

Danas u Večernjaku jedno krasno mlado lice i mnogobrojni Posljednji pozdravi....Čovjek se pita zašto. A tako mora biti. Tako jest ponekad.

I svaki dan je možda zadnji, a bolje i 5 minuta sreće nego ma ne znam. Nisam sigurna čije su to danas bile riječi. Moje ili njene. Da, opet sam vidjela blogericu najdubljih plavih očiju u životu....Ima plave, a iza oka nazire se prekrasna duša....Kraj nje djevojčica. Njeno dijete. Iako je maloj oko boje kestena, ljubav njene mame je u tom dječjem oku i već će se sad vidi da će iz te djevojčice izrasti prekrasna djevojka, žena,.....

Žena koja zna čitati između redova....I opet sam ga začudila....Jer on još ne zna da i ja odavno čitam između redova....

Kupila sandale, a danas je za čizme. Vrijeme je totalno poblesavilo...Hladno mi je mračno...

A dobro platila sam račune...

Slušam radio i radim. Ima dosta posla jer naravno jučer sam sam zabušavala...i kupovala majice kratkih rukava...i ne samo ja...

Proljeća niotkuda, a sve majice moje veličine rasprodane....Svi se furaju na proljeće, a nikak da ga nagovorimo da stigne.

Jedne crvene sandale
Jedan kompliment
Jedna kava s mlijekom u dragom ženskom društvu-šogorica
Jedan blog...
Dvije majice-prvi rođendanski poklon ove godine
Još jedna majica- poklon samoj sebi
Aluminijski stol i stolice za pijuckanje kavice na terasi ispred kuće
Jedna kava s mlijekom u najdražem ženskom društvu-mama
Jedna cyber pusa
Još jedan blog

I malo druženja s nećacima prije spavanja....

Ili prije nečega na našoj vrloj telki....

Ili pokoji sms

I sigurno krasan san jer danas lijepi je bio dan

U životu svake žene postoje savršene cipele, sandale ili što već. Evo našla ih jučer i danas ih kupila. Crvene, na kat i petu. Vaga danas miruje, ali sad idem exercize...pa je možda...možda mrvicu nagovorim za jedno 30 dag lijevo.

Ma nema veze. Popustiti će ona jer jednostavno ja sam tvrdoglavija od nje.

Ljeto je na obzoru iako obzirom na današnju kišu se ne bi baš reklo.

A sandale. Malo prije sam ih probala uz pol ormara i zamislite pristaju na svaku kombinaciju.

A danas sam dobila i kompliment. U kafiću pri kavi i novinama, prišao je jedan muškarac i rekao što vi imate krasnu kosu. A danas nisam čak imala frizuru nego sam kosu sinoć oprala i pustila da se posuši preko noći. Prirodna Loptica.

Malo smo popričali. I odjurila dalje. Pokupiti papire. Dogovoriti neke stvari.

A sunčeko samo što nije zasjalo. Uskoro mi je rođkas i umjesto da častim klopom organiziram plivanje party...Šalim se, ali sve si nešto mislim da to ne bi bila loša ideja....

A sad s šogoricom u shopping pa na rolanje.

>Tipkamo se

Obzirom na vrjemenske neprilike rolanje je danas out...plivanje in....

ispravak...ponovno shopping...familija mi kupuje rođendanski poklon, a ja mogu birati...ah...

Ah danas je lijepo počelo. Kao prvo vaga je odlučila popustiti i nakon pet dana bez večere pokazala je kilu manje.

Jedna kila još je moram nagovoriti da se pomakne par kilica ulijevo i.....

Što je moglo krenuti krivo krenulo je danas krivo. Vrlo loš početak tjedna i upravo još jedan feler. Na sreću nema toliko mnogo stvari koje mogu krenuti krivo, ali i ovo za danas mi je dosta.

Kao da sam ja lebdjela negdje u zraku. Kao da sam ja pričala mongolski, a ostali hrvatski. Evo moram obaviti još jedan poziv. I opet reći da se za sada stvari ne mogu riješiti.

A krenulo me od ujutro....Događaj za događajem. Čega god sam se primila zid....Prepreka. Nema dogovora.

Čak mi i telefon nije radio neko vrijeme. Linija u kvaru....

A sada stvarno idem prošetatati. Vani je sunčeko i idem malo na teren. Bez rola, s noge na nogu. Sa sunčanim naočalama na očima da sakriju ovaj moj današnji umorni look.

A moram prvo obaviti taj razgovor. I nešto pogledati na Netu....I...ponekad nema kraja. Ali ima.

Prošetati ću svoje nove natikače na kat da ih malo razgazim. Sjesti i popiti mineralnu sama. Jer kažu....a ne vjerujem im. Bolje sam nego u lošem društvu....Kako danas stvari stoje i pepeljara na stolu je danas najbolje društvo iako ne pušim odavno.

Je jedan od osnovnih postulata u marketing. Proizvod široke potrošnje da bi bio što uspješniji na tržištu mora imati odrgovarajuću ambalažu. ili izgled (tj. naški bi se rekli dizajn). No ne lezi vraže. Ljudi su pri kovpovini počeli čitati i small prints. Sastojke, zemlju porijekla, bojice, aromice i ine stvarčice. Najdednom u ovom potrošakom društvu bitno je sve više i više detalja. Cijena i dalje vodi. Jer velika većina se rukovodi cijenom, a ne kvalitetom. Znam osobno ljudi koji masu togas kupe, a osobno nisu probali ni okus nabavljenog....Istina kod mnogih proizvoda je bitno kako djeluje. Ne bi Ariel bio No. 1 u svijetu da doista ne pere vrhunski (upravo se uvjerila), ali bitno je uvjeriti potrošača.

No sve je to irelevatno ako nema ljudi. Ljudi čine posao. I svaki put mi se digne kosa na glavi kad se spomenu dobra stara vremena. Kako za koga...Nije bilo izbora, a danas.

Izbori su naime čudna stvar. Politički, ljudski...doista čudna. U ovim izborima pobijedile su osobe. Bandić, Holjevac, Glavaš u Zaprešiću pretpostavljam Morović. Osobe su bitne. Najbitnije.

Izbori srca i to je čudna stvar. Jer i tu možemo birati. Recimo da se ne prepustimo srcu nego odigramo razumom.

Izbori parfema su spoj kemijskih reakcija miomirisa baš na Vašoj koži, a koža do kože je vrlo specifična.

Izbori frizera su čudna stvar. Poneki biraju na ima (naravno da bi frizer ili bilo tko stekao ime) mora imati i određenu kvalitetu, a ponekad izaberemo frizerku koja nam dopusti imati na glavi ono što se nama sviđa i kako mi sebe vidimo, a ne što se njoj sviđa.

Izbori partnera. Eh puno je tu okusa, boje i mirisa. I gabarita i dubine pogleda. No da li bismo sve to zanemarili da vidimo srce tog čovjeka ili te žene. A neki gledaju srca. Doista. Nekima nije bitna speglana kosa ili ne znam kaj, ili koji gram celulita. Gledaju ljepotu ili ružnoću duše....

A neki vrate. Pamete pa vrate. I ja ponekad pamtim pa vratim.

U današnje vrijeme izgled se može kupiti, a duša teško. Jer ista je zapravo naših ruku djelo. Po njoj mi šaramo bojice, cvjetiće, more, stijene, travke, zečeke, mačke pese i onoga koga osvojim ili koji nas osvoji dušom taj je naš. Da nam skuha kavu....Of corz....Eh upravo popila jednu. Arbeit....I dan počinje.

Neuspješan razgovor u banci. Dan se nastavlja. Gablec....A onda pregovori s Ministarstvom. Baš mi je danas krasno

Neuspješno i s Ministarstvom....Vrijeme je da malo ne radim.

I danas se vrli večernjak raspisao o tome da je Iskrica tj. blind date bez boje okusa i mirisa. Halo neandertalci. Novo je doba. Ljudi drukčije komuniciraju. Iskrica olakšava stvari. I što je loše u tome tj. izlazcima na slijepo. Mislim hajte ljudi.

Izađete, sve vidite pomirišite, osjetite porazgovarate i...

Ponekad ga ima, a ponekad ga nema. Mislim nastavka. Ako Vam je jasno.

I ovo je komunikacija. Mislim blog. Predstavljanje samih sebe i svog viđenja svijeta. I što je tu loše. I jedan puž stigne na naslovnicu. Fala bogu. Bolje puževa kućica nego trostruki sudar na Jadranskoj magistrali.

Mijenjaju se stvari. Mi se mijenjamo. Tehnologija se mijenja. Klima se nažalost mijenja. Nema natrag ide se naprijed i to kružno. Ono gore dole sistem.

Osim toga gore je generalno u Hrvata više od 100000 i broj raste. U svijetu je to normalna stvar. I tko te pita kako si se upoznao. Zgodna anegdota. Moj tata je zbario moju mamu na foru ne znam broj tramvaja do Črnomerca. Bio je pet godina u Zg.

I na Internetu treba znati zbariti komada. Vice versa. Ljudi traže slike. Ma nek uzmu našu vrlu manekenku Pušićku. Krasan osmijeh. Sigurno je servisirala zube kod mog lika iz romana dr. Vukovića.

Kakve slike, kakvi bakrači. Potrebno je vrijeme. Običnih razgovora. Poneki ples. Poneka pjesma.

I Bulgari. Definitvno padam na Bulgari.

A ni Versace nije loš. Ovaj put je naravno riječ o muškim mirisima.

Volim lijep osmijeh i bistro oko. Cijenim i dajem respect.....Ljubav, ali respect...I kavu. Obožavam frajere koji mi skuhaju kavu :))))

I svi danas o izborima, a ja o ljubavi....Ma neka....Kineskli cirkus nije me posjetio. T. Meri Jerković imala si krivo ma koliko ti plaćali da pričaš šaljivo svako jutro što nas čeka pa ne dočeka. Defitinitvno. I molim da ne opanjkavaš Blizance u javnosti. I nemoj mi najvljivati vratolomni sex kojeg nije bilo ni na atomskoj razini a kamoli kaj konkrevetno.

Sve puno. Dvije plavuše klafraju. U najboljim tridesetima. S njima krasan dječak od 7 godina. Nebesko plavih očiju. Razglabaju o zadnjih godinu dana. Riječ riječ stiže. Veselja. Pretresle se sve teme. Jedna kreće u ponedjeljak u novi život, druga je svaki dan u novome životu. Dječaku dosadno.

Ona starija, speglane kose krenula. Mobitel je počeo zvrnadati. Naravno Sony Ericsson T 630. Onog kog su svi Hrvati kupili ovih dana. Definitivno best buy. Dječak je ljut. Taj Zagreb je pun ljudi. Ima ih malo previše i on mora njoj dati ruku jer ga je strah. Da je ne zgubi. I hodaju prema garaži u Petrinjskoj.

Tamo su. Jedan biser, stoji na rampi i tek onda skuži da je prije trebao platiti parking. Uobičajeno. Sjurili se prema zapadu. Promet srednje jačine. I evo ih.

Ona brzo razvlači tijesto i stavlja sve sastojke za pizzu. Dječak bi van. Prevruće, kasno. Igraj se u kući ona će.

Pizza je u pećnici. Mali razgovor telefonom, silazi dječakova mama. Mamurna i umorna. Ne od pića. Od rada. Još jedna noćna u nizu. Mjesecima radi petke i svetke ne da bi se izborila za više love nego da ne bi zgubila posao. A ima malu djecu od 3 i 7 godina i po Zakonu ne bi smjela raditi noćnu uopće. Ali tko te to pita u Cro-kapitalizmu. Uzima ostatak sastojaka i ide peći pizzu sebi i mužu.

Dječak i ona jedu. Zafrkavaju se. Muško ženski razgovori. Teta nitko se ne bude zaljubio u tebe zbog ova dva prištića na čelu. Znaš imaš kremu za to. ...Pa zar su tako strašni... Nije valjda.

Dječak se moraš se prati svaki dan po cijelom tijelu i sigurno će se neko zaljubiti.

Ona se sada smije od uha do uha i sjeti svih potrebština koje uz ogromne količine vode upotrebljava svaki dan.

Ona će njemu....Ma perem ja perem...I gle kak fino mirišim. A na njoj Lagano Plavo.

Dječak će...I moraš biti počešljana svaki dan...

Ona će: Pa kaj nisam...Daj me pogledaj....Sada se je već gušila od smijeha, ali lice je bilo mrtvo ozbiljno.

Dječak će...Pa ti muški su stvarno bedasti. Mislim nisi ni tak debela (Hvala rodu moj) i sve znaš. Kam oni gledaju....

A znaš da ribe mesožderke jedu biljojejedke.

I ak izumru biljojedke mesožderke će morati jesti planktone.

Ljubavna debata između nje i nećaka je završila. ... Ona ga je proslijedila mami i spavala ko beba naredna tri sata....

Baš je lijepo biti teta :))))

Jedan se san upravo probudio, a sjene izblijediše, trešnjin cvijet je pod prozorom, a proljetno cvijeće po prozorom.

Dobro jutro, blogeri i blogeri, ovdje Vaša Loptica a ovo je parafraza pjesme nekog, u stvari taj će se prepoznati ili neće. Ne posjećuje više moj blog.

Sinoć je bilo veselo i živo i pilo se pivo. Slavili se rođendani, ali nije bilo torte nego forneti. Naravno u pitanju nije Blog nego Celebrity.

Ja sam maksimalno navalila na prvog blogovskog pisca erotskih romana, al kako je on in the mean time navalio na mlađi model u mrežastim čarapama i čizmama neću reći ime, ali on zna, one znaju svi znaju....
Ono bila sam solo, bila sam sama i nisam bila dama. Opet sam upoznala neke prekrasne žene. Kišpbrančić je napravila veliki korak u životu i nada se samo lijepim stvarima. Lijepo.

A bil je govora o svemu i svačemu, a kako prostor nije baš najbolji nisam baš sve čula, a bilo mi malo žao.

Naravno sinoć se opet pilo Velebitsko. Mislim koliko sam puta spomenula tu riječ i to pivo vrijeme je da mi vlasnik i nešto plati bilo meni ili blogu za besplatan pr.

I on je bio tamo. Nije mu sasvim dobro jer je zaboravio da on pije pivu, a jučer pio škropec....

Kako je došao Dario, bilo je naravno primjedbi na naslovnicu....samo politika i Blogomobil. Mož si misliti horrora. I nije nama, mislim bloerima jasno zakaj V. Pušić toliko voli Photoshop.

E danas je kao izborna šutnja....ali nek se zna da bu glasala za onog tko je poradi izbora od dva semafora u Zaprešiću postavil deset i obnovil cijeli asfalt po vrloj nam metropoli. Mislim Zaprešičkoj....

a SADA....moram delati...a kaj ja mogu...takva mi je karma....danas samo čuvam nećaka od 7 i pečem pizzu....nije mi neki posel...ali i je...moram ga odvest na sladoled a ja teta moram piti samo mineralnu jer vaga mi se zaglavila....još jedan da dijete je prošao i nisam zgubila niti grama...ah krasno....ma samo stavim Lagano Plavo (Light Blue) i mogu krenuti u ovu krasnu subotu...Tipkamo se of corz

Opet sam rano ustala. Odvela nećaka u vrtić sa svim dodacima. Od zajedničkog doručka, biranja odjeće, pranja lica i zubiju, neizbježnim kofeinom i anticelulitnom kremom. Inače dijete me probudilo. Mama radi noćnu i spava, a teta je kao glavna. Već u osam sam izašla iz Konzuma s budućim ručkom, a u pol devet je sve bilo u loncu.

Sad sam na dva bojišta. S jedne strane printam ID obrasce, a s druge mi je kuhača u rukama i miješam ručak. Fino. Mahune. Dijeta naravno ne napreduje. Vaga se zaglavila i već treći dan ne ide ni grama dolje. Iako ništa ne jedem poslije 12 h. Samo pijem kavu bez šećera i pijem mineralnu. Naravno bez limuna.

Blogam u međuvremenu dok moj spori printer štampa sve potrebito....

U 10 moram biti kod javnog bilježnika, a poslije toga je petak.....Kaže Meri Jerković da me očekuju svakakve akrobacije (seksualne) ovaj vikend. Sve si nešto mislim da na prazno, krevetu uvježbam akrobacije za kineski cirkus.

Aj bok, print je gotov. Kuhača ja ti se vraćam.....

Sve je riješeno. Ručak već i pojeden. Posao napravljen. Usput kupila natikače na kat. Tak su šesne imaju cveteke po sebi i sad ću prema zasluzi odmarat....a naveče malo družiti se s blogovskom populacijom.
Pišem Vam. Sve u detalje. Ko i inače :)))

Bar mislim da ima plave oči. Nisam je dobro vidjela. Nisam dobro vidjela njene tople oči jer su bile sakrivene iza naočala. I pričale smo. I pile kavu i mineralnu. Ogovarale ostale blogerice. Ma možte si misliti. Nije to naš stil. Pričale smo svoje priče. Ovaj puta istinite. Ne ovu uljuđenu verziju za blogovsku javnost.

Malo sam jurila amo tamo i kao da sam došla do pravog mjesta. A kao i da nisam. Sunčeko je veselo sjalo, a Lagano Plavi je držao gotovo cijeli dan...
Još sije. Malo je prehladno da izađem na terasu i odem po možda pola litre mineralne. I jesam....Čak sam danas vježbala.

Razmišljam o stvarima i svijetu. Kako je nekim sve Bogom dano, a opet imaju nesreću. A neki opet imaju veliku sreću. Riskiraju i stvore tu ogromnu srećicu.

I opet sam gledala njene oči i kroz daljinu mi je dopirala njena priča, koja da samo mi malo zaiskre oči bi mogla biti moja. Ne posve, ali skoro.

Kada ću konačno otopiti tu polovicu svoga srca. Kada ću konačno onima koji se hvale porijeklom ili ne znam čime sve ne reći: Da imali ste sreću i Hvala Bogu, a ja sam sve izborila sama. Pa čak i osmijeh. Riječ koju mi vrli čitaoci spočitavaju.

Kažu da puno pišem, a kako ne bi. Sve je više događaja, sve je više ljudi u mom životu. Odlazaka dolazaka.... A neka....

A ipak, prva slijedeća zarada ide na Givenchievu Veoma neodoljivu. Taj mi parfem liječi dušu.

A ipak mi je žao što nisam danas Kemi platila kavu....a baš mi je žao....

Da jest doista. Počela u pola šest i sad je pola deset. Bilo mi je žao ko pesu kad sam vidjela da je jutros rano bio Blogomobil u Zaprešiću, a ja tipkala po tastaturi, sređivala knjige i ine stvarčice umejesto da kafenišem s Kemom....Parfem Light Blue fino miriši....Baš sam zadovoljna, onak mirišem sama sebi. Naravno da sam ga odmah ujutro stavila. Sebi za dupu. ...

Upravo sam stavila ručak kuhati, a sad krćem i s generalkom. Ostatak dana tj. posla ću pokušati izorganizirati popodne....Kad skuham ručak...Idem na kavu s Petrom, pa malo rolanja Jarunom. Pa posao i tako to....Proći će i ovaj krasan dan. Mada moram priznati iako je sunčeko malo je hladno....ali takvo je to čudno proljeće....Eh sorry idem promiješati ručak....Da ne bi zagorio.

Slušam Vicka. Zbilja sam rano ustala. Bez neke potrebe. Jednostavno sam se probudila. Dan je prepun planova. Kofein upravo primam oralno. Vaga se pomaknula za famoznih 2,5 kg na dolje neki dan, a sad već dva dana tvrdoglavo stoji na istoj brojci. Naravno koristim i anticelulitni tretman koji vjerovali ili ne djeluje. Polako, ali djeluje. Novi fosili pjevaju Još si tu pod mojom kožom, venama mojim ploviš ti.

Čeka me dnas i veliko posremanje. Generalka. I možda rolanje Jarunom.
Opet pjevaju. E da si barem Noćas ovdje....Venama ploviš ti.

Pjesničke li slobode....Bilo bi dobro da si ovdje....

Najavljuju sunce. U prometu sve u redu. Kako ne bi bilo u ovo doba dana. Užasnule me neki dan statistike. Svega par manje mrtvih u osnosu na prošlu godinu. Ono vozačica prošla na crveno. Sudar. Mrtvi. To su nam postale glavne vijesti.

Ide pjesma....Neću ništa da znam....Pravim se da te ne volim...Nikad nisam bila kao ti...A dala bih ti dušu....

Pere me romantika....Zar u ovo doba dana...Vrijeme je da uzmem u ruke papire i napravim zaostatke. Ima nekoliko sati posla. Taman do nekog normalnog doba dana....

Ništa kava me razbudila. Idem malo raditi. Pogledati pošticu i napraviti posao, a onda ćemo dalje...u danu...u godini...u životu...

A Gobac pjeva Frida je bila moja kraljica, a nitko nije bio njezin kralj.

P.S. Kod Nadice je jednom stavio kanu na kosu. Trač izgledao je kao recimo to pristojno nepristojna žena.

P.P.S. Tipkamo se danas....DuUUUUUUUUgi je dan...

Pogledao me svojim očima boje kestena. Prekasnog osmijeha. On je s neke druge planete. U njegovim očima beskrajni su osmjesi. Zašto se moje oči tako ne smiju. Zašto ja, baš ja moram pažljivo lelujati u ovom životu i ne samo zbog visokih peta. A danas su bile strmoglave te pete.

Zato je kosa bila besprijekorna. Opet zaprešička La Dea, tj. kod vesele Nadice. I koliko god ja danas sam požurivala Marinu (Jarac po horoskopu) ta mlada djevojka se nije dala smesti i napravila je savršenu frizuru. Koja naravno opet nije bila savršena jer Marina zna da ja ne volim savršeno. A mušterija je uvijek u pravu.....

Danas sam kupovala parfem. Birala sam između neodoljivog Givenchyevog Very Irresistible i Dolce Gabanne...Neki Plavi. a da Light Blue....I uzela lagano plavo. Jer je mirisao nježno. Počastila sam se i Diorovim ružem. U stvari htjela sam Shiseido, ali nije bilo te nijanse. Danas je bio dan kad sam luksuzirala. Istina i bog za gotovinu, ali jesam....I nije mi žao. Nimalo.

Skoro su pale i sandale na kat, ali nisu. Budu. Ima vremena. Naime nisam mogla odlučiti između zelenih i bež. Ogromnih li problema.

Ako mislite da ja nemam problema. Varate se i to jako. Ako ste čitajući ovaj post pomislili da sam ohola ili da sam ga napisala iz neke čudne namjere. Nisam.

Ovo je samo priča jedne "usamljene". A ima ih mnogo mislim nas samih i pored pune kuće.

A da. Skuhala sam fini ručak. Riža i bečka šnicla s zelenom salatom iz našeg vrta. Jela je cijela obitelj....Još da sam vidjela dimnjačara dan bi bio potpun

I kiša dalje pada li ga pada....razvedravanje tek pred kraj tjedna....a tak sam se zaželjela sunčeka. Nisam fudbalerki, ali gledam naslove i čitam kak se neki stilisti za koje nikad nisam čula hvale da su ustanovili novi trend tj. fudbalerke....a je im trend. Onak malo sam ispipala mušku populaciju, brata, nećake, zamislite nitko neće fudbalerku. Iako mi je Pešalov baš bio simpa s tom frizurom. Mislim čovjek osvojio medalju. Ko sad tu gleda frizuru. Sa mnom na postdiplomski je išla jedna faca s fudbalerkom. Jarac po horoskopu. Od takvih moram bežati ko od vraga. Mislim Jaraca. A sad za pet minuta ili šest palim Miška i u obilazak....A lijepo li je to. Valjda će sve biti ok. Mislim danas. Nisam nervozna. Nisam umorna. Lijepo. Idem popodne na frizuru. Ma blago si ga meni. Ja na frizuru a vani kiša lijeva. A kaj mogu nemrem više trpit ovu nefrizuru u glavi pa ide na frizuru.

Potpuno se slažem s jednom našem vrlom blogericom da fudbalerku može u negativnom smislu samo nadmašiti dugi mali nokat....eh grozate. Imao mi je to frend. I ne budi lijena. Izvadila škarice iz torbice i čvak. Mislim nije mi jasno kak frajeri ne kuže da je to stvarno grozna stvar.

A moje sunčane naočale su se održale već dva mjeseca. Obično ih strgam nakon tjedan dana, a sad je takvo vrijeme da nema šanse da ih uopće stavim na nos. Proljeće. Baš te volim proljeće

Volim kišu. Nek pada. Iako bi ja malo sunca. Pa na role u ovo doba dana. Malo si izravnala kralježnicu. Mogla sam ponovo na put...Nije mi se dalo. Rađe sam radila, a sad blogam. I onda tako malo surf naokolo. Skužila sam da ne kužim koliko toga skidam preko adsl-a i stigla mi čestitka HT od 40 kunića. Nije puno, ali opet zavrzlancije. PreBaciti ću taj trošak na poduzeće. I još neke troškove moram prebaciti na poduzeće. Kao večernjak i tako to. Kupiti novi mob. Sad dok je akcija i povoljno. A rogoborila neki dan protiv toga. Kao prav Gemini tvrdim da imam pravo promijeniti mišljenje te ga mijenjam. A i sviđa mi se mobitel. Mislim ovaj novi. Stari j ko cigla....A kaj je najgore nije ni retro. Volim neto reto zadnjig dana. Retro muškarce i tako to. A i ja sam retro.

Kažu da se fudbalerka vraća u modu. Umrijet ću od smijeha. Najesen ću na svakom ćošku vidjeti ili izbrijanu gravu ili Nikolaja Pešalova. Baš će biti veselo

A jesam...što ću Vam Lagat kad jesam. Utihnuo je mob. Poneka (mora da je bio grdi spam) još kucka na icq, tv mi se ne gleda, od kompa me bole oči a htjela bih samo napisati dobru priču.

A priče, kao mnoge priče ponekad ne žele doći. Iako su tu na vršcu prsta kojim lupkam po ovoj tastaturi.

Javio se i nitko nije bio sretnije od mene. U mom oku njegov osmijeh, a on 50 km od mene. Vrijeme je da si priznam neke stvari, ili možda nije. Možda je bolje nikada si ne priznati neke stvari. Zavaravati se ili sam sebi priznati istinu. Što je to istina????

A ona je jučer kad ja nas pet Zagorki stajalo oko bačve (to je bio kao šank) bila lijepa. Ona je i danas lijepa.

A sutra ću je nazvati. Otići na kavu, namjestiti osmijeh i tko zna što još.
Iznad kompa je maska koju je napravila naša poznata slikarica Nives Missoni. Okus kremšnite je u mojim ustima, potrebna mi je voda.

A komp i dalje kucka. Virtualni ljudi dolaze i odlaze. Poneki uđu u naš stvaran život, poneki ne. Poneki donesu u ovaj svemir svu onu gadost stvarnog svijeta...u stvari u ovom je svemiru dosta toga tužno i mučno.

A poneki donesu, veselo oko i mnogo toga lijepoga. Krasne priče. Pozitivne sudbine. Kritike.

A ima ovdje i poslovnih planova. Pametnih i lijepo sročenih.
Ima ovdje krasnih snova.

I na mom se jastuku sanjaju krasni sni.

Posao preda mnom. Počinjem dok ne završim ne ustajem od stola. Obiteljski je on. Kava je konzumirana. Nema izgovora. Ne danas. Danas radim. I to ozbilno. Ćao. Sretan put blogomobilu...


Podne...gablec...nije strašno...poslu se nazire svršetak...mogla bi završiti ono što sam zamislila oko 3...loše vrijeme...dobra koncentracija.....

life goes on

I zasjalo je i sjaji cijelo popodne pa čak i sada kad je odavno pala noć.
Pet Zagorki v kleti mlađih i malo manje mlađih je pilo tko vino tko vodu, ali zafrkancije u beskraj. Sv. Rok se iz Slovenije silom prilika doselio k Sv. Štefanu, zakaj je N na grobu moje bake, djeda i ujaka (n kao naši su) i kak je Tereza imala lepši nos nek kaj ga Glumičić može napraviti, ali ga je slupala kad si je malo popila tj. ostala je bez komadića tog krasnog nosa.

Pili su naši stari, a pile smo i mi danas. I veselile se. Jedna drugoj udahnule malo pozitivne energije, jedna drugoj tepale kak imamo krasne frizure, nemamo bore (neke su istina u trećoj životnoj dobi) i gledale prekrasne zagorske brege. Ogovarale one koje služe Sv. Mirku tj. koja je to točno Zagorka bila v tom krevetu gdje se ne smije kao biti...a i one kojima je nedavno nekaj odgriženo pri Sv. Lovri.
Mnogo smijeha, razgovora o kozmetici, dijetama, vinogradima, jagodama, rojžicama, koja je s kolkim trbuhom išla pred 50 godina pred oltar. A sad kao ima primjedbe na takve mladenke.

Nekad davno kad su dečki hteli nekoj ofirati došli su joj popevati, a pravomu se otprl prozor ili otključala vrata.

Sve se noćas nadam jednoj serenadi....

Kak su mame morale zauzdavati kćeri, a bake spašavale unuke, zelenom šosu i zelenoj košulji u Holiday in-u....ah davno to bješe.

A možda već sutra....ili sigurno prekosutra.....samo da nađem taj zeleni šos

Vaša Loptica

Noćas moj mob bio u pogonu sto na sat. Iznanada kasno kada s već vjeđe prekrivale oči stigla je the message. I onda sam ja počela.
Trajalo je jedan sat. Bar mislim naše smsovanje.
Osmijeh je bio na licu. Suza u oku. Ponekad mrzim, ali doista mrzim sve ove moguće i nemoguće vrste komunikacije.
I mrzim to što nam takav vid komunikacije omogućava pitanja, koja nikad ne bi smjela biti postavljena i kaja niti ja Loptica ne bi postavila u live encountere.

Mrzim kad oduševim sugovornika, kad je on džentlmen a ja nisam dama jer sam si navikla sama otvarati vrata u životu i naprosto čovjek mi mora dati do znanja hej ja sam tu muško.

Kako neki muškarci su muškarci bez tog rituala ili me uspiju zaskočiti i otvoriti mi vrata prije nego ja to sama napravim.

Istina pred njegovim vratima čekam. Nikad dulje od deset petnaest minuta, ali čekam. Dočeka me prekrasan topli osmijeh i nevjerica. Ni on ne može sakriti iznenađenje.

Pred njenim vratima ne čekam, uvijek se otvaraju brzo i iza njih je draga žena. Ne pita samo sluša. Moja najbolja prijateljica.

I ja slušam. Istina i Bog ne blogere ovaj petak, ali slušam....slušam upravo veselje svog nećaka koji je obavio veliku nuždu i silno se veseli zbog "kapitalca".

A danas sam trebala šetati Maksimirom. Vani je tmurno i oblačno. Unutra je tmurno i oblačno. Neće dugo. Proljeće je pa je vrijeme vrlo promljenjivo. A meni se samo nešto spava.

Dear Sir/Madam,

The inspiration to contact you is simply divine providence; I am making this
proposition because I have to seek the partnership of a resourceful person
to help me realize this project.

My name is Barrister Graham James Udi a Solicitor and Investment Consultant based
in Madrid spain. I was attending a business luncheon in Berlin, Germany
where I got introduced to the renowned German businessman and property
mogul, Mr. Andreas Schranner.

He engaged my services as an Attorney and Investment Consultant and my
primary assignment was to spearhead his Investment forays in the Spain.
Three months later, I invited him to Madrid and under my
professional guidance and based on my advice he made a fixed deposit of
Fourteen Million, Five Hundred Thousand United States Dollars
(14,500,000.00) in a Financial Institution (Bank).

This deposit was for Two (2) years and upon maturity I made effort to
contact my client, I could not reach him or any member of his family. I was
forced to travel to Germany and there I got the tragic news that on 25th
July, 2000, my client Mr. Andreas Schranner his wife Maria, their daughter
Andrea Eich and husband Christian Eich and their two children perished in
the Air France Concorde New York bound flight; please click here
http://news.bbc.co.uk/1/hi/world/europe/859479.stm

I have made efforts to locate any member of his family with strong
biological links to my late client without success. The search to find a
close relation is one that has consumed time and resources. The Financial
Institution is asking me to either present a next of kin to late Andreas
Schranner or forfeit the deposit. My proposal is to package and present you
as the next of kin to late Andreas Schranner. This is to enable me process
the fixed deposit and transfer custody of the funds to you for our mutual
benefit. My capacity as Solicitor/Investment Consultant to my late client
gives me the discretion to package and transfer the deposit to you.

I will give you 25% for your effort, 70% for me and 5% for Charity and
Tsunami Victims. It will amount to injustice if I do not take this decision
to secure this deposit and invest it. The late Mr. Schranner was also a
friend in addition to our business relationship.

I will wait for your reaction and response and then together we can
jumpstart this project and nurture it to reality. You should contact me
through my private e-mail:grahamudi@netscape.net

Your swift response is anticipated.

Barrister Graham James Udi

Na ovo doista nemam komentara...a vi

tu...sam..nisam odustala od bloga....samo je ponestalo inspiracije za par dana tj. svakodnevan život mi je pomalo ušao u rutinu. roman stoji u prikrajku..danas je petak i sve si nešto mislim ići ili ne van s blogerima...
ma ići ću, tak sam u gradu...report slijedi s tim da ću pozornije slušati ovaj puta. to trebam malo pozornije slušati....vrijeme unutrašnje introspekcije bye bye...nastavci romana slijede

Sunčani dan. Pored mene brdo papira.Nemam snage prionuti, a mora se. Mislim da ću ipak s poslom nastaviti popodne. Kad skupim potrebnu energiju. Jedan od prednosti rada kod kuće je da se može birati vrijeme rada. I tako ću ja popodne. A sad ću na kavaicu na obližnju terasu. I mineralnu. I malo prosunčati svoje ultrabijele ruke.